Teško je nečiji profesionalni glazbeni put koji traje pola stoljeća jednostavno prikazati u razgovoru, uvijek se izostave neki važni trenuci, ali i oni manje sjajni koji su obilježili nečiju karijeru i život. No, kad imate sugovornika poput 67-godišnje pjevačice Nede Ukraden koja žari i pali kao u mladim danima, sve se čini lakše. Tako nas je regionalna diva na iskren način ‘provela’ svojim bogatim životom ispunjenim sjajnim glazbenim uspjesima, ali i teškim životnim okolnostima iz kojih je izišla jača i zahvalnija za sve što danas ima. U KD-u Vatroslava Lisinskog 19. ožujka pjesmama će s vjernom publikom proslaviti 50 godina karijere, a u tom nam je povodu otkrila, među ostalim, što je najviše usrećuje te koja je tajna njezine impresivne mladolikosti i vitalnosti.

Story: Je li moguće da je već proletjelo pedeset godina vaše karijere?

Vjerovali ili ne, ali tako je. Kao da je jučer počela. Da mi je netko rekao da ću slaviti ovakav jubilej, koji zapravo ne slavim nego ga radno obilježavam, ne bih mu vjerovala. Glupo je prešutjeti ovakvo što, trajati toliko u ovom poslu, pogotovo ako ga radiš s velikom ljubavlju. A zapravo je pjevanje trebalo biti nešto usput, nešto što ću raditi u slobodno vrijeme, a pretvorilo se u moju životnu preokupaciju. To je život na daskama do daske, i tako pedeset godina. Da me to netko pitao kad sam 1967. godine stajala na stepenicama Radio Sarajeva kao srednjoškolka na audiciji za vokalnog solista, samo bih im se slatko nasmijala. Vidjela sam se kao visokoobrazovanu osobu koja radi u međunarodnim institucijama, veleposlanstvu, širi vidike po svijetu. No život piše stranice kakvima se nismo nadali.

Story: Vjerujete li da je taj put bio sudbinski?

Ako to nije sudbina, pitam se što je. Moja prva pjesma je ‘Igra bez kraja’ i ta igra traje do danas. Sve sam učinila da budem nešto drugo. Pjevala sam nešto u srednjoj školi, snimila pjesmu, nastupala na festivalima i sve je to bilo lijepo i simpatično. Ali tada nije bilo puno razumijevanja za takve hobije. Sjećam se da to moj razrednik nije odobravao, kao ni mnogi profesori, a pogotovo nisu kolege s Pravnog fakulteta. Jednostavno, bio je to veliki minus.

Story: Mnogi ne znaju da ste studirali te završili pravo i engleski jezik.

Paralelno sam studirala i pjevala, a moj prvi glazbeni uspjeh bio je uistinu neočekivan, čak i za cijelu skupinu ljudi s kojim sam glazbeno stasala u Sarajevu. Među njima su Goran Bregović, Kemal Monteno, Zdravko Ćolić te sastavi Index, Teška industrija, Kamen na kamen... Naše su pjesme zvučale potpuno drukčije od svega što se tada snimalo.

Story: U kojem smislu?

Bilo da je riječ o pop ili rock pjesmama, sve su kao osnovu, inspiraciju, bilo harmonijsku ili ritmičnu, imale u etnološkoj baštini tadašnje Jugo-slavije, od Dalmacije do Makedonije, od Zagorja do Glamoča. To je rezultiralo velikom popularnošću tada mladih pjevača, ali i bendova iz Sarajeva, kao i otporom nekih glazbenih urednika. Ne zaboravite da je to bilo vrijeme apsolutne dominacije San Rema kao festivala, šlagera te anglosaksonske rock i pop glazbe. Tada sam bila pod jakim utjecajem američke i britanske pop i rock glazbe, posebno Tine Turner, The Beatlesa, zbog kojih sam uostalom i upisala studij engleskog jezika i književnosti. Bili smo mladi, borili se za neke drukčije pjesme, a ne kopije stranih hitova. U tim burnim vremenima i početkom 1970-ih sudjelovala sam i u studentskim prosvjedima protiv vlasti, jednoumlja i korupcije. U toj atmosferi događala se neka nova produkcija, rađala se nova glazba i nove zvijezde. U sklopu sarajevske televizijske emisije počela sam pjevati s grupom Kamen na kamen i surađivati s njihovim vođom i autorom Nikolom Borotom. Kad smo se 1975. pojavili na Opatijskom festivalu s pjesmom ‘Srce u srcu’, nedostajao nam je jedan glas da odemo na Euroviziju te sam tada od lokalne mlade pjevačice postala popularna regionalna zvijezda.

Story: No glazba vam nije postala nešto usputno, ostvarili ste i sjajne suradnje s Đorđem Novkovićem, Rajkom Dujmićem, Matom Došenom, Zrinkom Tutićem, a 1985. snimili ste veliki hit ‘Zora je’ i druge poznate pjesme. Jesu li osamdesete bile zlatno razdoblje vaše karijere? Kako gledate na prošlost?

Osamdesete su bile, ne samo za mene nego za cijelu jugoslavensku diskografiju, zlatno razdoblje. Tada su se stvarali najveći hitovi, ostvarivale najveće naklade i do danas je to ostalo neponovljivo. Od Mate Miše Kovača, Novih fosila, Magazina, kad ste imali hit i tiražan album, mogli ste očekivati i tristo koncerata u godini. Nije se događalo, kao danas, da imate jako dobar album, a sjedite kod kuće. Održavala sam čak tri koncerta na dan.

Story: Je li danas teže u glazbi nego prije?

Drukčija je situacija. Danas se pjesme izvode na drukčijim mjestima, malo je pravih koncerata kao u Lisinskom ili u Sava centru u Beogradu. Najveći dio gostovanja održava se u klubovima gdje se počinje svirati kasno. Sretna sam što sam karijeru mogla obnoviti s nekim novim imenima, pjesmama, zvucima... Ne živim od stare slave i malo tko može živjeti od nje. Današnji je tempo brži i suroviji. Pristiže sve više glazbenika, zbog YouTubea smo svi veliko glazbeno selo. Moraš biti aktualan, imati spot koji prati pjesmu, paziti kome se obraćaš, a ja ne smijem zaboraviti glazbeno nasljeđe i publiku u zrelijim godinama. Jednostavno joj se moraš obratiti primjerenijom pjesmom. Trudim se uskladiti trendove moderne produkcije i klasike.

Story: Vas opisuju kao pjevačicu zabavne, pop i folk glazbe. Što biste za sebe rekli, ima li još mjesta za igru žanrovima?

Ja sam autentična, originalna pop pjevačica koja u svom glasu ima i Mediterana, ali i sevdaha te na originalan način pjevam nešto što je naše, a u svijetu je jako lijepo prihvaćeno. Znate da je moja pjesma ‘Zora je’ prodana diljem svijeta i prevedena na čak 13 jezika. Jedno je sigurno, kada na radiju čujete moju pjesmu, znate da je pjeva Neda Ukraden.

Story: Ostavljate dojam energične i snažne žene, a pritom ste i mladoliki. Kako ste se obračunali s godinama? Što znači biti mlad?

Imam pjesmu koja kaže: “Bolju ni luđu nećeš naći, bolja ne postoji.” Luda sam poput klinke, a s druge, pak, strane, vrijedna i posvećena kao starica. Zapravo pitanje mladosti, mladolikosti i vitalnosti je pitanje duha, srca i stava. Imate ljude od 30 godina koji sve mrze, sve im je teško. Neprestano sam u akciji, od snimanja, putovanja, vožnje do nastupa. Relativno malo spavam. Tajna moje mladolikosti je u radu i posvećenosti sebi.

Story: Koje tretmane koristite?

Najvažnije je zdravlje, izbjegavanje svega štetnog - pušenja, alkohola, prežderavanja... Vježbam, kuham i pazim na prehranu. Tu su i njega lica i tijela kremicama koje stalno mijenjam, samo pazim da su na prirodnoj bazi. Na put nosim i mali kozmetički ‘salon’, od dekorativne do kozmetike za njegu jer i na putu uvijek treba biti njegovan.

Story: Prošlo ste ljeto na Instagramu objavili nekoliko fotografija u kupaćem kostimu, za što ste dobili brojne komplimente.

Liniju mogu zahvaliti sportu i tome što sam neprestano u pokretu. Ne mislim da izgledam kao klinka, ali vjerujem da žena mojih godina, ako drži do sebe, može izgledati pristojno. Najvažniji je duh. Imam svoj način vježbanja, ne idem u fitness centre, sama sam sebi osobni trener. Danas sam ovdje, sutra u nekom drugom hotelu ili avionu. Kad, primjerice, putujem u Australiju, nakon trideset sati leta moram ispraviti leđa, potaknuti cirkulaciju. Čovjek treba biti svjestan sebe, što mu je kritična točka, na čemu mora poraditi. S druge strane, mora imati zdrav razum. Meni je zrelost donijela drugu vrstu pameti koja mi je nedostajala u mladosti. Riješila sam se predrasuda i kompleksa koji su me jako opterećivali. Mislim da nijedna mlada djevojka nije zadovoljna izgledom. Za to nisu odgovorni samo hormoni nego i mediji i društvo koji nam nameću idealan izgled, težinu i visinu. Zašto bi neka djevojka trebala pasti u depresiju jer ne izgleda tako kako su joj drugi nametnuli? Mislim da je najvažnije voljeti sebe. Težiti idealu koji mediji, moda i društvo potenciraju pogrešno je i nakaradno. To vodi u bolest. Možete biti jako lijepi i s konfekcijskim brojem 44, ako to ne škodi vašem zdravlju, te zračiti ljepotom i optimizmom. Naravno, imate i suprotne primjere. Vječito nezadovoljstvo glavna je nesreća svih žena. Danas mi ne smeta celulit, ni na meni ni na drugim ženama. To je normalno. Tako odgajam i kćer. Rodila je troje djece. Kažem joj: “Jelena, ti si majka, kraljica i najljepša na svijetu. život je stvarno kratak da bi ga provela ispred ogledala.” Treba paziti na zdravlje.

Story: Spomenuli ste kćer Jelenu. Kakav odnos imate?

Super se slažemo. Najbolje smo prijateljice. Ona je dijete koje mi je Bog dao kao najveći dar i radost te mi je golema podrška. Kad je počeo nesretni rat u Bosni, imala je 12 godina, zbog čega je sazrela preko noći. Tada mi je bila i dijete i roditelj, netko pun energije i pozitivnog duha. Taj njezin optimizam bio mi je terapija u teškim situacijama. I beskrajno sam joj zahvalna na tome što se sa suprugom odlučila na troje djece. To mi je najveći mogući dar. Nisam se tomu nadala jer sam i ja jedinica. No cijeli sam život patila što sam bila jedino dijete svojih roditelja. Možda je i to razlog zašto sam ostala na pozornici jer mi mnogo znači druženje s narodom. Publika mi je i brat i sestra.

Story: Čime se Jelena bavi?

Suprugu i njoj otvorila sam lijep poslovni prostor koji objedinjuje dječju igraonicu, slastičarnicu i kozmetički salon. Zamislila sam da to bude kutak za majke koje će se zabaviti sa svojom djecom, ali i posvetiti sebi.

Story: Recite nam nešto o unucima.

Blizanke Neda i Aleksandra imaju šest, a unuk Dušan četiri godine. Svi su rođeni na isti datum - 25. siječnja. To se ne može planirati, uistinu je velika slučajnost. Obožavam se družiti s njima. U Beogradu živimo pod jednim krovom, samo u odvojenim stanovima pa mogu djecu pratiti i gledati kako rastu. Oni su moji anđeli. Svi su muzikalni, znaju pronaći spotove na televiziji i YouTubeu. Aleksandra voli isprobavati visoke potpetice i haljine, želi biti pjevačica, a Neda samo piše i crta. Obje su na mene.

Story: Davno ste se razveli, a s bivšim suprugom i ocem vaše kćeri uvijek ostali u prijateljskim odnosima. No uz vaše ime ne veže se nijedan muškarac. Ipak, imate li udvarača? Kako to izgleda sa 67?

Ne nedostaje mi udvarača. Uglavnom su to mlađi muškarci jer teško da će u klub doći neki moj vršnjak. No kako sam neprestano na putu, teško me pratiti. To je zaista razlog moje samoće, odnosno zato nemam nekog stalnog životnog partnera. Jednostavno funkcioniram kao pjevačica, poslovna žena, domaćica, ‘skitnica’. Nedavno sam u dva dana prošla od Beča, gdje sam nastupala na balu, do Bukurešta, a ondje sam pjevala na njihovoj nacionalnoj televiziji. Sve to smatram privilegijem - okusiti neka nova iskustva, upoznati nove ljude. To me beskrajno obogaćuje, što mogu zahvaliti Bogu, mojoj ludoj glavi i srcu. 

Story: Vjerujem da pamtite i neke komične situacije s udvaračima.

Ljudi se poistovjete s mojim pjesmama. U jednoj mojoj pjesmi postoji stih: “Požuri mi, Dragane.” Dok sam još živjela u Sarajevu, netko mi je pozvonio na vrata. Moj je otac otvorio, a stranac ga je upitao: “Dobar dan, stanuje li tu Neda Ukraden?” Tata mu je uzvratio pitanjem zašto ga to zanima, na što je odgovorio da je došao po mene. “Ja sam Dragan, a rekla je da požurim”, objasnio je. Dakle, gospodin se poistovjetio s mojim stihovima i osjetio potrebu da me zaprosi. Sjećam se i da je mojim roditeljima darovao neki servis posuđa. To je bilo jako simpatično.