Story: Kako se osjećate u drugoj trudnoći? Sjajno, kao i u prvoj. Identično. Doslovno imam preslikanu prvu trudnoću pa se s doktoricom Martinom Ujević šalim da znamo sve što će se događati. Odlično je što ovaj put nisam dobila trudnički šećer, a sve je ostalo isto. Otpočetka povraćam nakon svega što pojedem. Borim se s hranom kao da mi je najveći neprijatelj, a zapravo sam gladna. željela bih sve jesti, da mi je bilo što fino, a nije ništa, što je tako čudno. Jedno sam vrijeme mogla pojesti samo ono što bih sama skuhala. Najzdravije namirnice izgledale su kao splačine jer nisam smjela stavljati nikakve začine ili dodatke. Teška sam ovisnica o šećeru, a prva tri mjeseca nisam uopće mogla jesti slatkiše. No ovisnost je ostala pa pojedem red čokolade, ali nakon toga povraćam. Story: Je li lakše ili teže kada znate što vas čeka? I jedno i drugo. Lakše je jer u prvoj trudnoći imaš osjećaj kao da stalno hodaš po jajima. Ispituješ se, preslušavaš, gledaš, sav si u panici i iščekivanju, a sad i ne stignem toliko razmišljati. Teže je jer znam što me čeka, a s druge strane uz mene je Lola koja je malena i toliko me zaokupi da ne stignem razmišljati i tijekom dana zaboravim da sam trudna, sve dok me mališa ne drmne, a to je jako često. Drma me i sada dok razgovaramo. Možda mi poručuje kako bi bilo bolje da šutim. Story: Nosite dečka, jeste li već izabrali ime? Nemamo još ime, ali nećemo čekati da se beba rodi jer tko zna s kakvim bi imenom završio. Svaka čast onima koji mogu tako. Tko zna kako će Lola reagirati, kakva će biti beba, pa dojenje, nespavanje..., usto ne bih htjela još razmišljati o imenu. Bilo nam je puno lakše izabrati ime za curicu, odmah smo imali tu opciju, ali oko muškog imena se lomimo i ide nam puno teže. Story: Do porođaja vas dijele dva mjeseca, jeste li se već počeli pripremati? Ne pripremamo se. Drugi je put sve puno ležernije. Ima gdje spavati, ima dom... Prvi put gledaš sve, škarice za noktiće, češljiće, plahtice, dekice i poludiš od svega. Sad već sve znamo i nismo u fazi pripreme. To ćemo na horuk, kao i sve ostalo. Story: Razumije li Lola što se događa i da će uskoro dobiti brata? Ima tek godinu i sedam mjeseci i ne razumi-je baš. Prije nekoliko mjeseci počela je govoriti “beba, beba”, ali to kaže za svoje lutkice. Kada sam joj prije mjesec dana pokazala trbuh i rekla da je tu beba, izbezum-ljeno me pogledala. Gleda u moj trbuh, ne vidi lutku i misli: “Ova je moja mama pukla, pa gdje je beba?!” Shvatila sam kako još nije vrijeme da joj išta objašnjavam jer je premalena pa pokušavam procijeniti kada će to biti najbolje. No već joj se ne sviđa što beba dolazi i čim joj to spomenem, poviče: “Ne”. Radimo s njom i pokušavamo joj objasniti. Story: Mislite li da će biti malo ljubomorna? Bude li malo, Dado i ja bit ćemo presretni. Kako je Dado nakon što se ona rodila puno radio i bio svugdje, Lola se naučila na mene pa sam joj središte svemira. Ako stavim plišanog medu ili lutkicu u krilo, postane ljubomorna i odmah to mak-ne, a Dado me ne smije taknuti. Nitko me ne smije dodirnuti jer počne vikati. Zna se da sam ja njezina i da me nitko ne smije dirati pa mi je to dobar pokazatelj što će biti kada se rodi sin. Sigurno će biti zanimljivo i veselo, nimalo jednostavno, ali kako su svi to preživjeli, tako ćemo i mi. Story: Mislite li da će biti povezaniji jer će među njima biti mala razlika u godinama? To ne možeš znati, sve ovisi o osobnosti. S osobnošću se rađamo, a karakter stvaraš ovisno o utjecajima iz okoline, svemu što ti se događa i osobama s kojima si u kontaktu. Za Lolu sam već drugi dan u rodilištu znala o kakvoj je osobi riječ, a kakvu će osobnost imati ovaj mališan i hoće li se ta dva svijeta podudarati - ne znam. Jako mi je to zanimljivo i ne gledam na te stvari kao majka koja nadgleda svoju djecu i smatra ih samo djecom. Oni su ljudi, imaju svoj stav, a mi smo ti koji ih narušimo. Sada su najtočniji jer su najiskreniji i najčišći, a mi odrasli mislimo da im moramo biti autoritet i da trebamo biti nad njima, a trebali bismo biti s njima ravnopravni. Naravno da si im podrška i usmjeravaš ih jer si stariji, pametniji i iskusniji, ali to ne znači da im išta treba nametati. S Dadom se trudim odgajati Lolu u tom smjeru. Ne stvaram si unaprijed sliku sve dok se ne rodi mališa i vidim taj spoj. Tek ću tada moći reći je li ta mala razlika dobra ili loša. Mogu samo pretpostavljati ili maštati, a znamo da gotovo ništa u životu ne funkcionira onako kako smo si zamislili. Story: Je li majčinstvo onako kako ste ga prije zamišljali? Nisam ga zamišljala. To je istodobno najljepša i najzahtjevnija stvar. Loli sam zahvalna što me naučila puno toga i natjerala me da promijenim neke stvari kod sebe. Pritisnula me uza zid i prisilila da intenzivno razmišljam o sebi na drukčiji način. Nije nimalo lako jer se svaki dan preispitam 200.000 puta. Jesam li pogriješila u postupcima ili razgovoru s njom i trebam li joj već sada pripremiti novac da si jednog dana plaća psihijatra? Cijela je glumačka profesija takva da se stalno bavimo psihologijom ljudi: cijeli život proučavaš i baviš se sobom, svojim strahovima, a dodatno sam se nagutala stručnih knjiga i puno toga znam. Šalim se da djecu zezneš čak i ako si najdivniji roditelj na svijetu jer smo joj mi mama i tata, a ne prijatelji. Ali vjerujem da svaki roditelj u trenutačnoj situaciji radi najbolje što može. Story: Što vas je Lola naučila? Da više ne šutim. Prije sam dopuštala da se sa mnom obriše pod, nikada se nisam izjašnjavala i u puno situacija nisam iznosila svoje stavove. Lola me naučila da više nema smisla šutjeti, i to ne samo zato što nemam vremena, nego da se trebam zauzeti za sebe. Stekla sam neku vrstu samopouzdanja nakon što sam postala majka. Zahvalila sam svom tijelu i sebi što sam iznijela jedan život, a to mi je kao ženi i osobi dalo veliko samopouzdanje. U tom ludilu tijekom prvih godinu dana bez spavanja, kada sam dojila od 0 do 24, sjedeći sam ‘kljucala’ i razmišljala o svemu i shvatila da to moram promijeniti. Story: Jeste li ponekad osjećali kao da se gubite u svemu tome, nespavanju, plakanju, iscrpljenosti... ? Klizneš i izgubiš se u sekundi, što je razumljivo. Umoran si i istodobno pod pritiskom da si loš roditelj ako nisi stalno predan djetetu, ali to je tako pogrešna slika. Djeca će biti sretnija ako smo mi sretni i zadovoljni. Iz kojih primjera dijete može učiti? Jedino ako vidi da se razvijam u životu i da sam zadovoljna. Tako uče, a ne ako me vide frustriranu, izbezumljenu i živčanu, a ja se pravim da je sve dobro i edukativnom metodom blebetanja pokušavam im prenijeti neke stvari. Tada neću uspjeti jer nisu oni blesavi i sve osjete. Nije sramota reći teško mi je, to je ljudski i u tome se krije snaga. Veći je problem kada se šuti jer tada pucaju ljudi, veze, brakovi, odnos s djecom i tu na-staju problemi. Ako kažeš da ti je teško, postoji šansa da se o svemu može razgovarati. Zahvalna sam na svakoj dosadašnjoj sekundi jer je to natjeralo Dadu i mene da više komuniciramo, da se još više zbližimo i da sve okrenemo na pozitivno. Imaš priliku odgajati malo biće koje iz dana u dan nauči nešto novo. Ima li što ljepše?! Zato mi nespavanje i plakanje nisu nikakav problem, ali naravno da imam oscilacija jer je to ljudski.

Story: Rekli ste da je Lola prvih šest mjeseci stalno plakala, je li sada mirnija? Nije. Smiješno je što mi svi govore da je to sada ta faza. Uvijek je neka faza i što prije prihvatiš da je to normalno, to bolje. I dobro je što kažu malo dijete mali problemi, veliko dijete veliki problemi. Oni koji imaju veću djecu kažu mi da ću se željeti vratiti u ovo razdoblje jer što su veći, to su veći prohtjevi i odgovornost. Odustala sam od toga da je riječ o fazi jer kod nas je turbulentno i na-brijano otpočetka, i to sam prihvatila. Samo želim da Loli bude dobro. Dadi i meni ona je prioritet i želimo je umiriti u svemu tome. Djeca imaju svoje razloge zašto viču i plaču, ali teško je shvatiti o čemu je zapravo riječ dok ne govore. Story: Prošle je godine vaš suprug mnogo izbivao iz Zagreba jer je u Rijeci snimao seriju ‘Novine’, a tu su bila i brojna gostovanja s filmom ‘Zviz­dan’ na raznim festivalima. Sada je više s vama, je li lakše kada ste zajedno? Ne, sada mu se još više zahuktavaju poslovi i ništa se nije promijenilo. Prihvatila sam to kao dio života i svakodnevice. S druge strane, hvala Bogu što Dado radi, bilo bi suludo da odbija projekte. Kada je slobodan, stvarno iskoristi svaki trenutak da bude s nama i u svemu sudjeluje. Divan je s Lolom i odličan je u svemu, a žene će znati o čemu govorim jer mu ništa ne trebam reći što se tiče nabave, trgovine, tržnice... Sve vidi, registrira i obavi a da ne kažem ni riječ, što je prekrasno. Story: Vaš je tata i dalje na liječenju u Italiji, je li mu bolje? U Parmi je na liječenju i s njim je moja mama. Primio je više od 40 kemoterapija, a zadivljuju njegov borbeni duh i velika snaga. Zbog liječenja ne mogu biti sa mnom, što bi, naravno, olakšalo mnogo toga. Tata se odlično drži u svemu tome, a najkritičnije je bilo dok sam bila trudna s Lolom. Nakon što sam rodila, situacija se stabilizirala, ali opet je bilo kritično kada sam ponovno zatrudnjela. Šali se da mora brzo ozdraviti jer ću inače morati roditi još treće i četvrto dijete. Svaka mu čast na takvom duhu, ali nije mi lako jer se ne možemo vidjeti, samo se čujemo telefonom. Bio je u izolaciji jer su mu radili transplantaciju koštane srži pa ga nisam mogla posjetiti, da mi njemu nešto ne prenesemo. Story: Lolu ste opisali kao borbenu Lavicu koja je vas i supruga postrojila. I dalje je tako? Ne, još je gore! Moramo dignuti ruku i pitati dopuštenje ako želimo postaviti pitanje ili nešto reći. Šalim se, ali nije se promijenila. Ne-tko će reći da je to naš problem jer smo to dopustili, ali stvarno se ne znam drukčije postaviti, nemam tu snagu i nisam takav karakter. Nema ni Dado. Zajedno su se našli Riba, Vodenjak i Lavica i mislim da sam time dovoljno rekla. Mi smo se u tome potpuno poništili i izgubili. Story: Kakva je djevojčica? Predivna. Prekrasan osobenjak, individua koja već ima stav, što je divno gledati, a ujedno jako topla i hipersenzibilna, što je kontradiktornost ta dva svijeta. Ona si iz svoje hipersenzibilnosti stvara obrambeni mehanizam Lavice koja kao da riče, a zapravo je prekrasna mišica koja upija i prašinicu koja pada u stanu. Story: Prošle ste se jeseni vratili na posao... Mislite na taj jedan i pol dan, kako se često šalim. Story: Kako je nakon rodiljskog dopusta bilo ponovno raditi na predstavi u Istarskom narodnom kazalištu? To je bilo teško ludilo. Nakon godinu dana provedenih kod kuće, počele su probe ‘Egzorcizma’. Bavili smo se baš pravom temom za ženu koja se vratila s rodiljskog, napeta kao puška, a hormoni joj divljaju jer je prije deset dana prestala dojiti. Bavili smo se divnom tematikom, a Dado je srčano i detaljno ušao u sve to i tijekom rada nas je pojedinačno zaključavao u mračni podrum. Misli-la sam da ću ga zadaviti vlastitim rukama jer nisam mogla vjerovati što se do-gađa. Naravno, uživala sam jer sam i ja luđakinja kada je o poslu riječ, ali nije mi bilo lako uskladiti intenzivne probe i film koji je gospodin Matanić odlučio paralelno snimiti. Nakon 12, 15 sati proba snimali smo film, a u sklopu svega toga sam još bila mama. Nije mi bilo jednostavno, ali onda sam tu težinu i ludilo iskoristila za kreaciju, a svi oni koji su gledali predstavu znaju o čemu govorim. Tu je bila i spoznaja pred samu premijeru da sam trudna, a predstava je jedna od fizički najzahtjevnijih koje sam igrala. Počeli smo raditi potkraj kolovoza, a od travnja sam vježbala s osobnim trenerom i uspjela se dovesti u genijalnu kondiciju. No trudna igrati takvu dvosatnu predstavu bilo je... zanimljivo. Story: Je li vam ipak godio povratak na kazališnu scenu? Koliko god je bilo ludo, godilo je. Odgovara-lo mi je tih godinu dana, čak i dulje biti kod kuće, ali došla sam u fazu kada sam željela ponovno raditi. Krenula sam i jako sam dugo ustrajala na tome. Bilo je kratko, ali slatko. Story: Ubrzo nakon premijere prestali ste glumiti zbog trudnoće? Da, ja malo odigram, poklonim se na premijeri i nakon toga netko me zamijeni. Tako je bilo na predstavi ‘Thelma & Louise’ i sada u ‘Egzorcizmu’. Story: Dakle, samo trebamo pratiti kada ćete sa suprugom raditi novu predstavu i pitati vas je li treća beba na putu? Da. Rekla sam: “Mataniću, ja više s vama ne radim!” Razgovarala: Maja Šitum Foto: Dražen Kokorić