Za 46-godišnjeg Ivicu Kostelića ljeto nikada nije značilo izležavanje na plaži. Mljet, na koji dolazi već 46 godina, danas je mjesto na kojem avanture dijeli sa suprugom Elin i njihovo četvero djece - sinovima Ivanom i Leonom te blizankama Janom i Katom. Plove, veslaju, istražuju špilje i stare puteve, a svaki dan donosi novu malu ekspediciju. Nekada je upravo on ondje sa sestrom Janicom otkrivao otok, a danas iz iste perspektive promatra svoju djecu. Za Story otkriva kako izgledaju njihova ljeta, gdje povlači granicu kada je riječ o dječjim avanturama i koje pjesme obitelj pjeva prije spavanja…
Mljet vam je puno više od destinacije za godišnji odmor. Što vam danas znači taj otok?
Svake godine provedemo na Mljetu najmanje dva mjeseca i zapravo se ljeti preselimo tamo. Mljet je uvijek bio naš ljetni dom, a činjenica da tamo dolazim već 46 godina govori sama za sebe.
Kako danas izgledaju vaša ljeta? Je li uopće moguće da kod Kostelića prođe dan bez neke akcije?
Dosta smo aktivni. Volim povesti obitelj na nekakav izlet i zapravo smo gotovo svaki dan na negdje drugdje na otoku. Dečke učim, a i cure već pomalo, nekim mornarskim vještinama pa smo ove godine puno veslali. Istražujemo po šumi stare puteve i špilje. Ljeti je to jako divlji otok te se uvijek može posjetiti puno zanimljivih mjesta. A klinci su radoznali pa, naravno, uživaju u svemu tome.
Uspijete li vi uopće odmoriti svoje tijelo? Postoji li dan kada baš ništa ne radite?
Ima nekoliko takvih dana, da. Moj ritam je puno lakši nego kad sam trenirao pa je za mene svaki dan lagan u usporedbi s tim.
Četvero djece različite dobi i karaktera. Jesu li svi već usvojili vaš avanturistički duh?
Različiti su. Možda ne mogu reći da imaju baš takav avanturistički duh, ali svi jako vole sport i vole se kretati. Normalno, neki su ranoranioci, neki nisu, ali svi vole akciju i to mi je drago.
Kao dječak ste na Mljetu trenirali i odrastali sa sestrom Janicom, a danas na istim mjestima gledate svoju djecu kako skaču, plivaju i istražuju. Kako je ponovno proživljavati vlastito djetinjstvo, ali iz roditeljske perspektive?
Jako je lijepo. Proživljavaš puno svojih epizoda iz prošlosti, iz djetinjstva i uspoređuješ gdje si ti bio u to vrijeme, u toj dobi. Lijepo je ponovno sve to proći i vidjeti to dječje oduševljenje otkrivanjem novih horizonata, ali iz druge perspektive.
A kada se na Mljetu okupi šira obitelj Kostelić, ima li više mira ili akcije?
Uglavnom je puno akcije jer je puno djece. Oskar je bio s nama, odnosno ove nam se godine priključio jer je mogao pratiti ove malo starije i bio je s nama na nekim treninzima. Bilo je baš lijepo.
Djeca vas često mogu nagovoriti na ono što ste i sami radili kao klinac. Gdje povlačite granicu? Što im ipak ne dopuštate?
Nije teško reći ne. Treba biti jasan i decidiran. Neke stvari ne mogu, neke mogu. Ima i stvari koje moj stariji sin može izvesti, a koje ja čak nisam mogao uspješno izvesti kada sam bio njegovih godina, kao što je salto s visine. On to sada može jako lijepo napraviti, ali potom bi želio skakati sa sve veće i veće visine pa nakon nekog vremena moraš reći ne.
Prošlog proljeća doživjeli ste ozbiljnu situaciju u Crnoj Gori kada ste tijekom kajakaške ture imali problema na moru. Je li to promijenilo vaš odnos prema riziku?
Nešto se sigurno promijenilo. Nešto sam definitivno naučio iz toga što se dogodilo, a to je da nekad treba savladati vlastiti ego. To je prvenstvena lekcija.
U cijeloj toj obiteljskoj logistici ostane li vremena za vas i suprugu Elin? Uspijete li ‘pobjeći’ na večeru, kupanje ili barem kratku šetnju bez djece?
Borimo se, borimo se.
Tko je onda ljeti glavni u kuhinji? Kuhate li vi?
Baka je ljeti zadužena za kuhanje. Ja kuham samo ako je frka.
Ljeti imate i nekoliko obiteljskih rođendana. Kako izgledaju proslave u obitelji Kostelić?
Da, rođendan je mojeg mlađeg sina i mojeg tate. Naravno, za sina se puno fešta, a tata baš i ne voli rođendane.
A koliko danas pazite na zaštitu od sunca? Jeste li kao tata stroži prema djeci nego što ste nekada bili prema sebi?
Definitivno sam prema djeci puno stroži nego prema sebi. Svi pazimo na njih. A ja sam bio na pregledu madeža i sve je u redu.
Vaše ljeto ima i glazbenu kulisu. Svira li se gitara na Mljetu?
Da, sviramo i pjevamo zajedno, pogotovo prije spavanja. Imamo neki repertoar koji klinci dobro znaju pa ga onda ponavljamo. Kad plovimo, uvijek pjevamo ‘Kad naš brod plovi’, a ‘You Are My Sunshine’ sviramo navečer. Osim toga, znaju ‘Beži Jankec’, Rundekov ‘Otok’, još nekoliko starih zagrebačkih gradskih pjesmica, a pjevamo i neke pjesme koje vole pjevati u vrtiću.
Zvuči kao da imate pravi obiteljski soundtrack. Priprema li se možda uskoro i neki nastup?
Zasad ne. Možda tek nešto u siječnju na Svjetskom kupu, vidjet ćemo.
Bliži se i škola. Veselite li se početku školske godine ili vam već sama pomisao na rujan donese malu dozu stresa?
To je obavezna stvar i ja sam indiferentan po tom pitanju. Ne razmišljam o tome. Nekako u tim pripremama manje sudjelujem, ali kada krene razvažanje djece, onda sam i ja taksist kao i svi drugi. Što se tiče opremanja djece za školu, supruga je puno više u tome, od knjiga do svega što treba i ne treba.
