Luka Nižetić: 'S Martinom mi se dogodila neobjašnjiva kemija'

Otkako se pojavio na našem estradnom nebu s hitom ‘Proljeće’, 33-godišnji Luka Nižetić uvijek iznova osvaja publiku pjesmama i videospotovima, ali i svestranošću. Ne krije da mu je glazba prva ljubav, a tijekom godina javnosti je postao poznat kao dobar kuhar, plesač i glumac. Osim što ga možemo gledati u mjuziklu ‘Mamma Mia!’, za jesen sprema monodramu u režiji Senke Bulić. Prije toga nastupit će na CMC festivalu s pjesmom ‘Lagano’, a dok ne ode u ljetnu oazu na Visu, otkrio nam je zašto je zaljubljen u taj otok te zašto ne bi mogao živjeti bez ljubavi.

 U planu je bila pjesma za ljetno razdoblje. Zahvaljujući Branimiru Mihaljeviću koji potpisuje glazbu i tekstopiscu Faruku Buljubašiću Fayi snimili smo ‘Lagano’, pjesmu koja ugođajem, ritmom i modernim aranžmanom pruža nešto drukčiju zvučnu sliku od one kojom sam se dosad predstavljao. Oslanjali smo se na recentne glazbene primjere, a Branimir, s kojim napokon namjeravam dovršiti svoj četvrti studijski album, jednostavno me pročitao i dao mi neki novi vjetar u leđa. Odlična je reakcija publike i sretan sam jer vidim da je pjesma vrlo brzo prihvaćena, već je svi pjevaju na koncertima, a prošlo je samo nekoliko dana od njezina objavljivanja.

Martina je prekrasna, talentirana mlada djevojka koja jednostavno plijeni pozornost. Veliki je profesionalac, ali na prvome mjestu prijatelj, znamo se već dulje, družimo se pa je snimanje prošlo u ležernom tonu. Dva dana snimanja provedena u prekrasnom Brown Beach House hotelu u Trogiru činila su mi se kao odmor iako je snimanje bilo iznimno zahtjevno. Snimali smo 12 sati u komadu, što po zvizdanu, što po kiši dok su munje sijevale i gromovi udarali, mokri, polugoli. Bilo je raznih situacija, ali jedna će nam ostati u sjećanju: kad smo u tri ujutro snimajući posljednju scenu u kupaonici neočekivano aktivirali požarni alarm, koji se uključio zbog umjetnog dima i pare, pa smo umalo dignuli cijeli hotel na noge. No interveniralo se jako brzo pa, na svu sreću, nitko nije ni primijetio ‘nemili incident’. Moram istaknuti i vrlo talentiran redateljski dvojac Sandru Mihaljević i Igora Ivanovića koji su puni entuzijazma i dobre volje uspješno koordinirali cijelim snimanjem, što je rezultiralo takvim spotom da ga mogu smatrati i najboljim u dosadašnjoj karijeri.

S nekim se ljudima jednostavno dogodi posebna kemija. Kad osjetiš takvu energiju, često ti je neobjašnjiva. Osjećaj je kao da se znamo oduvijek. Tko zna, možda nas je vezala neka priča u prošlim životima pa su se naše duše ponovno srele. Povezao nas je mjuzikl ‘Mamma Mia!’ pa smo od suradnika postali pravi prijatelji.

Riječ je o revijskom festivalu, pobjednik se bira tek sljedeće godine, tj. bira se najslušanija pjesma, i to mi nekako odgovara jer je bez pritiska i iščekivanja rezultata, prošao sam takve festivale. Nisam ljubitelj natjecateljskih glazbenih formi jer glazba je toliko široka i svatko je doživljava individualno. Festivali trebaju služiti pjesmi da je predstaviš na najbolji način, da je pustiš u život i predaš publici.

Ne trudim se posebno, vodim život kakav mislim da trebam voditi. Samo znam da ne živim spletkarenja, ogovaranja, podmetanja, gledam ispred sebe, a ne oko sebe. Naravno da kao pravi horoskopski Lav imam određenu dozu taštine, onu ljudsku, no naučio sam se s njom nositi i razdvojiti važno od nevažnog.

Znam prepoznati dobrog čovjeka, ali ne i lošeg. Možda sam u tom pogledu još naivan i slijep. Ne primjećujem lošu stranu i smatram da prema svakom treba biti otvoren. Ako me netko jednom razočara, odmah gubi moje povjerenje.

Luka NIžetić i Martina Ivanković

Moja je majka izvanredna kuharica i naviknula je ukućane na visoke standarde. Kod kuće se uvijek za stolom nađe nekoliko sljedova, nikad nije samo jedno jelo. Ako je i poslužen samo jedan tanjur, onda ga napravi tako da nas obori s nogu. Ona jednostavno uživa u kuhanju, dođe joj kao terapija, što je i kod mene slučaj. Dok kuham, ne mislim ni o čemu i potpuno sam fokusiran na pripremu jela. Osim što volim kuhati, volim i fino pojesti. Veliki sam gurman i spreman sam potrošiti zadnju lipu za neko originalno, zanimljivo jelo. Doživljaj i degustacija kakvoga gastronomskog remek-djela može me uzbuditi i razveseliti kao i odlazak na dobar koncert ili preslušavanje novog albuma, pjesme. Vrlo slični emotivni doživljaji događaju mi se u oba slučaja.

Vis je posljednjih pet godina moja ljetna oaza u kojoj uz restoran i posao nalazim mir, jednostavno sam ondje našao svoj mali dio svemira. čim počnu gradske vrućine i užari se asfalt, upali mi se alarm i vrijeme je poći prema jugu. Ako se i ne stignem kupati, dovoljan je taj miris, zvuk otoka, pogled na more i odmah znam da je to ono što mi treba.

Vis je divlji, mističan, svoj, što govori i njegova povijest. Otok koji je cijeli isprepleten podzemnim tunelima, a ujedno ima i najljepšu plažu u Hrvatskoj, uvalu Duboka. Puno toga je nespojivo i zato je toliko poseban. Kad dođete na taj otok, obuzme vas nekakva posebna energija, kao da ste ušli u drugu dimenziju. Ma Vis je moj mali raj.

Uvijek i zauvijek kamenice! Obožavam ih toliko da znam i pretjerati u konzumiranju,  jednostavno izgubim kontrolu.

Zato što ljubav izvlači najbolje iz čovjeka, oplemenjuje ga i daje mu smisao. Ne mogu zamisliti život bez ljubavi, potrebna mi je stalno u bilo kojim količinama, oblicima, dimenzijama jer taj osjećaj liječi sve.

Povjerenje je ključ svake veze.

Story: Nedavno ste bili u Tajlandu. Možete li podijeliti dojmove o hrani, ljudima, arhitekturi? Neki čak komentiraju da je Tajland prekomercijalan. Kako ste ga vi doživjeli?

To je bilo moje prvo putovanje na Daleki istok pa mi je sve bilo novo i strano. Doslovno sam doživio blagi kulturološki šok kada sam noću prošetao ulicama Ho Chi Minha. Posjetio sam Vijetnam, Tajland i Kambodžu. Provodio sam se u suludom Bangkoku, bio u najstarijoj prašumi na jugu Tajlanda, kupao se sa slonovima u Save and Rescue centru, vozio se biciklom džunglom, gdje bi svako malo izvirio neki hram, spavao u potleušici u tajlandskom selu usred džungle s domorocima, kupao se u jezeru koje je zapravo poplavljena prašuma, vidio divlje majmune, upoznao malog Nema i Dory, jeo neka od najboljih jela u životu. Mogu priznati da mi je to bilo putovanje iz snova.

Story: Hoćete li neki recept rado prisvojiti?

Oduševio me vijetnamski Pho. Već sam ga pokušao napraviti, nije loše ispao, ali onaj koji sam jeo na otoku na rijeci Mekong govorio je sedamdeset jezika. Kada to probate, promislite: za ovo valja živjeti!

Story: Idete li uskoro opet nekamo na put i na kojim ćete pozornicama nastupati?

Trenutačno sam fokusiran na snimanje novog studijskog albuma koji bi svjetlo dana trebao ugledati iduće godine. Istodobno sam angažiran na predstavi, točnije monodrami ‘Kako je Potjeh tražio istinu’ koju radim sa Senkom Bulić, a premijera je planirana za jesen. Naravno, tu su i koncerti pa ću o novom putovanju i destinaciji početi razmišljati tek najesen. Volio bih posjetiti sestru u San Franciscu. Ako ju je Severina vidjela prije mene, red je da je posjeti i mlađi brat.

Razgovarala: Antonija Nazor

Foto: Matea Smolčić Senčar