Ulaskom u 16 izabranih natjecatelja koji će se 16. veljače u Opatiji natjecati na Dori 2019. za mjesto predstavnika Hrvatske na Eurosongu ušla je i 26-godišnja Bernarda Brunović, javnosti poznatija pod umjetničkim imenom Bernarda Bruno, slabovidna Hrvatica sa Švicarskom adresom kojoj će se ovim natjecanjem ispuniti dugogodišnja želja. Kako je završila u pjevačkim vodama, koliko joj je teško s invaliditetom graditi karijeru, u kojim trenutcima u životu nije vidjela budućnost i još mnogo detalja iz privatnog života, otkrila je samo za Story.hr Bernarda Bruno. 

Je li glazba oduvijek bila Vaša ljubav ili se postepeno razvilo? Kada ste shvatili da je to nešto od čega zaista možete napraviti karijeru?
Već od malih nogu glazba mi je bila velika ljubav. Teško je sada reći tko mi je najveći uzor, jer ima toliko izvanrednih pjevača i glazbenika, no, ja sam se našla u bluesu, jazzu, funku, soulu, gospelu, R&B-u i sl. Kao gimnazijalka sam odlučila da želim pokušati napraviti nešto s tim darom i tada sam počela s manjim i većim nastupima na raznim prigodama. 

Prva ste slabovidna natjecateljica na Dori i ako pobijedite, bit ćete prva predstavnica Hrvatske na Eurosongu s invaliditetom, koliko je teško biti slabovidna pjevačica? 
Sve ovisi o tome kako se čovjek može s tim nositi. Nikomu u životu ne ide baš uvijek glatko, ali još se uvijek možemo odlučiti da izvučemo ono najbolje od cijele situacije. Ponekad ljudi za moj uspjeh misle da je razlog senzibilizacija publike, zbog moje slabovidnosti, pa me se nagrađuje više nego što zavrijedim. No, vrijeme će pokazati. Na meni je da se zaista potrudim pjevati iskreno te da svakodnevno učim i napredujem, a ako uspijem pjesmom doprijeti do nečijeg srca, onda sam i ja ispunjena. 

Jeste li rođeni sa slabovidnošću? 
Da, i s vremenom sam naučila živjeti s tim, jer je to zaista moguće. Samo treba dobre volje i hrabrosti. 

Smatrate li invaliditet prednošću ili nedostatkom na trenutnom natjecanju? 
Mišljenja sam da moj invaliditet nije niti nedostatak niti prednost. Zašto se uopće obazirati na to, kada se u natjecanju radi o pjesmi? Sigurna sam da će svatko od nas izvođača svoju pjesmu iznijeti baš kako ju i osjeća, a žiriju i publici sigurno neće biti lako izabrati pobjedničku pjesmu. 



S obzirom na to da ste već nastupali na raznim glazbenim natjecanjima, jeste li kada osjetili da Vas se tretira drugačije od ostalih kandidata?
Uvijek sam težila tome da me se isto tretira kao i druge. Na kraju krajeva, na natjecanju sam zbog pjesme i talenta, a ne zbog nečeg drugog. Ne mogu utjecati na to što će drugi o meni misliti. Trudim se da meni i drugima oko mene bude lijepo te da se međusobno poštujemo. Divno je kada se pomogne potrebitom, a i sama sam iskusila mnogo takvih situacija gdje bi mi ljudi došli u susret. Na tome sam neizmjerno zahvalna, ali s druge strane, zašto nekoga tretirati drugačije, ako to u datoj situaciji nije pravedno, ne čini mu dobro, nije pošteno. Nitko ne bi volio da mu se to dogodi. 

U kojim trenutcima u životu Vam je zbog invaliditeta bilo najteže?
U jednom trenutku sam se strašno bojala budućnosti, posebice hoću li moći završiti školu i pronaći posao, ali sam s vremenom shvatila da nema razloga za strah. Moram neke stvari naučiti s nekom drugom metodom nego ostali, imati malo više strpljivosti sa sobom. Bitno je da nas teški trenutci ne slome, već dapače, ojačaju. 

Koliko ste samostalni u svakodnevnim aktivnostima s obzirom na invaliditet? 
Samostalnost mi je jako važna i zahvalna sam što ima dosta pomoćnih sredstava kojima si to mogu omogućiti. Naravno da ima dana kada mi zatreba pomoć, ali svi ponekad ovisimo o drugima. 

Tko Vam pomaže u pripremama za nastupe?
Za sad moja obitelj, ponajviše mama Ružica i sestra Manuela.



Pjesma s kojom se predstavljate zove se 'I Believe In True Love' koju je za vas napisao dugogodišnji suradnik Duško Rapotec Ute, a kako kažete, to je vaša životna priča, što za Vas znači 'prava ljubav'? Postoji li netko kome ste posebno posvetili pjesmu?
Prava ljubav za mene znači uzajamno poštenje i povjerenje, iskrenost i otvorenost, da želimo jedni drugima dobro. Ljubav je mnogo više od lijepih osjećaja i riječi. A posvećujem ju svima koje volim i koji me vole.    

Javnost je na Vas reagirala podijeljeno, neki Vas vide kao pobjednici, drugi Vas pak kritiziraju, kako se nosite s negativnim komentarima? 
Kritiku doživljavam kao jedan jako bitan faktor. Uloga kritike jest da ti pomogne da zaista shvatiš u čemu nisi dovoljno dobar kako bi to mogao ispraviti. Naravno, nisu sve kritike ni stručne ni dobronamjerne, ali kao javna osoba moram biti spremna suočiti se sa svime time. Naravno, lijepa kritika uvijek usrećuje, a Bogu hvala, ima i takvih.

Tko Vam je najveća podrška u životu? 
Najveća mi je podrška dragi Bog i moja obitelj.

Što Vam je sljedeći cilj nakon nastupa na Dori?
Nadam se da ću dospjeti do eurovizijske pozornice. U svakom slučaju, nastavit ću graditi karijeru, bilo to s Eurosongom ili na neki drugi način.