Od njezinih pitanja zaziru gotovo svi političari u zemlji, nema podilaženja ni ustručavanja u traženju odgovora na važne stvari, nepokolebljiva je i uporna. Ne čudi što je Damira Gregoret u kratko vrijeme postala jedna od spominjanijih političkih novinarki u zemlji, i to u pozitivnom kontekstu.
Iako na prvi pogled djeluje krhko, RTL-ova uzdanica dokazala je da nikad nikoga ne treba suditi po izgledu, no to nužno ne znači da je, kad se kamere ugase, oštra kao i dok radi. Privatno sasvim opuštena i pristupačna, ova Splićanka ostavila je i više nego pozitivan dojam na Storyjevu ekipu s kojom se družila na prošlotjednom snimanju za intervju. Prvo je to njezino snimanje za naš časopis, koje je odradila u pauzi prije odlaska na Markov trg.
Iako njezin posao nema radno vrijeme i raspored joj je i više nego hektičan, Damira uspješno usklađuje sve obaveze u danu, a ostane joj i dovoljno vremena za druženje s obitelji. Naime, u braku s RTL-ovim urednikom Igorom Bobićem ima četverogodišnju kćer Bianku, koja itekako dobro razumije sve vezano uz posao svojih roditelja. No za promjenu, ovaj je put Damira morala odgovarati na pitanja pa smo tako, osim kako izgleda suživot dvaju novinara, doznali i kako političari reagiraju na nju, znaju li se neprimjereno ponašati te kako se najradije opušta.
Story: Prije mjesec dana obilježili smo Svjetski dan slobode medija. Kako vi ocjenjujete stanje u domaćim medijima?
Slobode neupitno ima, pred novinarima je bezbroj mogućnosti, tema, afera koje mogu raskrinkati, ali istodobno je u tom velikom prostoru puno spinova i priča u kojima je fokus potpuno pomaknut. Zabrinjava i status novinara u nekim kućama. Sloboda, a i prava im se smanjuju, nemaju ugovor o radu i potplaćeni su, pa je u takvim uvjetima upitno kvalitetno informiranje. Na RTL-u mi je najvažnija upravo sloboda. Vodi nas isključivo trag priče i želja da gledateljima pružimo provjerenu i točnu informaciju smještenu u kontekst.
Story: Jesu li vam se danas, nakon svega, raspršile neke iluzije koje ste kao studentica imali o novinarskoj profesiji?
I sada dijelom imam idealističke poglede na novinarstvo i politiku, baš kao i kada sam studirala. Neke su mi se iluzije raspršile zbog činjenice da možeš napraviti bezbroj priča o nekom političaru u kojima je evidentno da ne zaslužuje povjerenje građana zbog niza razloga, ali mu ga birači ipak daju. Mislim da među građanima nedostaje oštrije kritike prema političarima, jer oni ih i biraju i plaćaju. S druge strane, političarima nerijetko nedostaje odgovornosti, zaboravljaju ili nisu dovoljno svjesni da su im posao osigurali građani kako bi radili isključivo za njih i u njihovu korist.
Story: Budući da ste se oduvijek željeli baviti politikom, što ste i ostvarili, jeste li zadovoljni smjerom u kojem se razvija vaša karijera?
Da, sve ide baš onako kako sam zamišljala.
Story: Što ste sve morali proći da biste danas bili tu gdje jeste? Biste li rekli da je vaš put išao glatko ili ste se pomučili?
Naradila se jesam, a i sada je svaki dan dokazivanje, prije svega gledateljima, čije je povjerenje teže zadržati nego dobiti. U novinarstvu sam desetak godina i u tom sam razdoblju prošla sve zanatske stepenice, od požara, poplava, životnih priča, do lokalne i visoke politike. U Splitu sam radila na TV Dalmaciji, Radio Dalmaciji, prije osam godina dobila sam posao RTL-ove dopisnice iz Splita, a onda sam uskoro pozvana u Zagreb.
Story: Tko je prvi prepoznao vaš potencijal i pružio vam priliku?
Sjećam se prvog razgovora s urednikom na Radio Dalmaciji, Ivicom Vrandečićem, prije puno godina. Razgovor nije dugo trajao, ali istog sam dana dobila priliku ići na teren uz potporu kolege Rade županovića.
Story: Je li vam činjenica da ste žena bila prednost ili, pak, nedostatak u ovoj profesiji?
Položaj žena u društvu, ne samo u Hrvatskoj, i dalje je daleko od ravnopravnog. Međutim, to ne smije i nije mi opravdanje za neuspjeh. U ovoj profesiji nisam osjećala nedostatke.
Story: Ipak pratite političare, redom muškarce. Kako su reagirali na vas u početku, ne samo što ste žena nego i zbog atraktivna izgleda?
Šovinizma među političarima ima, to je vidljivo i u njihovim javnim istupima, ali mislim da je stvar stava, treba se znati postaviti. U ovom, kao i u bilo kojem drugom poslu.
Story: Je li se itko ikad prema vama ponio neprimjereno? Kako ste reagirali u toj situaciji?
Na počecima sam znala osjetiti kako sugovornik misli da će sa mnom lako, ali kad se kamera upali, uglavnom bi se pokazalo da je to podcjenjivanje moja prednost jer se ne bi dovoljno pripremili.
Story: Gledaju li danas na vas ipak drukčije, poštuju li vas? Kako ste se izborili za to?
Do poštovanja se dolazi predanim i objektivnim radom. Osjećam poštovanje s njihove strane, ne znam hine li ga.
Story: Boje li vas se možda? Premijer Andrej Plenković već je nekoliko puta dao do znanja da mu neka vaša pitanja nisu ugodna.
Njih ćete morati pitati boje li me se. Istina je da sam gotovo sa svim političarima imala slična iskustva, ali nemam baš nikakav problem s tim. Mislim da je to zbog izravna pristupa i inzistiranja na konkretnom odgovoru, što političari često žele izbjeći. Nije posao novinara omogućiti političaru da govori ono što on hoće, to je PR, nego da građani doznaju i ono što želi sakriti.
Story: Je li vaš odnos s njima drukčiji kada se kamere ugase?
S njima u ovim ili onim prilikama provedete dobar dio dana i, naravno, neformalno razgovaramo. I u takvim prilikama političari žele poslati poruku koju se ne usude javno reći, ali i navesti na pogrešan trag. Ali nisu svjesni da uvijek više otkriju nego što planiraju.
Story: Možete li si uopće dopustiti neke prijateljske odnose ili uvijek morate držati odmak?
Neke političare poznajem otprije, dio njih s Akademije za politički razvoj, čija sam članica četiri godine, pa imamo otvoreniji pristup, ali odmak je baš uvijek prisutan. Bez toga se tupi novinarska oštrica i onda sve gubi smisao.
Story: Nije rijetkost da su novinari izloženi pritisku ili političara ili oglašivača. Jeste li se i vi našli u takvoj situaciji, kako tada ostati dosljedan sebi?
Nemam tu nikakvih dvojbi, integritet je najvažniji za novinara i tu nema kompromisa. Smatram da to zapravo nije teško jer su stvari jasne ako ih dobro posložiš u glavi.
Story: Koje su zapravo karakteristike dobrog novinara? Smatrate li da je novinarstvo misija? Koja je vaša misija?
Novinarstvo se živi. Smatram to pozivom jer je jedina poslovna uloga u kojoj se vidim. Objektivnost i nepristranost najvažnije su odlike tog posla.
Story: Kako građani reagiraju na vas i vaš rad? Komentiraju li vam ikad išta kad ih sretnete na ulici, u trgovini...?
Da, kada se baviš ovakvim poslom, na to moraš biti spreman. I na pozitivne i na negativne kritike. Imala sam takvih situacija i zahvalna sam na njima jer je povratna informacija ipak najvažnija.
Story: Poput većine, zacijelo ste i vi imali uspone i padove u karijeri. Što smatrate najvećim postignućem, a što gafom?
Naravno, u ovom su poslu pogreške javne. Bilo ih je i bit će ih, ali cilj je da ih bude što manje. Javljanja uživo, rad brzim tempom i pridržavanje rokova trpe lapsuze, ali se veliki gafovi ne praštaju tako lako.
Story: Je li se ikada dogodilo da zbog posla ili neke situacije vezane uz posao niste mogli spavati?
Često, možda i prečesto. Prije spavanja rezimiram dan, ali i detaljno se pripremam za sutrašnji, što zna potrajati. Ali san mi je uvijek miran.
Story: Na ekranu djelujete ozbiljno i strogo. Kakvi ste privatno?
Opuštenija, trebaju mi povremeno ispušni ventili, ali volim pravila i privatno.
Story: Smatrate li sebe radoholičarkom?
Da, sa svim dobrim i lošim stvarima koje to nosi. Poprilično sam sigurna da bi me prvo tako okarakterizirali svi s kojima sam radila i radim.
Story: Kako izgleda vaš radni dan, kada počinje, a kada završava?
Svaki je dan drukčiji, svaki nosi nešto novo i to smatram prednošću ove profesije. Ako idem na put, sve je uglavnom hektično i nema stajanja, ali najčešće sam na Markovu trgu, u Saboru ili Vladi. Od jutra do navečer, od snimanja do javljanja uživo.
Story: S obzirom na to da vam se i suprug bavi istom profesijom, kako ste uskladili roditeljske obaveze?
Pokušavamo iskombinirati da, s obzirom na ritam, slobodno vrijeme kvalitetno provedemo s njom, ali moji su nam roditelji omogućili da možemo biti mirni i dok radimo. Preselili su se iz Splita u Zagreb i zaista ne znam kako bismo bez njih. Neizmjerno sam im zahvalna.
Story: Danas većina žena radi i odgaja dijete, no može li se uistinu uspješno uskladiti posao i majčinstvo ili uvijek nešto pati?
Naravno da bih voljela više vremena provesti s kćeri, uvijek mi nedostaje nekoliko sati u danu. No smatram da je roditeljstvo podjednako i očinstvo i majčinstvo, i mi se dobro dopunjujemo. Ponovno moram spomenuti svoje roditelje, jer da nema njih, morali bismo se oboje dodatno odreći dijela ambicija.
Story: Kako kći reagira kada vidi vas ili supruga na ekranu? Ipak će napuniti četiri godine, koliko je svjesna vašeg posla?
Na ekranu je ne zanimamo previše, tu i tamo pogleda, ali zato zna imena gotovo svih istaknutijih političara.
Story: Biste li voljeli da i sama jednog dana krene vašim stopama ili biste joj savjetovali da se okuša u nečem drugom?
To će biti isključivo njezin odabir, što god bilo, imat će našu potporu. Inzistirat ćemo na dobrom školovanju. Jedino tako može imati pravu, širu sliku i onda odabrati ono što je najviše privlači.
Story: Je li se činjenica da vi i suprug dijelite iste interese i profesiju pokazala plusom u vašem odnosu? Mislite li da bi netko drugi imao manje razumijevanja za vaša izbivanja i zgusnut raspored?
Ne bih nikad odlučila biti s nekim tko ne razumije moj posao i način života. U našoj je kombinaciji to svakako plus jer je teško shvatiti i prihvatiti da nam planovi lako mogu propasti ako se dogodi nešto izvanredno. Isti nas interesi pokreću, a to nas svakako povezuje.
Story: Kako provodite slobodno vrijeme? Razgovarate li i kod kuće o poslu, kritizirate li ili savjetujete jedno drugo?
U posljednjih nekoliko godina idemo na izlete, u dječje parkove - ovisno o vremenu i raspoloženju. Uglavnom sve prilagođavamo Bianki, ali si priuštimo i izlazak. O poslu razgovaramo, jer je novinarstvo oko nas. To svakako podrazumijeva i savjete i kritike.
Story: Nedavno ste proslavili četvrtu godišnjicu braka. Kako ste je obilježili?
Spontanim druženjem s nekoliko prijatelja, nismo uspjeli organizirati ništa više, ali planiramo to spojiti s Biankinim rođendanom i proslavom na moru.
Story: S obzirom na to da ste iz Dalmacije, suprug iz Slavonije, a živite u Zagrebu, gdje se najbolje osjećate?
Za opuštanje mi nije važno gdje sam, nego s kim sam. Split ću uvijek doživljavati svojim gradom, iako zbog obveza tamo sve rjeđe boravim. S druge strane, volim Zagreb i sve što pruža život u glavnom gradu, ali rado odlazim i Igorovoj obitelji u Slavoniju.
Story: Bliži se ljeto, gdje ćete ga i kako provesti? Hoće li biti radno ili ćete ipak s obitelji otići na odmor?
Ljetni odmor mi je imperativ svake godine. Mislim da ćemo i ove, kao i prošle, u kolovozu biti u Supetru na Braču.
Story: Imate li planova kada je riječ o karijeri ili se sve odvija spontano? Što biste još željeli postići?
Moram uvijek imati neki cilj kojem težim, nisam statičan tip i ambicija me tjera naprijed. Uz to sam samokritična, što smatram važnim pa se još usavršavam u ulozi političke novinarke. U budućnosti želim imati svoj politički show koji bi uključivao teren, jer se ondje sve događa. Ne možeš pratiti politički triler ako nisi među akterima.
Story: Koga biste od domaćih ili stranih političara još voljeli privesti pred mikrofon?
Iako premijeru, predsjednici i predsjedniku Sabora gotovo svakodnevno postavljam pitanja, oni su u domaćoj politici uvijek najrelevantniji dati odgovore. Uvijek mi je izazov od njih dobiti konkretne i jasne odgovore. Od stranih političara voljela bih sučeliti Trumpa i Putina, nerealno jest, ali to bi bila prava roba. S područja jugoistoka Europe to bi apsolutno bio Aleksandar Vučić.
