Mario Valentić ovo je ljeto zamijenio gradski ritam prirodom i aktivnim odmorom. Poznati glumac i fitness trener slobodne je dane iskoristio za planinarenje i bicikliranje sa sinovima, a zajedničke avanture pretvorile su u dragocjene obiteljske uspomene. Umjesto ljenčarenja na plaži, birali su staze, uspone i vožnje kroz prirodu, pokazujući da je najljepše ljeto ono provedeno u dobrom društvu i pokretu. Omiljeni glumac nedavno je proslavio i 46. rođendan, a za Story je podijelio detalje jednog od svojih najaktivnijih i najljepših ljeta!
Provodite poprilično aktivno ljeto putujući duž Hrvatske i šire. Kako ste došli na tu ideju?
Mislim da mi je to jednostavno u karakteru. Oduvijek volim putovanja, prirodu i aktivan život, a posebno volim kada putovanje nije samo dolazak od točke A do točke B, nego kada je samo po sebi avantura. Zato često biramo bicikle, kampiranje, planinarenje, kajak… Nekako mi je najljepše kada možemo pobjeći od klasične turističke rutine i nekoliko dana živjeti malo jednostavnije. Ovo ljeto samo smo to dodatno pojačali.
Biciklirate, kampirate uz rijeku, a s vama je često i vaš sin Niko. Kako izgledaju vaša zajednička putovanja?
Ne samo Niko, već i Noa. Nama je zapravo najvažnije da smo zajedno, a destinacija je gotovo sekundarna. Ustanemo, doručkujemo, sjednemo na bicikle ili krenemo u neku avanturu i cijeli dan smo vani. Nekad imamo plan, a nekad ga potpuno promijenimo putem. Niko je već dovoljno velik da sudjeluje u donošenju odluka i da ima svoje ideje, što mi je super. To više nisu putovanja na kojima tata sve organizira, nego neka vrsta našeg zajedničkog projekta.
Na društvenim mrežama vaš odnos se čini poprilično idiličan i blizak. Je li i u stvarnosti tako?
Naravno. Moje društvene mreže pokazuju djelove mog života autentično i bez uljepšavanja. Naravno da društvene mreže ne pokazuju baš svaki trenutak i sigurno da kod nas nije svaki dan idila. Ali rekao bih da imamo jako dobar odnos i da puno razgovaramo. Mislim da je najvažnije da dijete zna da može doći roditelju i kada napravi nešto dobro i kada napravi glupost. Pokušavam biti tata, a ne policajac.
Posvađate li se kad i oko čega?
Naravno! Pa ne možeš živjeti s nekim 17 godina, a da se nikad ne posvađaš. Ma ne bih to zvao svađanjem već naletom drugčijih mišljenja i pogleda na neke stvari. Najčešće su to klasične stvari – mobitel, vrijeme provedeno pred ekranom, obveze, spremanje stvari, 50x ponoviti neku stvar i tako.. Ja bih da se nešto napravi odmah, a on bi, naravno, to napravio 'kasnije' ili zaboravi. Mislim da je to univerzalni odnos roditelja i tinejdžera. Ali brzo se mi pomirimo.
Kako se Niko slaže s mlađim bratom, Noom?
Jako se vole i lijepo se slažu. Razlika u godinama nameće da nemaju trenutno puno istih interesa, ali doći će i to vrijeme.
Noa kreće u 2. razred, je li odgovoran u ispunjavanju svojih obveza?
Noa je još mali i tu mislim da je najvažnije stvarati navike, a ne očekivati savršenu disciplinu. Ima dana kada je jako odgovoran, a ima i dana kada bi najradije sve ostavio za sutra. Žena i ja se trudimo da razumije da obveze postoje zato što su dio života, ali isto tako mislim da djeca trebaju imati i dovoljno prostora za igru.
Vi djelujete kao poprilično discipliniran čovjek, jeste li takav i u roditeljstvu?
Jesam discipliniran, ali roditeljstvo me naučilo da disciplina ne znači uvijek inzistiranje da sve bude baš onako kako sam ja zamislio. Disciplina je zapravo podučavanje i djeci treba objasniti/objašnjavati neke stvari. Ponekad više puta. Što zna biti naporno. Kao roditelj moraš znati kada treba biti čvrst, a kada treba pustiti. S djecom pokušavam imati jasne granice, ali unutar tih granica želim im dati slobodu. Mislim da je najbolja disciplina ona koju dijete s vremenom usvoji samo, a ne ona koju mu stalno namećeš.
Proslavili ste 46. rođendan, a izgledate kao da ste još uvijek u tridesetima. Je li vam teško održavati dobar fizički izgled i koliko vam je to bitno općenito?
Hvala na komplimentu! Meni fizička aktivnost nikada nije bila samo sredstvo za dobar izgled. Sport je jednostavno dio mog života. Treniram jer se tako osjećam dobro, jer volim biti u pokretu i zato što želim biti funkcionalan. Naravno da mi je izgled bitan, ali puno mi je važnije kako se osjećam i što mogu napraviti sa svojim tijelom.
I zapravo ne mislim da je održavanje forme neka velika filozofija. Treba se redovno kretati, vježbati (jakost, srce i duh), normalno jesti, dovoljno spavati i biti konzistentan. Nije problem ako nekad pojedeš nešto 'krivo' ili preskočiš trening. Problem nastaje kada ti to postane životni stil.
Znamo da puno vježbate, no kakvi ste po pitanju prehrane? Kako obično izgledaju vaši obroci?
Ne bih rekao da vježbam puno već taman. Prilično sam jednostavan po pitanju prehrane. Ne volim komplicirati s hranom. Nastojim jesti kvalitetne namirnice, dovoljno proteina, puno povrća, voće, kvalitetne ugljikohidrate i zdrave masnoće. Volim i pojesti nešto što možda nije 'fit', posebno kada sam na putovanju. Ne vjerujem u to da se čovjek treba cijeli život nečega odricati.
Meni je najvažnija ravnoteža. Ako se cijeli tjedan kvalitetno hraniš i aktivan si, neće se dogoditi ništa strašno ako vikendom pojedeš pizzu ili dobar desert. Život treba i guštati. Uostalom, i sport kojim se danas bavim uglavnom je hedonistički – više ne treniram da bih nešto osvojio, nego zato što uživam u kretanju.
