Prvo veliko prekooceansko putovanje s malim djetetom za mnoge roditelje znači mjesece planiranja, detaljne popise i dozu straha zbog nepredviđenih situacija. Kod 34-godišnjeg chefa Marija Mandarića i njegove supruge, pravnice Matee Krištić Mandarić bilo je upravo suprotno. Sve je počelo jednom sasvim običnom rečenicom izgovorenom tijekom poslijepodneva, a završilo tako da su samo mjesec dana kasnije s dvogodišnjom kćerkicom Mijom sjedili u avionu na letu za Japan.
'Japan nam je oduvijek bio privlačna destinacija, ali ovo je putovanje bilo potpuno spontana odluka. Matea je jedno poslijepodne rekla: 'Mogli bismo jednom u Japan', a ja sam već idući dan kupio avionske karte. Mjesec dana kasnije već smo bili u avionu. Zanimljivo je da smo dio plana putovanja slagali tek kad smo bili u Japanu', otkriva nam uspješni 34-godišnjak.
Iako je putovanje s malim djetetom mnogima najveći izazov, Mandarići su odlučili ne opterećivati se rasporedima i strogim planovima. Upravo ih je takav opušten pristup, kažu, doveo do jednog od najljepših obiteljskih iskustava koje će dugo pamtiti.
'Tajni recept je business klasa. Šalu na stranu, nama je putovanje prošlo odlično. Imali smo krevet u avionu pa je Mia praktički cijeli let prespavala, a uspjeli smo i mi odmoriti. Prvi dan bio je rezerviran za prilagodbu, ali već sljedeći smo se svi naviknuli. Bili smo opušteni i nismo imali neke prevelike planove što ćemo, kad i kako. Mislim da je to bilo ključno da nam putovanje ne bude naporno, nego stvarno bezbrižno', objašnjava uspješni Dalmatinac.
Bez žurbe i pritiska da ‘odrade’ sve znamenitosti, prepustili su se vlastitom ritmu istraživanja zemlje koja spaja futurističke metropole, stoljetnu tradiciju i prirodu koja oduzima dah. Na njihovoj ruti našli su se Tokio, Kawaguchiko podno planine Fuji, Kyoto i Osaka, grad koji ih je, priznaju, potpuno osvojio.
'Sigurno ćemo se ponovno vratiti u Japan, ali rekao bih da su upravo ta mjesta idealan 'starter paket' za prvo putovanje i svakome bismo ih preporučili. Od svega nas je možda ipak najviše oduševila Osaka', kaže Mario koji je zbog kćerkice kao jednu od nezaobilaznih postaja na ovom putovanju uključio i Disneyland, no upravo je ondje stigla simpatična roditeljska lekcija.
'Disneyland nam je pokazao kako je za neke stvari ipak bolje pričekati da Mia još malo naraste. Jer je mala i nije mogla na dosta atrakcija, a kako smo bili sami s njom, ni mi nismo mogli isprobati sve što smo željeli. Bili smo impresionirani veličinom, izgledom i organizacijom Disneylanda, ali bilo nam je i malo žao što Mia još nije mogla u potpunosti shvatiti gdje se nalazi i doživjeti sve to onako kako će moći za nekoliko godina', kaže.
Dok je Mia otkrivala nove prizore dječjim očima, Mario je Japan promatrao i kroz svoju profesionalnu perspektivu. Jedan od najuspješnijih hrvatskih chefova mlađe generacije, koji je iskustvo stjecao u nekim od najboljih restorana u Hrvatskoj i inozemstvu, godinama je priželjkivao upoznati zemlju koju mnogi kuhari smatraju jednom od najvećih gastronomskih inspiracija. Već nakon prvih dana bilo mu je jasno zašto je to tako.
'To je stvarno istina, Japan se doživljava svim osjetilima, a posebno okusima. Najjači je dojam na nas ostavila hrana, odmah nakon nje kultura, odnosno nevjerojatna ljubaznost, pristojnost i promišljenost Japanaca u svakodnevnom životu. Nedostajat će nam i njihova praktičnost, kao i njihove poznate WC školjke', smije se nekad glavni chef zagrebačkog restorana Noel koji je nosio Michelinovu zvjezdicu, a 2021. našao se i na europskoj listi Forbes 30 Under 30 u kategoriji hrane i pića.
Čovjeku koji cijeli život promatra detalje u kuhinji posebnu inspiraciju nije predstavljala samo hrana na tanjuru, nego i način na koji Japanci pristupaju poslu.
'Profesionalno me najviše oduševila radna etika i sposobnost ljudi. U jednom malom restoranu u Tokiju, na koji smo sasvim slučajno naišli jer je bio blizu hotela, vlasnik je radio potpuno sam. Istodobno je kuhao, prao suđe, posluživao goste, preporučivao vina, razgovarao s ljudima te pritom bio nevjerojatno smiren i uredan. To me stvarno fasciniralo. Osim toga, obišli smo puno street food lokacija, ali i vrhunskih restorana i gotovo svagdje smo jeli odlično. U Japanu je stvarno teško naići na lošu hranu, čak i u običnim trgovinama možete pojesti ukusan obrok', otkriva.
Koliko god danas društvene mreže stvarale dojam da smo već sve vidjeli, Japan ih je ipak uspio iznenaditi. Neke su predrasude nestale već nakon prvog zalogaja, dok su se druge pokazale potpuno stvarnima.
'Danas je, uz društvene mreže, teško da vas nešto može potpuno iznenaditi. Bili smo pomalo skeptični prema tvrdnjama da je u Japanu baš svuda dobra hrana, čak i u šoping centrima, ali pokazalo se da je to zaista istina. S druge strane, doživjeli smo i nekoliko situacija u kojima ljudi nisu bili pretjerano ljubazni, ponajviše u Tokiju. Matea i ja zaključili smo da bi razlog tome možda mogle biti moje tetovaže jer su one u Japanu još povezane s jakuzama pa kod dijela ljudi izazivaju određene predrasude', ističe.
Osim uspomena i tisuća fotografija, iz Japana su kući ponijeli i ideje za nove poslovne planove. Čini se da ovo nije bio samo običan odmor, nego početak nove povezanosti sa zemljom koja ih je osvojila.
'Sigurno ćemo se vratiti u Japan. Pobrinuli smo se za to i dogovorili nekoliko suradnji pa sada imamo još jedan razlog za povratak. Svakako bismo ponovno posjetili Osaku koja nas je najviše oduševila, a sljedeći put željeli bismo istražiti Hirošimu i Nagasaki. Voljeli bismo doživjeti i Japan zimi jer smo čuli da je skijanje ondje zaista posebno', kaže ponosni otac kojem je prvo veliko putovanje s Mijom bilo puno više od odmora.
Bilo je to iskustvo koje ih je još više povezalo kao obitelj, ali i podsjetilo da su najbolja putovanja često ona koja nastanu sasvim spontano, iz jedne usputne rečenice i hrabrosti da se kaže: 'Idemo'.
