Iako sama ne voli kada se piše o njezinom povratku, činjenica jest da svaki nastup Vesne Pisarović, koji ima, ako se publiku pita puno premalo, medije natjera da sroče tekst o tome kako se glazbena zvijezda nakon duljeg izbivanja napokon vraća na našu scenu. Upravo se to i dogodilo nakon njezinog zadnjeg koncerta na brucošijadi FER-a, o kojem je pričao cijeli Zagreb. Upitali smo zato Vesnu misli li češće priređivati takve spektakle domaćoj publici, ali dotakli smo se i društvenih mreža, showbusinessa, novog albuma i privatnog života.
Već duže vremena živite na relaciji Berlin - Zagreb, kako usklađujete sve obaveze, kakav je osjećaj nakon izbivanja sa scene, vratiti se u medijski fokus?
Ponekad je zbunjujuće. Posebno nakon koncerata kao što je to bio nedavni koncert u Zagrebu ili Varaždinu. Gdje se ničim izazvano dogodilo jedno krasno no i nevjerojatno euforično večer, gdje je publika unisono, kao zbor, pjevala sve moje stare hitove i “nehitove” od početka do kraja. Bilo je pomalo nestvarno, kao u polusnu. Pri tome su bili doslovce glasniji od mene i benda, tako da su oni dirigirali, a ja sam im se prilagođavala i improvizirala na način kao su to oni htjeli. Dok odmah par dana nakon tog koncerta, u Bruxellesu sam snimala jazz album s trojicom izuzetnih američkih glazbenika. Iz euforije u autizam pa nazad.
Vidjeli smo da ste aktivirali Instagram. Planirate li uz poslovne, podijeliti i pokoji privatan trenutak na društvenoj mreži?
I ja sam o tome pročitala u novinama. Nisam se još stigla raspitati, no vjerujem da je Instagram aktivirao netko od mojih suradnika. A status privatnosti će i dalje kod mene ostati nepromijenjen, po starom.
Jednom ste izjavili da se želite posvetiti glazbi, a odmaknuti od showbusinessa. Što Vam je 'zasmetalo' u showbusinessu, odnosno koliko je općenito naporno živjeti 'pod svjetlima reflektora'?
Krasno je biti pod reflektorima kada se i ako se ima što za reći. Ja sam u jednom trenutku shvatila da mi 'ponestaje riječi' i unatoč uigranom timu suradnika i jednim vrlo emotivnim odnosom koji sam imala s publikom, u miljeu estradne mašinerije ipak sam se osjećala skučeno, pa čak i izgubljeno u smislu glazbenog obraćanja. Već duže vrijeme zapravo sam željela glazbi pristupiti kroz distanciranije i kompleksnije motive, uz potpuno drugačiji tehnički pristup pjevanju, kroz sasvim druge stilove, koje sam zapravo i pomno pratila i slušala. Okidač je bio koncert njemačkog free jazz improvizatora Petera Brötzmanna..
Nastavljate li se fokusirati na jazz ili je u planu još neki glazbeni pravac? Razmišljate li o povratku pop glazbi?
Jazz je za mene postao način života i s tog puta nema više povratka. Koliko god ga osvajala i usvajala on neprestano traži još i izmiče pod prstima. No svakako ću snimiti pop album. Na njemu radim već gotovo desetak godina, ali on će se dosta razlikovati zvukom, glasom, interpretacijom, stihovima, motivima od pop pjesama kakve sam pisala i pjevala prije. No pjevat će o ljubavi.
Što trenutno privatno slušate?
Privatno slušam jazz naravno, klasiku, elektronsku glazbu, pop, country, punk – sve što me čini da osjećam.
Imate li podršku supruga, i vidite li se uskoro u ulozi majke jednog dana?
O privatnim temama ne usuđujem se govoriti jer često i kad vrlo malo kažem, to u nekoj čudnoj i iskrivljenoj konstrukciji završi u naslovu.
