'Nema baš vremena za nas dvoje više, ali...': Hrvatski pjevač i njegova supruga o djeci, karijeri i životu na selu

Nakon što su prije gotovo dvije godine dobili sinaRafaela, jutra u domu Tibora i Mije Karamehmedović sve su samo ne mirna. Njihova svakodnevica ispunjena je dječjom igrom, obavezama, poslom i glazbom, a četverogodišnja Rubi i mali Rafael njihov su život učinili dinamičnijim nego ikad. Mia je, nakon studija diplomacije i međunarodnih odnosa te upravljanja ljudskim potencijalima, završila i edukacije za učiteljicu joge i pilatesa, a prije više od godinu dana otvorila je vlastiti studio za reformer pilates na krajnjem jugu Lijepe Naše. Dok Tibor velik dio godine, a pogotovo ljeti, provodi na koncertima i putovanjima sa Silenteom, Mia balansira majčinstvo i posao. Iako priznaju da još nisu pronašli savršenu formulu za usklađivanje svega, naučili su se oslanjati jedno na drugo i mijenjati uloge ovisno o tome tko je u kojem trenutku potrebniji obitelji. Pogotovo ljeti pa nakon te odrađene etape samo u Storyju 35-godišnji Tibor i pet godina mlađa Mia Karamehmedović otkrivaju kako izgledaju njihova jutra i večeri, kako su se snašli u životu s dvoje djece, kada se u njihovu domu najviše sluša Silente, kako usklađuju obitelj i karijere te zašto se, nakon povratka u Dubrovnik, više ne mogu zamisliti da svoju djecu odgajaju bilo gdje drugdje.

Mia, kako je biti partnerica glazbenika kojem je radno ljeto najintenzivniji dio godine? Je li u vašem domu tijekom sezone više organizacije, improvizacije ili već imate svoj savršeni sustav?

Mia: Nekako smo se već uhodali. Kad krenu koncerti i njegova ludnica, ja preuzmem sve doma i ne kompliciramo previše oko toga. A kad je doma, onda se situacija poprilično okrene i većinu stvari preuzme on s obzirom na to da ja radim dvokratno u svom studiju. Nismo još razvili neki savršen sustav, ima tu dosta improvizacije, ali najvažnije je da dobro funkcioniramo kao tim.

Kada se nakon svega konačno nađete kod kuće u Dubrovniku, što vam je najdraže - potpuno usporiti, provoditi vrijeme s djecom ili nadoknaditi vrijeme koje tijekom ljeta niste imali jedno za drugo?

Tibor: Definitivno usporimo. Oboje volimo provoditi dosta vremena kod kuće, bez velikih planova i rasporeda. Najviše smo s djecom, ali svaku večer izdvojimo vrijeme da budemo sami, bez obzira na umor. Imamo veliku podršku obitelji pri čuvanju pa navečer nekoliko puta tjedno odemo na večeru, a kada to nije moguće, obožavamo gledati anime.

Rafael uskoro puni dvije godine, a Rubi je već prava djevojčica. Kako danas izgleda vaš obiteljski život i koliko se promijenio u odnosu na prije nekoliko godina?

Tibor: Djeca su djeca, zar ne? Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Tko ima djecu, razumije i bez da išta napišem, a tko nema, čitat će prazne riječi. Čudo je koliko čovjek ima i vremena i snage, a da to i ne zna!

Jeste li s drugim djetetom postali opušteniji roditelji ili je dolazak Rafaela donio potpuno nove izazove? Što vas je roditeljstvo dvoje djece najviše naučilo?

Tibor: S drugim djetetom definitivno smo postali opušteniji, ali mislim da nas je Rafael naučio i jednoj sasvim novoj vrsti prepuštanja. S prvim djetetom pokušavaš sve napraviti kako treba, puno je više razmišljanja i preispitivanja, a onda s vremenom shvatiš da roditeljstvo zapravo nema neki savršen recept. Svako dijete ima svoju energiju i na neki način te ponovno uči biti roditelj. Nas je dvoje djece najviše naučilo strpljenju i prisutnosti.

Rubi i Rafael odrastaju uz gitaru, klavir i pjesmu. Pokazuju li već sada karakterom ili ponašanjem neki svoj 'umjetnički' talent i biste li voljeli da jednog dana krenu tatinim glazbenim putem?

Tibor: Pokazuju, zasad mlađi malo više, ali nije ni mene nitko usmjeravao previše. Potrebna je velika doza ludosti da pomisliš da će ti pozornica dati išta osim dugovanja samom sebi da budeš još bolji sutra. Ali dobra je to ludost, valjda će imati toga malo, pa makar se ne bavili glazbom. Hoće li uopće biti glazbe kad oni odrastu? Plaše me raznim stvarima ovih dana.

Tibore, kada nisi Silenteov frontmen nego samo tata kod kuće - kakav si? Postoji li neka vaša posebna rutina ili igra koju djeca najviše vole?

Tibor: Dajem puno u tu ulogu i drago mi je da im mogu posvetiti puno vremena. Na kraju, to je jedan veliki životni privilegij i sreća. Pokušavam ih pomalo uključiti u svoju rutinu i učiti strpljenju. Zasad mi ne ide nikako, ali ne odustajem!

Mia, uz majčinstvo vodiš i vlastiti reformer pilates studio. Je li ti teže bilo pokrenuti vlastiti posao ili pronaći ravnotežu između posla, djece i privatnog života?

Mia: Početak mi je bio stvarno jako težak. Krenula sam s edukacijom i poslom kad je beba imala šest mjeseci, još sam dojila, a Rafael se noću stalno budio. Bila sam stvarno iscrpljena i bilo je trenutaka kad nisam znala odakle više izvući energiju. Ali znala sam zašto to radim i nekako sam samo išla dalje, dan po dan. Trudila sam se dati sve od sebe i kao mama i u poslu, iako, naravno, nije svaki dan sve bilo idealno. Tibor je cijelo vrijeme bio uz mene i preuzeo je velik dio roditeljstva, što mi je omogućilo da gradim nešto svoje bez osjećaja da sve ostalo mora stati. Bilo je kaotično i iscrpljujuće, ali danas, kad pogledam unatrag, baš sam ponosna na nas i na to razdoblje.

Tvoj studio postao je mjesto na kojem se žene ne dolaze samo razgibati i oblikovati tijelo, nego i osjećati bolje. Jesi li upravo takvu malu žensku zajednicu imala na umu kada si ga pokretala?

Mia: Uvijek sam htjela stvoriti mjesto gdje će žene kvalitetno trenirati i osjećati se dobro u svom tijelu, ali s vremenom je studio postao puno više od toga. Dođu na trening, a usput se ispričamo, nasmijemo, podijelimo što nam se događa u životu… Stvorila se baš lijepa ženska energija. Želim zahvaliti svim svojim klijenticama koje Muse Studio čine predivnim mjestom.

Reformer pilates posljednjih je godina postao pravi ženski fenomen. Što misliš, je li razlog samo u 'wow' liniji koju omogućuje ili žene u njemu pronalaze puno više - vrijeme za sebe, samopouzdanje i osjećaj ženstvenosti?

Mia: Mislim da je ta 'wow' linija samo mali dio priče koju nam nameću društvene mreže. Pilates je daleko od savršenog jutra uz ispijanje matche, odlaska na treninge u brendiranim tajicama i obaveznih skincare rutina. Kako je to posljednjih godina jako nametnuto, imamo i problem s tim što dosta žena osjeća nelagodu krenuti s treninzima. Ipak, na kraju, kad dođu na prvi sat i osjete da daju vrijeme sebi, postaju fizički jače, dobivaju na snazi i fleksibilnosti te vraćaju posturu na mjesto, žele tu i ostati.

Koliko ste se kao partneri promijenili otkako ste postali roditelji dvoje djece? Jeste li morali ponovno pronaći vrijeme za vas dvoje?

Tibor: Nema baš vremena za nas dvoje više, ali imamo privilegij posvetiti vremena djeci. Što se mene tiče, zabavno je i s djecom i sa ženom, ali djeca imaju bolje fore.

Tko je stroži roditelj, a tko češće popusti? I postoji li neka tema oko koje se najčešće ne slažete kada je riječ o odgoju?

Tibor: Vjerujem da sam stroži, a odgoj djece je svakodnevno učenje pa odgovore ne treba odmah ucrtati u kamen. Čovjek živi i uči.

Postoji li nešto što ste prije djece govorili da nikada nećete raditi kao roditelji, a danas ste shvatili da upravo to radite?

Tibor i Mia: Sve.

Nakon intenzivnog ljeta, koliko vam je zapravo važan ovaj mirniji dio godine u Dubrovniku? Je li vam zima i dalje najkreativnije razdoblje za Silente?

Tibor: Kako kad. Kad Silente nije na pozornici, pišem nove pjesme i albume. Ponekad ih izbacim kao solo projekt pa posla ima. Vjerojatno zato što upadnem u depresiju kad ne radim. Postanem ljigav i loše društvo. Bolje mi je da radim nešto.

Oboje ste rođeni Dubrovčani i svoju djecu odgajate u gradu koji vam je toliko važan. Što danas, kao roditelji, posebno cijenite u Dubrovniku, a možda prije djece niste primjećivali?

Tibor: Definitivno sigurnost koju nudi ovaj grad. Prije smo mislili da ćemo zbog posla ostati živjeti u velikom gradu, ali na početku pandemije vratili smo se kući. Sad osjećamo veliku zahvalnost što možemo odgajati djecu u ovako mirnoj i sigurnoj sredini. Živimo na selu, odmah poviše grada, imamo čist zrak, domaću hranu koju nabavljamo kod susjeda, djeca su okružena prirodom i životinjama, a sutra će moći i sami ići u školu a da ne strepimo jesu li sigurno stigli.

Kada biste jedno drugome mogli ukinuti jednu kućnu ili roditeljsku obavezu - što biste odabrali? I u čemu je vaš partner definitivno bolji od vas?

Tibor: Da pere robu, jer svaku košulju moram baciti.

Mia: Da prestane usisavati, jer uvijek moram nakon njega.

Prije nekoliko godina bili ste samo Tibor i Mia, a danas ste roditelji dvoje djece, imate svoje poslove i život koji je puno intenzivniji. Kada pogledate sve što ste zajedno izgradili - što se u vašem odnosu najviše promijenilo, a što je ostalo potpuno isto?

Tibor: Vjera da sutra nosi bolje. To mora biti osnova čovječanstva. I u svojim najcrnjim vremenima ona me podsjeti da sutra ipak može biti bolje.