Iako Kina, priznaje Mario Valentić, nikada nije bila visoko na njegovoj listi destinacija, emisija Gorana Milića u kojoj je prikazano bogatstvo kineske povijesti i kulture potaknula ga je na to da je ipak posjeti. Osim toga, i preporuka prijatelja, trenera koji često putuje, bila je ključna za njegovu odluku da otputuje u tu nekad najmnogoljudniju zemlju.
- I nije mi nimalo žao. Kina je jako lijepa i sigurna zemlja za turiste - ističe 45-godišnji hrvatski glumac, model i trener fitnessa koji se u azijsku avanturu zaputio s prijateljem Nikom, oralnim kirurgom, s kojim dijeli ljubav prema putovanjima.
- Još od 2019. barem jednom godišnje odemo u neku daleku zemlju. Super funkcioniramo na takvim putovanjima i dobro se slažemo što se tiče odabira lokacija i dinamike tijekom izleta. Jedino što ovakav tempo koji mi imamo nije za obiteljske okvire.
Bilo bi prenaporno, s obitelji odabirem nešto lakši tempo - objašnjava Mario koji je u Kini posjetio četiri popularne destinacije.
- Prvo smo došli u Peking, zatim smo brzim vlakom otišli do Xi’ana, odande opet brzim vlakom do Chongqinga i odande avionom do Šangaja. Peking mi je bio najmanje interesantan, iako je zaista impozantan, a Chongqing je grad koji me se najviše dojmio - priznaje te dodaje kako mu putovanje po Kinu nije predstavljalo samo obilazak povijesnih znamenitosti, nego je to bilo iskustvo koje je obuhvatilo mnoge druge aspekte života u ovoj fascinantnoj zemlji.
- Volim dotaknuti kulturne i povijesne znamenitosti, ali ne volim previše gubiti vrijeme na njih. Volim ih vidjeti, fotografirati se, a onda ih na internetu proučavati i čitati o njima. Primjerice, nisam imao potrebu ići u gužvu i čekati nekoliko sati da bih vidio vojsku od terakote te iskopine, ali priča je jako zanimljiva. Kineski zid je zaista impozantan. Nitko nam dosad nije rekao da je to i vertikalna građevina jer ima takvih uspona da ih netko tko nije u formi ne bi mogao lako savladati, jako je intenzivno. I sam sam imao upalu mišića. Zabranjeni grad sam također više obilazio izvana nego iznutra. Tiananmenski trg isto ima svoju priču, a najviše me se dojmila ona iz 1987. kad je ondje bio pokolj… Imaju prekrasne parkove, njih sam dosta obilazio. Nekako su mi u sjećanju najviše ostali iskustveni doživljaji, primjerice vježbanje qigonga u Fuxing parku u Šangaju, zatim plesanje na ulici s prolaznicima u Chongqingu, hodanje na vrhu nebodera Raffles po rubu zgrade, vožnja žičarom preko rijeke Yangtze i šetnja kraj rijeke, kao i uživanje u street foodu - kaže.
Kao istinski ljubitelj dobre hrane Mario je bio očaran kineskim street foodom koji je varirao od ukusnih specijaliteta do neobičnih jela.
- Na putovanjima najviše volim isprobavati hranu. Njihova street food scena je odlična, osobito u Xi’anu, Chongqingu i Šangaju. Najviše me se dojmila pasta od sezama s nekim pudingom, sirom, to je kao desert. Kolačići od mungo graha su jako ukusni, potom mochi u Šangaju punjeni sezamom ili mungo grahom, ražnjići, ali ne mesni, koji se stavljaju u ljutu juhu - opisuje svoje najdraže okuse.
Iako je otvoren za razne specijalitete, nije mogao podnijeti miris ni okus nekih jela poput svinjskih papaka, pilećih nogica, iznutrica i fileka.
- To nisam ni probao, jednostavno mi nije bilo privlačno. Nije mi se svidio ni tofu koji sam probao. Izgledao je odlično, umočen u nešto, ali morao sam ga baciti, nije mi bilo fino - priznaje.
Unatoč tome, nije bio nimalo skeptičan prema eksperimentiranju s hranom, čak je probao skakavce i obade koji su mu, iznenađujuće, bili bolji nego što je očekivao. Mario također ističe nekoliko kulturnih razlika koje su ga ugodno iznenadile.
- Ono što mi se još svidjelo u Kini jest to što poslužuju toplu vodu - u kafiću, hotelu, restoranu… U bokalu dobiješ toplu vodu, a ne kao kod nas hladnu vodu s hrpom leda. A drugo, osjećao sam sigurnost tijekom boravka ondje. Ni u podzemnoj niti u malim ulicama nije bilo ničeg suspektnog ili nekih sumnjivih likova - ističe uspješni Petrinjac koji se iz Kine vratio prošli tjedan, i to pun pozitivnih dojmova.
