Omiljeni RTL-ovac: 'U podjeli obiteljskih obveza ponajviše sam taksist'

Kada je RTL počeo emitirati program u Hrvatskoj, Tomislav Jelinčić bio je dečko u dvadesetim godinama, bez djece, ali s pozamašnim novinarskim iskustvom. Danas je to, pak, muškarac u 40‑ima, sa suprugom i četvero djece, ali i dalje se može pohvaliti pozamašnim novinarskim i uredničkim iskustvom. I činjenicom da je i dalje zaštitno lice RTL-ove središnje informativne emisije. Taj ‘brak’ traje punih 15 godina i Tomislav mu je itekako vjeran. Zašto, urednik i voditelj emisije ‘RTL Danas’ otkrio nam je u razgovoru koji smo vodili, a gdje drugdje nego u prostorijama RTL-a, kuće u kojoj je od prvog dana emitiranja. Zanimalo nas je kako su izgledali ti počeci, ali i koliko je silan posao utjecao na njegov brak i odnos s djecom, sinovima i kćeri Bugom koja je na svijet stigla potkraj svibnja prošle godine.   

RTL-ovci kad rade - rade, a kad slave, e to onda rade do zore, bučno i veselo. Svi osim onih koje sreća nije pomazila pa ujutro moraju na posao. Ovo je bila proslava za visoke uzvanike i poslovne partnere, a pravi RTL-ov rođendanski tulum tek slijedi u Tvornici na dan početka emitiranja, 30. travnja. 

Story: Jeste li imali posebne pripreme za slavlje? Muškarac ste, ali možda ste ipak otišli frizeru, bili u kupnji odijela...

S nama muškima je lako - toaleta, kravata, cipele, a za sve su se pobrinuli RTL-ovi anđeli Jelena, Nataša, Terezija, Mihaela, Kristina, Zrinka... S kolegicom Anom Brdarić Boljat smišljao sam što reći i kako najaviti filmić Leone Šiljeg o najvažnijim i najluđim događajima koje smo pratili u ovih 15 godina rada.    

Story: Tko vam je uputio najoriginalniju čestitku?

U toj prvoj emitiranoj središnjoj informativnoj emisiji RTL-a intervjuirao sam tadašnjeg premijera Ivu Sanadera. Neki su se čestitari pritom prisjetili njegova poznatog odgovora na pitanje o istragama u Hypo banci u Hrvatskoj kada je dobacio: “Psi laju, karavane prolaze” pa su tako i komentirali 15. godišnjicu ilustriranu fotografijom s tog intervjua. Ja se tek pitam: “Tko laje, a tko prolazi?” 

Story: Tu ste od prvog dana emitiranja. Koliko se RTL promijenio u ovih 15 godina?

Uh, narasli smo, od jednog kanala na njih sedam, od 20-ak minuta središnje informativne emisije do trenutačnih sat i pol. I ljudi su stariji i zreliji, barem izgledom, no svaki dan iznova shvatim da smo u glavi nadobudni mladići i djevojke, ludi za novinarstvom i dobrim pričama. 

Story: A vi? Što osjećate kad pogledate svoju prvu emitiranu emisiju?

Pitam se jesam li to stvarno ja? Tko je ovog pustio u studio? Kako je uopće mogao odjenuti to odijelo? Zašto mi još nije počela rasti brada? A i vrate se emocije tog dana. Njih je teško opisati. 

Story: Tko je još od kolega s vama tu od prvog dana? Jesu li to odnosi koji su nadišli poslovne okvire i prerasli u pravo prijateljstvo?

Od prvog dana RTL-a tu su kolege voditelji Ana Brdarić, koja se u međuvremenu okitila i prezimenom Boljat, i Filip Brkić, zatim tadašnja reporterka, danas šefica Informativnog programa Željka Čičak kojoj je Srećko darovao prezime Marijanović. Tu je i dobra duša redakcije, fonetičarka, ali i psihijatrica, lektorica, kuharica, rame za veselje i plakanje, Dunja Lakuš s kojom sam prije zajedničkog dolaska na RTL sedam godina proveo na HRT-u. O napretku i kreativi tada mladih novinarki, Mojmire Pastorčić i Ane Cvite Bulić, koje su sada urednice ‘RTL Direkta’ i ‘RTL Danas’ ne treba ni govoriti. 

Story: Kažu da na mladima svijet ostaje - što mislite o mlađim kolegama kao što su Jelena Pajić i Ivan Vrdoljak? 

Na njima ostaje i RTL kad nas starkelja više ne bude. Jelena je u ovih godinu dana dokazala da može i zna, da želi i zaslužuje najbolju televizijsku redakciju u zemlji. A kad je informativa u pitanju, nije bez razloga naš Ivan Vrdoljak dobio nadimak Vrlo Jak. Iako su mlađi i godinama i voditeljskim stažem, kad na satu otkuca 18.30, sve razlike nestaju.  

Story: Ima pojedinaca kojima mlađi kolege predstavljaju prijetnju za poziciju. Vi ih ne gledate tako? Jeste li ikad osjetili da vam je položaj ugrožen?

Mlađi kolege nikad nisu prijetnja, dapače, posebno u ekipnim sportovima kao što je informativna redakcija gdje trebaš novu energiju i zanos. Nepotrebno je strahovati za svoju poziciju jer, ako je smjena negdje gore odlučena, to će se i dogoditi. Na tebi ostaje da se trudiš i radiš uvijek, a ne samo kad osjetiš ugroženost jer je tada najčešće već kasno. Bilo je u karijeri uspona, padova i drugih izazova, što je normalno pa onda strpljivo i trezveno prihvaćaš odluke šefova ili odeš. Ja sam, eto, i dalje tu, zadovoljan i sretan. 

Story: Više ste od pola radnog vijeka na RTL-u. Jeste li u međuvremenu imali poslovne ponude? Zašto ste ostali vjerni ovoj kući?

Bilo je u ovih 15 godina nekoliko ozbiljnih i primamljivih ponuda. I normalno je da uvijek gledaš stvoriti si u životu i karijeri najbolje moguće uvjete koje ne određuje uvijek samo visina plaće. Što će ti sva lova svijeta ako nisi zadovoljan i sretan?

Story: Gledatelje ste sve ovo vrijeme ažurno informirali o svim događanjima kod nas i u svijetu. No što ste u ovih 15 godina vi naučili od svojih gledatelja?

Dobro pitanje! Nikad ne podcjenjuj i ne vrijeđaj gledatelja, ali im i ne podilazi. Oni to brzo prepoznaju pa nagrade ili kazne. Iskustvo te nauči da se ne prikazuješ pametnijim nego što jesi, niti duhovitijim, što vjerojatno nisi. 

Story: Uvijek vas pitaju na što ste u karijeri najponosniji, no je li bilo trenutaka kada ste poželjeli propasti u zemlju od srama?

Naravno da je bilo, možda ne tako drastično, ali svaki si dan izložen javnosti i kritici, predstavljaš rad mnogo ljudi u lancu. Kao što ti često pripisuju tuđe zasluge jer te jedinog vide na ekranu, tako moraš podnijeti i udarce za sve loše čiji god kiks u lancu bio. Nekako ti najlakše padnu vlastite pogreške. To je dio našeg voditeljskog posla. 

Story: Koji je najveći izazov s kojim se danas suočavate u poslu?

Tehnologija napreduje, a s njome i mogućnosti novinarskog posla u kojem nema stajanja, nema ograničenja i nedostupnosti, informacije frcaju na sve strane, što predstavlja i nove zamke jer više nego ikad svaku vijest treba preokrenuti kako u njoj ne bi čučao neki ‘fake news’.  

Story: Je li internet utjecao na TV novinarstvo? Kad ste vi počinjali karijeru, smatralo se da će radio i televizija uništiti tisak, a danas se kao prijetnja svima spominje internet.

Internet možete doživljavati kao prijetnju, a možete i kao prednost koju treba iskoristiti, kao što je to učinio RTL. Proširili smo se na mnoge platforme, naš je web jedan od najjačih u zemlji, a kroz RTL Play naša se televizija i svi najbolji sadržaji mogu pratiti uvijek i svagdje upravo putem interneta.

Story: Koliko se dobro snalazite u tom digitalnom svijetu? Aktivni ste na društvenim mrežama, imate Instagram i Facebook... Kažu da danas osoba koja nema Instagram gotovo i ne postoji.

Aktivan sam na Facebooku, Twitteru, najviše na Instagramu, ali svakodnevno se borim protiv moguće ovisnosti. Ne želim i ne dam da me obuzmu. Ipak mislim da nam je život bez lajkova bio ljepši. Sjedili smo na kavama i razgovarali, koncentrirali se jedni na druge, smijali se, a sada ljudi sjede u društvu i bulje u mobitele. 

Story: Tko su danas gledatelji informativnih emisija na RTL-u? Kad gledate svoju djecu, mislite li da će jednog dana pratiti vašu emisiju ili će sve informacije tražiti na internetu?

Ako je suditi prema sadašnjem stanju, mislim da neće biti zaluđeni vijestima niti tatom na ekranu. Bit će to vjerojatno kao i dosad kada u mijenjanju programa nalete na mene i kažu: “A vidi, tata je još na poslu”, pa prebace dalje. 

Story: Koje se emisije gledaju u vašem domu? 

Iskreno, malo se gleda televizija. A kad zasjednemo, najviše gledamo sadržaje koje zajedno možemo komentirati, prije svega dokumentarne filmove svih vrsta i glazbene spotove. Kad se samo tata dočepa daljinskog, onda gledam sve informativne emisije i ‘Peti dan’. 

Story: Ovo ćete ljeto navršiti 42 godine. Vaš kolega, urednik i novinar Željko Matić jednom je rekao da je novinarstvo krasno zanimanje do 40. godine, nakon toga u njemu ostaju samo budale. Što mislite o toj izjavi?

Zadnje pitanje na obrani diplomskog rada na Fakultetu političkih znanosti bilo mi je definirati tko je pravi novinar. Nakon nekoliko mojih veleumnih definicija odgovor profesorice mentorice bio je: “E, moj Tomislave, pravi novinar je onaj koji novinarstvo zna napustiti na vrijeme.” I dalje mi to zvoni. Ne znam jesam li pravi novinar ili ta Matićeva budala, ali, eto, još sam tu.  

Story: Da se možete mijenjati s bilo kojom osobom na svijetu i promijeniti karijeru, čime biste se bavili - tko biste bili?

Bio bih novinar. Ali sportski. Proputovao cijeli svijet i iz prvog reda gledao najveće sportske događaje. 

Story: Što ste najviše žrtvovali za novinarsku karijeru? Osim zdravlja, o čemu smo jednom već razgovarali.

Vrijeme provedeno s najbližima. Ali tako je to valjda danas na svakom poslu. 

Story: Nastojite li biti prisutniji u obiteljskom domu? Ipak je tu četvero djece...

Trudim se i vjerujem da jesam. Iako se obitelj povećava, posao je uvijek isti, ali zato sada više trpe neki drugi gušti i zanimacije.

Story: Koje je promjene u vašu zajednicu unijela kćerkica Buga?

Unijela je još više smijeha i zabave u obitelj. I nadmetanje tko će je prvi zgrabiti.  

Story: Koje je emocije pobudila u vama? Kažu da je odnos oca i kćeri drukčiji od onog oca i sina.

Još je mala i u ovoj se dobi ne razlikuje previše od svoje braće dok su bili mali. Do prematanja.  

Story: Vaši su sinovi već školarci - Jona ima 12 godina, Vid deset, a Tin sedam. Jeste li se morali podsjetiti kako promijeniti pelene?

To je kao vožnja biciklom, ostane u krvi. Jedino kad otvoriš pelenu, više nije isti prizor kao s njima trojicom, no princip je isti, sve su ostalo nijanse. 

Story: Buga će uskoro proslaviti prvi rođendan, kako ćete ga obilježiti?

S obzirom na to da su dječaci rođeni zimi, njezin će rođendan konačno biti na otvorenom. 

Story: Koliko sudjelujete u brizi oko djece? Na što se svodi vaša očinska uloga?

Nikad dovoljno. No trudim se što više i, još važnije, što bolje. A kad je riječ o uloženom vremenu, možda sam trenutačno najviše taksist, od rukometnih i treninga atletike do odvođenja u glazbene škole, na turnire i smotre. 

Story: A uloga supruga? Je li Ivanin i vaš odnos pao u drugi plan zbog djece?

Zajedno sudjelujemo u svemu vezanom uz djecu i sve ostale dnevne zanimacije pa, htjeli mi to ili ne, jedno drugome ostajemo u prvom planu. I noću i danju.