Igor Štimac: 'Mladolikim me održava kvalitetna žena'

Kada su bivši hrvatski nogometni reprezentativac Danijel Pranjić i Ivan Rukavina odlučili na male ekrane donijeti sportski televizijski serijal ‘Utakmica života’, nisu ni slutili da će polučiti golem uspjeh. Za titulu najboljeg nogometaša koji će potpisati stipendijski ugovor s GNK Dinamom prijavilo se tisuću mladih natjecatelja, a nakon zahtjevne selekcije 30 najboljih u kampu u Zagrebellu provodi mjesec dana koji će im sigurno promijeniti život. No nisu prepušteni sami sebi jer se o njima, što svakodnevno možemo vidjeti na HNTV-u gdje se serijal i emitira, brine tim pomno biranih stručnjaka. Među njima je i bivši reprezentativac te bivši izbornik reprezentacije Igor Štimac, koji u ‘Utakmici života’ ima ulogu glavnog nogometnog stručnjaka. To i ne čudi s obzirom na to da je riječ o iskusnom sportašu koji iza sebe ima gotovo 35 godina igračke i 13 godina trenerske karijere. Iako s obitelji, partnericom Lanom Bucat i njihovo dvoje djece, šestogodišnjim Ivanom i mlađim Nikom, živi u rodnom Splitu, zbog ove, ali i emisije ‘Večernji pressing by Igor Štimac’, specijaliziranog sportskog talk showa u kojem redovito ugošćuje 11 zanimljivih osoba iz svijeta sporta, a emitira se na Večernji TV-u i Sportskoj televiziji, Igor posljednjih nekoliko tjedana boravi u Zagrebu. Premda dok vodi talk show čak dijelimo istu zgradu, uspješnog sportaša nije bilo lako ‘privesti’ na intervju. Pretrpan raspored razlog je zašto smo dugo pokušavali pronaći idealan termin, no kada smo napokon počeli razgovarati, Igor se pokazao uistinu zanimljivim i otvorenim sugovornikom. Od kamera ne zazire, što smo se davno imali priliku uvjeriti, pa nam je otkrio da se razlog tome krije još u djetinjstvu. Osim zanim-ljivih sitnica iz njegove mladosti, dotaknuli smo se i očinstva u pedesetima te odnosa sa životnom part-nericom Lanom, ali i troje djece, kćerima Mijom i Deom, te sinom Lukom iz prijašnjeg braka. 

Story: Kako se snalazite pred kamerama? Sportaši inače zaziru od fotoobjektiva i kamera, ali vi, čini se, s tim nemate problema.

Istina... Valjda su za to zaslužni moji školski dani, vrlo aktivno sudjelovanje u dramskim grupama, pjevanje na dječjim i amaterskim festivalima koji su očito pridonijeli gubitku treme na pozornici.

Story: Kako ste doživjeli ideju o projektu, jeste li odmah prihvatili suradnju?

Naravno. Veći dio trenerske karijere težio sam novim projektima koji će pomoći razvoju hrvatskog nogometa. Moji projekti Dvo-ran-skog prvenstva Hrvatske u nogometu i emisija ‘Volim nogomet’ imali su fantastičan potencijal, trebali su biti nositelji transparentnosti i razvoja našeg nogometa, no oni koji vladaju očito su imali drukčije mišljenje. Vjerujem da ovaj projekt ima izvrstan potencijal, a ujedno je prilika svima koji misle da su sposobni više i bolje. A takvih je kod nas mnogo.

Story: U kakvom ste odnosu s natjecateljima? Jeste li strog, autoritativan trener ili imate prijateljski odnos? 

Autoritet uspostavljate prenošenjem znanja. Kad igrači to prepoznaju, slijepo vas slijede. Hijerarhija se mora poštovati i od nje nema odstupanja, no to ne znači da želim izazvati strah kod igrača nego samo poštovanje i međusobno povjerenje.

Story: Koji je najveći izazov s kojim se treneri suočavaju?

Ciljevi su uvijek isti: izvući maksimum iz kadra koji imate. No izazova je previše, a manifestiraju se na različite načine, ovisno o mjestu na tablici. Nije lako kreirati pozitivnu pobjedničku atmosferu, a najteže je kad vodite momčad koja se bori za opstanak, kad su porazi česti pa svaki tjedan morate dizati momke iz pepela jer je za pet-šest dana nova bitka, novi izazov... Kad vodite pobjedničku momčad koja teži vrhu, jedini je problem kontrolirati ih da ne polete previše, nego da budu čvrsto na zemlji.

Story: Trenirali ste brojne klubove, ali i bili izbornik reprezentacije. Nogometaši su danas zvijezde koje zarađuju basnoslovne svote. Suočavate li se ponekad s problemom nečijega velikog ega? Kako rješavate takve situacije?

Nijedan igrač nije veći od kolektiva i svaki od njih mora sve svoje kvalitete podrediti momčadi. Hlađenje, kako ga nazivamo nogometnim žargonom, najbolji je lijek za one koji pomisle da su važniji od kluba ili reprezentacije. Sjedenje na klupi ili tribinama brzo ih vrati na pravi kolosijek.

Story: Postoji li klub koji biste voljeli voditi, koji bi vam predstavljao izazov?

Svaki je klub izazov za sebe. Lako je voditi klubove koji funkcioniraju na visokoj organizacijskoj razini, koji uredno plaćaju igrače i imaju pozitivnu platformu na kojoj trener, odnosno njegove kvalitete lidera i stručnjaka mogu doći do izražaja.

Story: Spominjalo se da biste trenersku karijeru mogli nastaviti u bivšem klubu Derby County. Ima li istine u tim glasinama?

Jedino za čim žalim u životu jest što sam odbio njihovu ponudu u vrijeme kad sam bio izbornik. Tamo sam uvijek broj jedan među navijačima kada se govori o novom treneru, no to se treba poklopiti i sa željom i promišljanjem vlasnika kluba. Dogodit će se kad-tad.

Story: Ondje ste proveli četiri uspješne godine, navijači su vas čak 2009. uvrstili u idealnu 11-oricu klupske povijesti. Sjećate li se svojih početaka na travnjaku? Kako je izgledao nogomet tada, a kako danas?

Nogomet neprestano evoluira, danas se igra brže i protivnici ostavljaju sve manje prostora. Ipak, sve je manje i čvrstih, muških utakmica, kontakta.

Story: Jesu li i u to vrijeme sportaši bili izrazito popularni, kako među navijačima tako i među djevojkama?

Tako je bilo i bit će, no društvene mreže i internet ubrzali su i pojačali važnost aktera i njihovih sljedbenika.

Story: Što biste iz tog razdoblja izdvojili kao najveći uspjeh? Osim uspjeha 1998. s Vatrenima, naravno.

Pobjedu u finalu Kupa Jugoslavije protiv Crvene zvezde u Beogradu i osvajanje prvog prvenstva slobodne i neovisne Hrvatske.

Story: Sportaši danas novac često ulažu u luksuzne nekretnine, automobile... Sjećate li se na što ste vi trošili zarađeni novac?

Osim navedenog, na prijatelje i lijepe žene.

Story: Kad ste uopće shvatili da se želite baviti nogometom? Jesu li vas roditelji podržavali u tim nastojanjima?

Otkad znam za sebe, lopta mi je bila pod rukom. Na putu do škole, prije i poslije, gotovo cijeli dan. Volio sam i igrao sve sportove, trenirao i rukomet, stolni tenis, veslanje, tenis...

Story: S kim ste se konzultirali o karijeri? Postoji li osoba koju biste obično pitali za mišljenje ili savjet?

Gotovo uvijek sam samostalno donosio odluke, valjda sam se uvijek ravnao po onoj staroj: puno baba, kilavo dijete. Roditelji su mi uvijek bili uzor i naučili su me životnim vrijednostima. Drugo mi nije trebalo.

Story: Čime biste se bavili da niste završili na travnjaku?

Samo Bog zna. Bio sam odlikaš u školi, uvijek težio perfekciji, što god sam radio.

Story: Sportaši su često na putu, nerijetko mijenjaju adrese, koliko vam je bilo teško uskladiti obiteljski život i karijeru?

Teško je kada su djeca tu. Česte selidbe uvijek su određeni šok, ostavljaju trag.

Story: Iz prijašnjeg braka imate troje odrasle djece. Jeste li zadovoljni time u kakve su osobe izrasli i svime što su postigli u životu?

Oni su moj ponos. Obožavam svoju djecu, sretan sam što kroče svojim putem i nastojim biti otac na kojeg se mogu uvijek osloniti.

Story: Koji je najdragocjeniji savjet koji ste dobili u životu? A što vi uvijek savjetujete djeci?

Čuvaj se sam i Bog će te čuvati! Vjeruj, vjera je temelj svakog uspjeha! Ne čini razliku među ljudima, postoje samo dobri i loši.

Story: Koliko se često okupi cijela obitelj?

Kad god smo u mogućnosti.

Story: U četrdesetima ste proširili obitelj, dobili ste dvojicu sinova, Ivana i Niku. Koje su prednosti, a koji nedostaci zrelog roditeljstva?

Zrelija dob nosi svoje prednosti. Sada imam više vremena biti s obitelji, uživati u sitnim radostima s njima, slušati ih, gledati kako sazrijevaju, odrastaju, napreduju.

Story: Vaše najmlađe dijete uskoro će navršiti godinu dana. Kako se slažu on i Ivan?

Niko prati svaki pokret starijeg brata, upija ga, a Ivan ga obožava.

Story: Koliko ste angažirani u njihovu odgoju? Kako provodite vrijeme s njima? 

Maksimalno, svi oni su moj život, razlog mog postojanja.

Story: Jesu li djeca i kako utjecala na vaš odnos s Lanom? Jesu li ga učvrstila?

Ako je odnos kvalitetan, poput našeg, djeca vas povežu. Ivan i Niko kruna su naše ljubavi.

Story: Koje Lanine kvalitete danas, nakon toliko zajedničkih godina, osobito cijenite?

Toliko je brižna majka da me ponekad zabrinjava. Šalim se, ali sve mora biti idealno, teži perfekciji kad je riječ o djeci. Pedantna je i pravedna, idealan omjer nježne i snažne osobe.

Story: Kako provodite slobodno vrijeme, kako se najradije opuštate?

Šetnje su naš hobi. Kava na žnjanu, opuštanje uz zalazak sunca i šum valova. Zajednički odlazak u wellness, čaša vina na našem balkonu i dobar film.

Story: Koliko sati na dan provedete ne razmišljajući o nogometu?

Nogomet je moj život, živi u meni, moja je hrana... Bez njega ne mogu i ne želim.

Story: Potkraj prošle godine proslavili ste 50. rođendan. S obzirom na to da je riječ o okrugloj brojci, jeste li ga obilježili na poseban način?

Jedna je proslava bila u krugu obitelji, druga s prijateljima.

Story: Kako vam i dalje uspijeva izgledati tako mladoliko? U čemu je tajna?

U mladoj i kvalitetnoj ženi.

Story: Na što ste najponosniji u životu? Što biste si još poželjeli?

Najponosniji sam na svoju djecu. Luka, Mia i Dea već su zrele osobe, školuju se i imaju svoje prioritete. Luka već dugo radi, završio je u švicarskom Luganu američki koledž Franklin, tri je godine radio u investicijskom fondu u Dubaiju, prošle godine vratio se u Hrvatsku, otvorio tvrtku, stručnjak je za marketing. Mia će iduće godine završiti magisterij turizma na sveučilištu Libertas, a Dea je pri kraju prve godine studija poslovnog prava na ZŠEM-u. Ivan je dječak koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim - pristojan, komunikativan, uredan, iznimno odgovoran... obožava matematiku i nogomet. Pun je energije i želje da u svemu bude najbolji. Lana kaže da ima veliko srce i ego na tatu. Dan proveden s njim čisto je zadovoljstvo. Niko je naša radoznala bublica, a dan proveden s njim divno je iscrpljujući. Djeca su povezana na pravi način, a to me najviše od svega čini sretnim ocem.