Tonči Huljić, jedan od najuspješnijih hrvatskih skladatelja, danas slavi 65. rođendan. Njegove su pjesme obilježile generacije, a zaslužan je i za brojne najveće hitove domaće glazbene scene. Iza njega su desetljeća uspješne karijere, suradnje s najvećim glazbenim imenima i pjesme koje se i danas pjevaju.
Osim profesionalnih uspjeha, posebno mjesto u njegovu životu zauzima supruga Vjekoslava, s kojom je ljubav pronašao još u mladosti, a potom izgradio i jedno od najuspješnijih autorskih partnerstava na domaćoj sceni. Glazbeni put započeo je krajem 70-ih, kada se pridružio grupi 'Dalmatinski magazin', koja je kasnije postala 'Magazin'. S tim je sastavom počeo nizati uspjehe, a niže ih i dandanas, čak četiri desetljeća kasnije.
Tonči je s Vjekoslavom išao u osnovnu školu, a zaljubio se u nju kada je imao 18 godina i tada ju je odlučio osvojiti.
'Kad sam je vidio, imao sam 18 godina i tada nije bilo mobitela, tražio sam je godinu i pol. Ona je sjedila u prvom redu Splitskog festivala, a ja sam svirao klavir točno preko puta. Bili smo u vezi sedam, osam godina prije nego što smo se vjenčali', rekao je u jednom intervjuu za Azru.
Sudbonosno 'da' izgovorili su 1987. u Splitu, a iako se trude čuvati svoju privatnost, ne skrivaju da su još zaljubljeni kao prvog dana. Tonči je otkrio i tajnu njihova uspješnog braka.
'Ja sam iz normalne obitelji, moja je žena iz normalne obitelji, imamo normalnu obitelj. Ne filozofiramo. Ono što mi nije normalno, gledamo to u američkim filmovima, kad kažu: 'Moramo poraditi na braku!' Na čemu da radim? Volimo se, komplementarni smo, kompatibilni ili nismo. Znam samo da nije bilo Vjekoslave, nikad se ne bih ženio. A tu priliku nisam smio propustiti', izjavio je Tonči u In Magazinu.
U braku su dobili dvoje djece, sina Ivana i kćer Hanu, koji su također krenuli glazbenim putem. Hana je skladateljica i glazbenica, a udala se za pjevača Petra Grašu, Tončijeva dugogodišnjeg prijatelja i suradnika. Zajedno imaju dvoje djece, Albu i Tonija, pa Tonči i Vjekoslava danas uživaju i u ulozi bake i djeda.
