Ekscentrik s dopuštenjem

Intelektualac koji se nikad nije uklapao u holivudske zvjezdane okvire, John Malkovich, bavio se svačime prije nego što je postao glumac. Bio je vozač školskog autobusa, soboslikar, vrtlar i prodavač uredskog pribora, a prvu filmsku ulogu ostvario je tek u 28. godini. Ako je istina da se brojni glumci nikada ne oporave od jedne upečatljive uloge, pa cijeli život tumače upravo takve likove, John Malkovich jedan je od rijetkih koji je nakon ‘Opasnih veza’ te brojnih proračunatih likova koji su uslijedili uspio ostvariti raznolike uloge u svojoj karijeri. U osebujnom stilu ističe kako aktualnu filmsku scenu ne prati, nijedan mladi glumac ga ne oduševljava, kao ni reality showovi, a na pragu 65. godine uživa u dizajniranju odjeće te putovanjima u društvu supruge Nicolette Peyran s kojom ima dvoje djece. 

- Moji su roditelji odlični. Tata je, nažalost, preminuo, ali pamtit ću ga kao humorističnog čovjeka koji je bio jako povučen. A, mama... Ona je za mene kraljica. I dalje zvuči kao žaba. Još kao djeca dali smo joj taj nadimak zbog njezina glasa - rekao je nedavno Malkovich, čija je obitelj zbog djelatnosti njegova oca bila poznata kao jedna od začetnica pokreta za očuvanje okoliša u Illinoisu. Njegovi prabaka i pradjed u SAD su, navodno, emigrirali iz Ozlja pokraj Karlovca.

- Djed i baka nam jednostavno nisu dali da učimo njihov jezik. Samo bi ga šaputali negdje u kutu sobe kada bi se svađali. Zapravo, nikada nisam doznao koja je od svih priča koje su mi pričali zaista istinita. Svi govore različite stvari, a nemam načina provjeriti jesu li one stvarno točne. Znate, svašta su mi govorili o mom podrijetlu, a moj je otac o svom ocu govorio i da je bio najveći lažov na svijetu. Kada je prvi put u nekim novinama napisano da sam hrvatskog podrijetla, majka mi je rekla da potječemo iz Crne Gore, za što dotad nisam čuo, a kada sam bio u Bosni, govorili su mi: “Pa ti si Bosanac!”. Kako god bilo, odrastao sam kao Amerikanac, a jezik svojih predaka nikada nisam naučio - rekao je poslije.

John se glumom počeo baviti zato što mu se svidjela djevojka koja ga je nagovorila da zajedno odu na audiciju, iako je pohađao Eastern Illinois University u nadi da će postati ekolog.

- Uvijek sam imao odlične ocjene i znam da će zvučati umišljeno, ali bio sam jedan od popularnijih u razredu jer sam se istodobno bavio glumom i sportom. Osim toga, zanima me i glazba pa sam se okušao i u toj umjetnosti. Nakon srednje škole, odlučio sam upisati glumu. Dvije godine rada i truda bile su potrebne da bih prvi put nastupio u filmu, i to kao statist u projektu ‘Svadba’ - govori.

- Otac je u mene, ponekad čak i silom, usadio stav da svatko treba raditi ono što želi, kao i da treba kvalitetno raditi jer je to uvijek za njegovo vlastito dobro. Njegov je odgojni stil na neki način bio antidisciplinski. U mojoj kući nije bilo pravila, niste mogli dobiti zabranu izlaska, nitko vam nije mogao uzeti igračke - kaže.

Ipak, da u kući ne zavlada anarhija, pobrinuo se Johnov otac, i to - remenom.

- Jedina kazna bila je što bi nas otac povremeno istukao, šakom ili remenom. Ponekad bi mi znao potiho reći: “Ne bih to radio da sam na tvome mjestu”. To što mi je branio, ja bih, naravno, ipak napravio, nakon čega bi me istukao. Mislim da sam zaslužio većinu batina koje sam dobio od oca - priznao je John, koji se 1976. pridružio kazalištu Steppenwolf u kojem je dugo glumio. Ubrzo je osvojio nagradu Emmy kada je predstava ‘Smrt trgovačkog putnika’ nakon brodvejskog uspjeha pretvorena u televizijski film. U to vrijeme debitirao je i na velikom platnu te 1985. zaradio prvu oskarovsku nominaciju za sporednu ulogu u drami ‘Mjesta u srcu’.

- Kako sam odrastao u obitelji novinara, vidio sam kakav je to posao i odlučio sam da se neću baviti time. Nikada nisam pitao roditelje jesu li odobravali glumu, a oni nikada nisu govorili o tome. Otac je nekoliko puta došao na moje predstave, ali nikada ne bi ništa rekao. Vrijedilo je pravilo: čime se god baviš, to moraš raditi jako dobro, gotovo savršeno - objašnjava.

Nakon hvaljene uloge Vicomta de Valmonta u ‘Opasnim vezama’ Stephena Frearsa, uslijedila je još jedna nominacija za nagradu Oscar te jedna za Zlatni globus za ulogu u filmu Wolf-ganga Petersena ‘Na vatrenoj liniji’. Do velikog hita ‘Biti John Malkovich’ 1999. nanizao je nekoliko vrlo kvalitetnih i zahtjevnih uloga, tumačeći primjerice lik Kurtza u televizijskoj adaptaciji Conradova romana ‘Srce tame’ ili pak Gil-berta Osmonda u filmu ‘Portret gospođe’, gdje mu je partnerica bila Nicole Kidman. O scenariju filma ‘Biti John Malkovich’, koji ga je lansirao u zvjezdanu orbitu i među mlađom i alternativnijom publikom, svojedobno je izjavio da mu se isprva činio kao vic, a kad je počelo snimanje filma, dao je scenaristu i redatelju Spikeu Jonzeju telefonski broj svojih roditelja da se može raspitati o svemu što ga zanima. Naravno, uz napomenu da objasni njegovoj majci da je on glumac jer mu roditelji tada još nisu bili najsigurniji što on zapravo radi. Malkovich je bio prvi glumac koji je dobio veliku nagradu za tumačenje samoga sebe u filmu.

- Jedno sam vrijeme istodobno glumio u kazalištu i snimao filmove. Iako većina glumaca kaže da im je kazalište draže, meni nije. Može zvučati neobično, ali volim filmove iz tehničkih razloga. Primjerice, zumiranje - to nikada nećete dobiti u kazalištu. Kad god dobijem kazališnu ulogu, najvažnije mi je da uđem u dubinu lika. Ništa nije toliko patetično kao glumac u predstavi koja mu ne dopušta da se razvija. On je tada bespomoćan kao riba na suhom. Rad na filmu je kao slikanje. Trebate imati dobre reflekse i biti dosjetljivi. Dubina uopće nije važna - rekao je glumac koji se okušao i iza kamera, kao redatelj. Njegova dva redateljska uratka - ‘Revolucija i strast’ i ‘Hideous man’ - svjetlo dana ugledala su 2002., kada je čak dobio nagradu za glazbu.

O svemu voli pričati, no kad je riječ o privatnom životu, moglo bih se reći da je Malkovich tu itekako škrt na izjavama.

- Ne volim javno iznositi detalje iz privatnog života, ne volim davati intervjue o svojoj obitelji niti ih povlačiti po medijima. Taj mi je dio ovog posla, vjerujete, najgori - kaže glumac koji je prvi put pred oltar stao 1982. godine kada se vjenčao s glumicom Glenne Headly, koja je preminula prošle godine.

Ubrzo nakon vjenčanja, par se preselio u New York, gdje je Johnova karijera svakim danom sve više napredovala. Iako to nikada nije potvrđeno, uloga u filmu ‘Opasne veze’, gdje mu je partnerica bila Michelle Pfeiffer, stajala ga je braka. Naime, pričalo se tada da Michelle i on ljubuju te da je nemoguće ne primijetiti kemiju između njih. Kada je Glenne to doznala, 1988. godine podnijela je zahtjev za razvod.

- Oduvijek sam znao da Glenne i ja nismo kompatibilni, ali u početku, kada si luđački zaljubljen, ne ideš dalje od toga i misliš da ćete uspjeti. Ona je bila divna osoba, inteligentna, ali nije išlo - ispričao je Malkovich.

Iako mu je suradnja na filmskom projektu okončala jedan brak, donijela mu je sklapanje drugog, ovaj put s redateljicom Nicolettom Peyran koju je upoznao prilikom angažmana u filmu ‘»aj u Sahari’. Njih su dvoje i danas u sretnom braku te imaju dvoje djece, 26-godišnjeg sina Loewyja i 28-godišnju kćer Amandine. 

- Osoba kojoj se najviše divim jest moja supruga i majka moje djece. Ona je nevjerojatno inteligentna, zabavna i učinit će sve da budete sretni - govori John.

Da je privržen obitelji, dokazao je odbivši nekoliko filmskih uloga kako bi mogao provesti više vremena sa suprugom i djecom.

- Jako sam sentimentalan i obitelj mi je sve. Trenutačno živimo na dvije adrese. Imamo kuće u Francuskoj i u SAD-u. Prije sam volio više boraviti u Francuskoj, ali shvatio sam da nisam obožavatelj Pariza. Teško je ondje živjeti i raditi jer su ljudi jako nesretni, sve je tmurno - kaže John koji sa suprugom proizvodi vino.

- Zapravo, ona sve organizira i obavlja većinu posla, ja samo pijem. To nije teško, složit ćete se?! Mislio sam da će naše vino biti odvratno, ali nije. Proizvodimo cabernet sauvignon i zaista je ukusan - govori te dodaje:

- Počeo sam piti u tridesetima i da nisam bio oprezan, danas bih imao problema. Vrlo je lako postati alkoholičar. Volim i pušiti, ali drogu nisam probao. Nije to za mene. Posljednjih godina pušim kao dimnjak, volio bih to promijeniti jer crno mi se piše nastavim li tako - iskren je.

Perfekcionist kakav jest, Malkovich je uvijek bio naklonjen savršeno krojenim odijelima i nikad nije skrivao ni strast prema modnom dizajnu, a godinama je i sam skicirao svoje modne kreacije. Kako to biva kod njega, kad nešto naumi, želi to i ostvariti, a tako je bilo i s njegovom linijom muške odjeće koju je predstavio potkraj 2016. godine. Glumac je zbog modnog dizajna odlučio glumu staviti na drugo mesto, a pokrenuo je i službenu internetsku stranicu na kojoj se može kupiti odjeća s njegovim potpisom.

- Odlučio sam biti ono što želim, a ne ono što drugi žele od mene. Dizajniranje odjeće moj je način izražavanja i komuniciranja sa svijetom. To sam ja trenutačno. Mnogi su mislili da ću u tom smislu propasti prije nego što uopće počnem, ali drago mi je što se njihova predviđanja nisu ostvarila - kaže Malkovich.

- Još od malih nogu zanimala me moda. Na fakultetu sam dizajnirao kostime za nastupe dramske grupe, osamdesetih sam bio model modnih kuća Prada i Giorgio Armani, a prošetao sam i modnom pistom na reviji francuske modne kuće Comme des Garçons. Pitaju me odakle crpim inspiraciju... Boemština je osnova moje kreativnosti - tvrdi John koji ponekad zna i zasvirati gitaru.

- Kažu da imam vrlo neobičan glazbeni ukus. Obožavam svirati gitaru, a tu i tamo zasviram trombon i saksofon. Kad me pitaju što još imam reći o sebi, kažem da obožavam Portugal, suvlasnik sam jednog noćnog kluba, vlasnik jednog njujorškog kluba, a posjedujem i hotel u Walesu. Uglavnom, sebi sam dosadan, običan tip koji ima širok spektar interesa - kaže.

Svi koji ga poznaju, kažu da je nevjerojatno brižan, hrabar i suosjećajan, a dokazao je to kada je prije nekoliko godina spasio slučajnog prolaznika. Naime, dok je pušio cigaretu na ulici u Torontu tijekom pauze snimanja filma ‘Casanova Variations’, ugledao je 77-godišnjeg Jima Walpolea, turista iz Ohija, koji se spotaknuo i porezao si vrat na skelu ispred hotela. Glumac i lokalni ugostitelj potrčali su u pomoć unesrećenom čovjeku i ručnikom pritisnuli ranu na njegovu vratu kako bi spriječili krvarenje do dolaska hitne pomoći.

- Malkovich se za mene pobrinuo poput pravog liječnika. Rekao mi je da se zove John, prezime nisam pitao jer sam znao da neću zapamtiti. Nije želio nikakvu pozornost. On je gospodin i suosjećajna osoba - rekao je tada Jim i dodao kako misli da nije pogledao nijedan film u kojem glumi Malkovich. Njegova je supruga izjavila da će se to promijeniti.

- Pogledat ćemo sigurno sve njegove filmove koje možemo. Jimu su pomogla dva gospodina, znali su točno što rade. Bili su jako korisni, to je tako divno - rekla je Jimova supruga Marilyn, medicinska sestra, koja je bila toliko potresena kada je vidjela što se dogodilo njezinu suprugu da nije mogla na vrijeme reagirati kako bi mu pomogla.

- Kada vidite neku nesreću, bilo da ste gadljivi ili odlično podnosite krv, morate pomoći. Nikad si ne bih oprostio da sam samo okrenuo glavu i otišao. Proganjalo bi me to - kaže.

Iako je poznat kao smirena osoba i uvijek je spreman pomoći, Malkovich je žestoki zagovornik smrtne kazne. Javnost je šokiralo kada je 1994. slavio nakon što je čuo da je pogubljen serijski ubojica John Wayne Gacy. Za tu je prigodu čak kupio poseban šampanjac kojim je proslavio njegovo pogubljenje, a javnost je šokirao i izjavom da bi pištoljem upucao zagovornika scijentološke vjere Toma Cruisea te novinara Roberta Fiska.

- Nemam komentara na to. Nemojte me to pitati, svima je valjda jasno da ne simpatiziram Cruisea - rekao je ovaj ekscentrik koji voli krasti vješalice u trgovinama i putovati.

- Ne kaže se uzalud da je putovanje lijek za dušu. Dokazano je da putovanje poboljšava mentalno i fizičko zdravlje. Čim se maknem iz poznate sredine, dobijem snagu i poletnost. Ako pritom boravim u prirodi, tijelo mi bude itekako zahvalno. Također, odmor me natjera da budem aktivniji. Obitelj i ja volimo otkrivati nova mjesta, iako pokušavam ništa ne očekivati od mjesta u koje putujemo - objašnjava glumac koji je nekoliko puta, što poslovno, što privatno, posjetio i Lijepu Našu.

Kada je bio gost u emisiji ‘Celebrity Travel’ i pritom odgovarao na pitanja o najdražim destinacijama, izjavio je da najopuštenijim smatra Jadran. Odgovarajući na pitanje koja ga destinacija najviše opušta, rekao je: 

- Hrvatska obala. Moja obitelj i ja bili smo ondje nekoliko puta na odmoru i plovili Jadranom. Tamo postoji nekoliko divnih mjesta koje valja posjetiti, ponajprije Vis sa sjajnim ribljim restoranima i Palmižanu u blizini Hvara, koji je također jako lijep - govori Malkovich koji je jedva dočekao da uđe u šezdesete kako bi se malo odmorio.

- Najveći užitak mi je ne raditi ništa. Prije bih se lakše pripremio za posao, naučio tekst ili bilo što drugo. Jednostavno, moj mozak više nije na istoj razini pa 95% vremena ne radim ništa, ali sviđa mi se to - govori te nastavlja:

- Uskoro ću navršiti 65 godina, a ono najvažnije što sam naučio jest da je najbolje biti u dobi kada nemaš želju vratiti se u prošlost, kada si zadovoljan onime danas. Počnete se na neki način odvajati od zemaljskog. Istina, na početku 60-ih znao sam osjetiti čežnju za dvadesetima i tridesetima, nedostaju mi trenuci kad su moja djeca bila mala, ali danas mogu reći da sam sretan, ispunjen i da moja duša mirno plovi ovim svijetom - kaže John te ističe da ima nekoliko neostvarenih želja koje su ujedno i neizvedive.

- Bilo bi odlično kada bi mi na rođendansku večeru mogao doći glumac i scenarist Harold Pinter. Nažalost, on je prije deset godina otišao na neki drugi svijet. Na toj bih večeri volio vidjeti i pokojnu pjevačicu Ninu Simone kojoj sam se oduvijek divio. žao mi je što ih nisam imao priliku upoznati, ali nadam se nekoj večeri kada se svi nađemo na drugome mjestu. Ostvarile su mi se sve ostale želje. Neka moja djeca i supruga budu zdravi, a ostalo je manje važno. Naučio sam biti skroman i to je moja najveća životna pobjeda - zaključio je glumac te istaknuo kako se ne boji smrti jer svaki dan živi punim plućima.