Nekoliko slobodnih dana uhvatila je glumica, redateljica i ravnateljica kazališta Senka Bulić te ih provela na Hvaru. Ipak, ljeto joj je radno - s hvaljenom predstavom ‘Lampedusa Beach’, naime, gostuje diljem obale. Zašto potpisuje režiju, ali u njoj ne glumi, otkriva u intervjuu, baš kao i čime ju je privukao njezin partner, bubnjar Damir Josipović. Par se upoznao radeći na predstavi ‘Dream of Life’, a svestrana 53-godišnjakinja ne krije da bi s glazbenikom željela ponovno surađivati. Story: Na ovogodišnjem Pula Film Festivalu prikazana su dva filma u kojima ste glumili - ‘Egzorcizam’ i ‘Zbog tebe’. Niste prisustvovali projekcijama? Nažalost, nisam ove godine bila u mogućnosti posjetiti Pulu. Prema reakcijama kolega, vidim da je atmosfera prava festivalska. Drago mi je što je to kultno mjesto filmskog svijeta živo, što postoji interes za film. Story: Je li i vas Dalibor Matanić, redatelj ‘Egzorcizma’, zatvorio u podrum? Što ste u toj samoći, mraku, tišini shvatili? Vrlo iscrpljujuće, ali umjetnički važno iskustvo. Još smo se tijekom predstave ‘Egzorcizam’ bavili raznim mračnim slojevima ličnosti, intenzivno ulazili u materijal, filmski, kazališni, književni... Uznemirujuće u nekim razdobljima, ali jako inspirativno. Iz svih nas izišle su neke autentične kreacije. Story: Tijekom ljetnih mjeseci prikazuje se vaša predstava ‘Lampedusa Beach’. Koliko vam je važno da u predstavama progovarate o problemima koji danas tište svijet? Dimenzija tragedije kao motiva bila mi je pokretač. Ne biram teme prema dnevno političkoj aktualnosti. Nina Violić predložila mi je tekst i nakon gotovo deset godina pauze ponovno smo zajedno radile. Nekoliko okolnosti bilo je jednako važno da predstava zaživi. Tekst je poetičan, radila sam ga iz čvrste ženske pozicije, nipošto patetično gubitničke. Zanimao me položaj žene u tom tragičnom lancu emigracija, ne samo kao figura izbjeglice nego kao snažnog modela pobune. Scenograf i autor glazbe je genijalni Tomislav Ćurković, kostimograf Oliver Jularić, a dizajner svjetla Nikša Mrkonjić.  

Senka Bulić Story: Predstavu ste režirali, no niste željeli u njoj i glumiti? Prošle godine radila sam s drugim redateljima na drugim materijalima, otkrila sam nove suradnje. A mislim da je tekst glumački bio stvoren za Ninu Violić, mene je ovaj put zanimao redateljski. Idealno je kad i glumački i redateljski angažmani iziđu iz potrebe teksta. Kad tekst zapravo odabere umjetnika. Story: Hvaljena je vaša predstava ‘Dream of Life’ o Patti Smith koja je simbol borbe za čistu umjetnost... Borite li se vi za čistu umjetnost? Kakva bi ona trebala biti? To bi bila sretna okolnost opstanka bez kompromisa koji kompromitiraju razloge bavljenja umjetnošću. Patti Smith imponira mi u svakom smislu. I uz silnu popularnost, ona je heroina poezije i bunta. Borim se za mogućnost da se bavim onim što me u određenom trenutku zanima. Zato sam i osnovala umjetničku organizaciju s kojom apliciram za sredstva za projekte koje me istinski zanimaju. To je, naravno, teži put jer nikad nemam produkcijske uvjete koji bi omogućili da se sve odvija kako želim, ali mi je puno draži model. Teže bi bilo da imam ograničenje u samom izboru materijala iako, naravno, mogu i tako funkcionirati. Nisam sretna kad radim u nekim okolnostima koje su predvidive, po narudžbi. Moram biti jako uvučena u problem teksta koji radim. Inače bih upala u rutinu, odrađivanje, a to je daleko od stvaralačkog motiva. Story: Da netko priprema predstavu o vašem životu, što bi gledatelji vidjeli? Ne znam koliko bi to bio materijal za široku publiku, ono što se meni činilo kao razvoj, privatni i umjetnički, možda drugima ne bi bio atraktivan materijal. Nisam bila sklona površno skandalizirati javnost. »inilo mi se da javni interes proizlazi iz mog profesionalnog angaž-mana, a ne iz dijeljenja privatnih, intimnih di-jelova svog života. Story: Koji bi dijelovi bili najzanimljiviji? Što bismo novo, možda šokantno doznali o vama? Razdoblja koja su meni bili najuzbudljivija ili neke važnije odluke mogu u nekom rezimeu izgledati drugima naivne, neatraktivne, nevažne. Nisam sigurna da bi mi bilo važno da to iziđe kao predstava. Da se na drugi način priča moja životna priča. Možda bi nekome mogli biti zanimljivi moji životni odabiri. Kao opomena ili pouka. Ne mogu biti sigurna. Odabir koji nosi svoje posljedice. Ništa skandalozno. Klonila sam se drugih vrsta javne pozornosti.  
Damir Josipović i Senka Bulić Story: Koja je najvažnija lekcija koju ste o sebi naučili tijekom umjetničkih istraživanja? Naučila sam da izbjegavanje konformističkog puta donosi razne rizike, da postoji cijena bavljenja umjetnošću na način koji sam izabrala. Stekla sam veću umjetničku slobodu, ulazila u razne angažmane u kojima sam se profilirala umjetnički, ali nisam znala ulaziti u aranžmane koji bi mi mogli biti egzistencijalno korisniji. Možda ipak nisam još sve naučila. Story: Koliko su vas ti procesi istraživanja promijenili? Mnogo. Riječ je uvijek o procesu, zapravo o odgovornosti prema svom poslu. Glumački, režijski, producentski posao uvijek se stvara na nekom rubu, nikad niste sigurni kad će uspjeti. Jako sam i samokritična pa si često otežavam, ali uvijek sam htjela izbjeći upadanje u rutinu koja bi me potpuno udaljila od mojih razloga bavljenja umjetnošću. Niz je redatelja i ostalih umjetnika koji su mijenjali moj umjetnički svijet, s kojima su mi se događale neočekivane promjene. Story: Jeste li se kad osjećali kao lutka ili se netko prema vama tako odnosio? Tako se osjećala Nora, junakinja Ibsenove drame koju postavljate u svom kazalištu. Doživljavala sam pritiske u mnogim situacijama. Društvene pritiske svi osjećamo i pokušavamo ih svesti na mjeru koja nam osigurava slobodu. Postoje prostori u koje se možemo skloniti, a udaljavaju nas od tuđih očekivanja. A u Norinu slučaju kulminiraju razne vrste pritisaka. Story: U intervjuima ste govorili koliko vam je važna umjetnička sloboda, je li vam ona bitna i u privatnom životu? Važna mi je definitivno, a moguća je i u nekom privatnom odnosu. Ne osjećam se zatvoreno, sloboda ima drukčiju dimenziju. Nisam nikad htjela bilo kakav odnos, bila sam sama u mnogim razdobljima života, taj sam si pritisak uklonila.  
Nina Violić i Senka Bulić   Story: Ipak, gubi li se (djelomično) sloboda ulaskom u vezu? Sloboda dobije neke nove oblike. Povezanost ne znači gubitak slobode. Gubi se dotadašnja rutina, ritam koji nam se čini kao neka vrsta slobode, ali dobije se nova kvaliteta zbog koje ne žalim za dotadašnjim stilom života. Inače, ne mislim da je samački život nužno sloboda, a da onaj u vezi znači njezin gubitak. Ta sloboda samačkog života često je poprilično precijenjena, često ostane samo kao dio vjerovanja da je takav život bolji. Story: Rekli ste da vas zanima ravnopravan i uzbudljiv odnos. Koliko je to teško postići? Jesu li presudni kompromisi? Kompromisi su nužni, ali ne na štetu vlastitog zadovoljstva. Važno je da proizlaze iz potreba dvoje ljudi. Da ne postoje ograničavajuća tvrdoglava inzistiranja. Story: S partnerom Damirom spojio vas je rad na predstavi ‘Dream of Life’. Koliko je kod vas isprepleteno privatno i poslovno? Na tom smo se projektu zapravo upoznali. Damir je glazbenik pa ima iskustvo takvoga načina života, obaveza u bendu... Pametan je i duhovit. Razumijemo se i dobro smo organizirani jer nam je sličan dnevni ritam. Story: Kako najčešće provodite vrijeme? U Zagrebu po nekim omiljenim kvartovskim mjestima ili u okolici koju još nisam dovoljno otkrila. Dosad sam više bila orijentirana na grad. Sve te okolne lokacije činile su mi se udaljenije nego što zaista jesu. Sad vidim prednosti tih mjesta. Story: Hoćete li ponovno surađivati? Definitivno bih voljela. Story: U medijskim člancima često se navodi da je Damir 18 godina mlađi, smeta li vam što se to ističe? To se ističe kao nekakav kuriozitet iako nije ni tako neobično ni rijetko. Slaganje je moguće unatoč razlici koja se čini golema i nepremostiva. Važnije su karakterne sličnosti, to nema veze s godinama.  
Damir Josipović i Senka Bulić   Story: Utječe li razlika u godinama na sretan i stabilan odnos? Ne, prepreke se javljaju iz drugih razloga. Godine mi se čine kao najmanje nepremostiva razlika. Story: Koliko ćete tijekom ljeta imati vremena za odmor? Vrlo malo, moje privatno i poslovno vrijeme uvijek je povezano, već sam bila u Rijeci s predstavom ‘Lampedusa Beach’ s Ninom Violić, sad slijede Splitsko ljeto, Zadar snova i potkraj kolovoza Dubrovnik. U međuvremenu razmišljam kako do kraja godine realizirati sve što želim u svom kazalištu. Pripreme natječaja, promišljanje o načinima održavanja vlastite produkcije. Priprema za ‘Noru’, predstava za djecu ‘Kako je Potjeh tražio istinu’.To su moji redateljski i producentski angaž-mani u kazalištu Ho-tel Bulić, a s talentiranim Paolom Tišlja-rićem pripremam glumačku ulogu Snježne Kraljice u Trešnji. Story: Može li si danas ravnatelj nezavisnog kazališta priuštiti mjesec dana izležavanja na plaži uz isključen mobitel, bez čitanja e-mailova? Ne može, pretpostavljam. Osim ako ima smještaj kod sestre poput mene. Nećak Jure pozvao nas je u uvalu Medvidina koja je čudo otoka Hvara. Potpuno sam se zaljubila. Imala sam mir za pripremu novih predstava u toj divljini, luksuzu te ljepote i, naravno, internet mi je bio dostupan. Zaista je sreća što imam sestru i nećake na Hvaru koji mi osiguravaju tu mogućnost jer kao slobodna umjetnica sigurno si ne bih mogla priuštiti takav radni odmor. Razgovarala: Maja Šitum Foto: Sandra Šimunović/Cropix, Arhiva Story