Kada je raspoložena za razgovor, teško ćete naići na zahvalnijeg sugovornika od Severine: uvijek me iznova iznenadi zaigranim i znatiželjnim pogledom na svijet, djetinjom iskrenošću i specifičnim splitskim smislom za humor. Nije ga izgubila ni nakon prošlogodišnjih dramatičnih sudskih bitki za sina iz kojih je izišla kao pobjednica. Na izmaku godine, koja joj je donijela rekordne uspjehe singlova ‘Otrove’, ‘Kao’ i ‘Mrtav bez mene’, Severina se ipak najviše raduje ukrašavanju doma i bora sa svojim pet i polgodišnjim Aleksandrom, koji joj je središte svijeta, te voljenim suprugom Igorom u kojem, kako ističe, ima i ljubav i prijatelja i oslonac. U razgovoru nabijenom toplinom i iskrenošću otkrila nam je i što njoj znači Božić, kako će ga provesti, je li doista vrsna domaćica, piše li Aleksandar Djedu Mrazu te što si sama priželjkuje u novoj godini. Story: U kakvom raspoloženju i gdje provodite ove blagdanske dane?  Od moje prve kuglice koju sam stavila na bor kad sam bila mala, valjda od toga trenutka se ta kuglica zauvijek otisnula u moj DNK, od tada mi je vrijeme Božića najljepše doba godine. Po tome se uopće ne razlikujem od sve ostale djece, velike i male. U doba Božića svi nekako ponovo postajemo djeca. Vješamo kuglice i balončiće na grane i kolektivno slavimo Isusov rođendan, rođendan čovjeka koji se iskupio za nas... Tada želim da svi ljudi žive u miru i harmoniji s drugim ljudima, da se iskreno raduju njihovu rođendanu, da ljudi vjeruju jedni drugima, da si pomažu, da nema krađe ni materijalne, ni duhovne. Da svijetom zavlada ljubav. Mislim da to žele svi ljudi. Baš ovih dana u vrijeme Božića, i onda to tako i bude. Svi vjeruju u taj dan, u dobro, i kad se ta energija spoji, tada se dogodi čudo. Eto, to je za mene Božić. U takvom ga duhu provodim. U vjeri u dobro. Story: Raduje li vas vreva adventa, jeste li obišli zagrebački?  Raduju me štandovi, svake godine gledam jesu li ‘rodile’ neke nove ‘kičerice’ od suvenira. Joj, kad sam prvi put došla u Zagreb sa školom iz Splita, džeparac sam potrošila na štandu. Kupila sam šalicu s likom Karate Kida. Uvijek imaju šalice s likovima zvijezda. Prije nekoliko godina kupila sam nećakinji šalicu s likom Lare iz ‘Larina izbora’. Raduju me kućice s hot dogom, raduje me i ono gurkanje ljudi, ali volim samo promatrati, ne da i mene gurkaju. I volim što su tada svi nekako sretni, sjaje im oči od lampica i ljubavi. Čujem pjesmu nekih veselih srca. Planiram sutra ići na Advent i najvjerojatnije ćemo ići na klizanje. Mislim, oni nek’ kližu, ja ću jest hot dog. Story: Jeste li već kupili božićne darove? Pa nisam, to me čeka danas i sutra i već počinjem s kuknjavom kako to nisam obavila na vrijeme, kao i svake godine. Ta panika pred blagdane mi je nasljedna, mislim s mamine strane. Ma zezam se. Ali opet mislim da svi rade isto, u zadnji čas, i onda se ta neka pozitivna nervoza i osjeća pred Božić. Molim one što na vrijeme kupuju darove da vam se jave u redakciju i da ih nagradite za uzorno vladanje. Blago njima, ali što bi jedan rekao, mlada sam i talentirana, savladat ću i tu vještinu. Story: Piše li Aleksandar pisma Djedu Mrazu, kakve su mu želje? On je od mene naslijedio ovo ‘u zadnji čas blagdansko raspoloženje’, tako da će on Djedu Mrazu pisati tek danas i moliti se duplo dragom Djedu Mrazu da pismo stigne na vrijeme. Ako ne stigne, jer ga to brine, onda ide plan ‘b’. Mi mu kupimo ono što je jako htio, što je bio i plan ‘a’. Djeca su jednostavna, ona žele igračke. Neće ih obradovati vuneni džemper nego Lego Star Wars i ostale igrarije. Oni nikome neće zaželjeti ljubav, zdravlje i sreću. U dječjem svijetu se to podrazumijeva, oni su načisto s tim, jer su čisti. Oni žele uživati u ne samo te tri riječi koje svakome želimo. Oni osim toga, što se podrazumijeva, žele tisuću drugih stvari koje će ih usrećiti. Mi odrasli smo isto zaboravili pisati Djedu Mrazu. Nismo konkretni, da jesmo, možda bi nam se želje i ostvarile. Ovako površno uvijek zaželimo zdravlje, sreću i ljubav. A djeca žele da im se kaže, želim Star Wars svemirski brod sa svim likovima. želim put u Disneyland aquapark. želim originalne dinosaurove kosti. Njegove želje su razne, od svemirskog odijela do kutlače (ali za odrasle), to je naslijedio od mojih. Učim ga da čovjek uvijek treba imati želje, jer kakav je to čovjek bez želja? Učim ga da mu nikad nije dosadno, da stalno razvija maštu i da iskoristi svaku minutu, sat, dan. Ustvari, ne učim ga, nije baš da mu govorim, on to upija.

Story: Jesu li blagdani otkad ste majka ipak posebniji nego prije? S njim su blagdani i dobili potpuni smisao. Sad su blagdani posvećeni njemu i samo njemu. Mome sinu. Sad je vrijeme da se njegov prstić sklopi s DNK-om božićnih kuglica i da na svijet zauvijek gleda kao na predivno mjesto pod suncem. A na one koji ga na njegovu životnom putu možda i razočaraju ili, drugim riječima, drugačije od njega gledaju na život i stvarnost, da gleda samo kao na životnu lekciju koju će, nadam se, naučiti otprve i sve pretočiti u mudrost. Story: Hoćete li i ove godine katolički Božić provesti kod svoje majke u Splitu, a pravoslavni kod Igorovih roditelja u Beogradu? Da, prvo slavimo kod mene u Zagrebu. Doći će i moja mama i Igorovi roditelji i tradicionalno moji prijatelji s kojima već godinama slavim Božić kod mene kući. Obožavam okupljanja, spajanja ljudi, kad se ljudi osjećaju dobro, stalo mi je do ljudi. To mi je jako važno. Okružena sam ljudima kojima je stalo do mene, koji me vole kao čovjeka i s kojima mogu biti iskrena. Na prvome mjestu moj suprug, moj menadžer i moji bližnji prijatelji. Ali zahvaljujem Igoru i što mi je u život doveo i prekrasnu obitelj koja me voli od prvog dana, a Aleksandra smatraju unukom. I zato mi je prelijepo što ćemo Božić slaviti zajedno. A slavit ćemo i Novu godinu zajedno jer Dragan, Igorov tata, i ja pjevamo u hotelu Splendid u Budvi. To će biti show jer moj je svekar najbolji. Jedva čekam da zapjevamo zajedno. Story: Manje je poznato da ste vrsna domaćica i da ste godinama prijateljima priređivali gurmanske gozbe za blagdane, činite li to i dalje? Koji je vaš tajni specijalitet kojim volite razveseliti bližnje? Prije jesam i guštala sam u tome. I sad guštam, ali ne kuham k’o prije. Sad eventualno na Božić napravim francusku salatu, ispečem meso, napravim neku paštetu, riblju, naravno, i to je to. Sarmu naručim, za nek’ se nađe... Bakalar ne radim, nije mi uspio iz prvih par puta i nisam mu više dala šansu. To treba tetošiti satima. Ali svi od mene odu veseli, crvenih obraščića i pretegnutih gumba na košulji... s osmijehom na licu.
Story: Imate li neki trik koji vas trenutačno prebaci u božićno raspoloženje, set-listu pjesama, omiljene filmove, mirisne svijeće...? Mirisne svijeće... općenito, mirisi me mogu vratiti u ljeto, u jesen. Tako da su svijeće s mirisom tamjana moj izbor. I blagdanska nervoza slična je leptirićima u trbuhu kad si zaljubljen. Mislim da su iz istog korijena leptirica neurosis. Zato takva ljubav. I to je trik. Story: Bliži se kraj godine i vrijeme je rezimiranja. Pretpostavljam da se i vi osvrćete na godinu na izmaku, jeste li zadovoljni njome? Bilo je i boljih, a otpratila sam i gore. Story: S poslovne strane imate mnogo razloga za sreću. Baš su neki dan objavljeni impresivni podaci o rekordnim brojkama pregleda vaših pjesama na YouTubeu. Pjesma ‘Otrove’ pregledana je više od 50 milijuna puta, ‘Uno momento’ broji čak 100 milijuna pregleda. Sretna sam zbog pjesme ‘Otrove’. Ona je rađena iz čistog zadovoljstva, kao i pjesme ‘Mrtav bez mene’ i ‘Kao’ koje zajedno imaju gotovo 50 milijuna pregleda, a nisam to očekivala. Drago mi je jer su to nove pjesme, drugačije od onog što sam do tada radila. Kad mi je Jala Brat poslao ‘Otrove’, shvatila sam da se iza njega krije pjesnik koji je pritom jako muzikalan i radi odličnu produkciju. On i Buba Corelli su idoli cijele jedne mlađe generacije koja je odrasla posljednjih godina na drugim beatovima i drugačijoj produkciji. Drago mi je da je taj naš eksperiment postao hit u regiji. ‘Mrtav bez mene’ ustvari je vrlo hermetična pjesma, a autorici teksta Marini Tucaković se divim. Ne znam više iz koje rupe vadi savršene, životne, mudre rime. ‘Kao’ je napisao Miloš Roganović, koji je s Filipom Miletićem napisao i ‘Uno momento’. Moram reći da sam se s Filipom i Milošem odmah prepoznala. Mi smo savršen spoj i posljednjih su godina imali veliki udio u promjeni moje glazbe pa samim time i mene. I hvala im na tome. Naš album ‘Dobrodošao u klub’ imao je i turneju koju su Nijemci stavili na 13. mjesto 2014., uz bok svjetskim turnejama. Story: S obzirom na odlične rezultate pjesme ‘Otrove’ koju ste izdali u suradnji s Jala Bratom, planirate li daljnju suradnju? Da, Jala će biti autor nekoliko pjesama na mom novom albumu. Ali tu su i Filip i Miloš, zatim Dušan Bačić s kojim isto krasno surađujem. On je radio ‘Tarapanu’ i ‘Generale’, a radi i na novom albumu. Na albumu će biti i pjesme Saše Lazića koji je jako talentiran i još će puno dati. Sretna sam jer mi kompozitori kad nešto naprave žele prvoj poslati pjesmu da je čujem i to mi je velika čast. Tako da ću imati jako dobar album, nadam se. Ne žurim nikamo i čekam da sve sjedne.
Story: Nedavno ste se pojavili u ulozi producentice albuma kolegici i prijateljici Danijeli Martinović, kako je do toga došlo? U čemu se zapravo sastoji uloga producentice? Mi smo prije svega išle zajedno u srednju školu, ne i u razred, ali već nas to dodatno veže. Primjerice, u vrijeme rata obje smo bile u Zagrebu. Ja u hotelu, a ona mi je ponudila stan.To je za mene tada bio carski život. Nje nije bilo, bila je s Magazinom na turneji, a ja sam vodila emisiju ‘Top cup’ na HTV-u. Tako da nas spaja ljudskost, a ja sam producentica samo da Graši vadim mast. Šalim se, mi smo toliko bliski da to mogu reći, a znam da se on neće ljutiti. Nas iz Splita veže ta nevidljiva nit. Di svak svakom može svašta reć, a di se neće nitko naljutit. Kad nekom ide, uvijek je dobro da pomogne drugom. Danijela je super pjevačica i osoba i samo je netko treba podsjetiti  koje sve kvalitete ima. Jer često se dogodi da sami zaboravimo tko smo, jer ponekad u sebe najviše sumnjamo. Barem mali poticaj druge osobe može učiniti čuda, pomiče planine. A tko će bolje shvatiti ženu od žene? I eto, tako sam ja ispala producentica. Story: S Danijelom ste glumili i pjevali u mjuziklu ‘Naša bila štorija’, kako vam se bilo vratiti na kazališne daske? Srećom nismo glumili Anu i Duju kad su imali 16 godina. Dobro, ja bi još i prošla, ali ne mogu zamislit Karana s jež-frizurom. Makar, što je najbolje, on bi i to napravio i tetovirao bi se samo da iziđe njegova ‘Štorija’. Osim toga, Goran Karan jedan je od najboljih glasova koje je Dalmacija dala. Drago mi je zbog njega i zbog Nene Ninčevića što se njihov san ostvario. Pomogli smo i mi jer smo priču i pjesme doživjeli kao naše. Svi su dali maksimum. S Giulianom sam pjevala kao mala. On je zaljubljenik u mjuzikle i dobru spizu. Izvrsno kuha i ovo nam je ljeto uz pomoć Mirele i Zorice priredio pravu gozbu. A imali smo i robnu zamjenu. Ja njemu kajmak, on meni domaća jaja za dite. Uz Nenu Ninčevića vezana sam od svoje 16. godine, od Tutti Frutti Benda. Na njihovoj turneji sam na nekoliko koncerata pjevala prateće vokale, a kasnije mi je, 1993. godine, napisao tekstove za ‘Palomu Neru’ i ‘Dalmatinku’, koja me na neki način obilježila. ‘Ispovid’ iz ‘Naše bile storije’ svakako je jedna od najljepših pjesama koje sam do sada snimila. Hvala Neni i Goranu na njoj. Story: Planirate li možda neke nove kazališne projekte? Fali mi kazalište, da, to je moja velika ljubav. Imala sam neke ponude, i lijepe i konkretne, ali kazalište traži puno vremena. Zadovoljila sam se time da glumim sinu i radim mu predstave. On uživa kad se ja tako glupiram, a njegov smijeh i pljesak su mi dovoljni. Story: U kojoj je fazi vaš novi album, kad možemo očekivati njegov izlazak?  Toliko sam ga već puta najavljivala i nisam objavila da se bojim reći. Ali evo, nadam se početkom ožujka. Iako imam sve pjesme, ali stalno pristižu nove, a ja im ne mogu odolit. Story: Tko su vam suradnici na novom albumu? Filip Miletić, Miloš Roganović, Jala Brat, Dušan Bačić, Saša Lazić, Marina Tucaković i još neka iznenađenja. Imala sam suradnje s divnim kompozitorima i sve su mi drage. Story: Je li vam nezgodno odbiti suradnju ako vam se netko ponudi i ne svidi? To se ne događa. Nisam nikada radila nešto protiv svoje volje, a znatiželja bi me uvijek vukla u suradnje, što zbog kolega s kojima sam pjevala, što zbog autora koji su pisali pjesme. Ali uvijek mi se moralo sviđati. Kad čujem pjesmu, odmah se zamislim na bini i odmah znam hoću li pjevati ili ne. Story: Prošlu ćete godinu, na žalost, pamtiti i po boravku u sudnicama, strahu i borbi za Aleksandra. Županijski sud u Zagrebu poništio je odluku Općinskog suda po kojoj čak 200 dana godišnje ne biste mogli vidjeti svog sina. Je li time kraj sporovima s ocem djeteta, očekujete li nove probleme? Očekujem svašta. Tužena sam za sve i svašta, više ni sama ne znam koliko je Aleksandrov otac podigao tužbi protiv mene i mojih bližnjih. U jednom sporu traži da dijete živi s njim, u drugom da dijete živi pola vremena sa mnom, pola s njim, u trećem sam tužena za klevetu, u četvrtom je tužio mog odvjetnika i mene zbog navoda koji su napisani u žalbi na tu nesretnu privremenu mjeru. Tužio je mog supruga, mog menadžera. Tužio je jer traži da može samostalno podizati tužbe u ime Aleksandra, bez moje suglasnosti. U Srbiji je tužio da mi se potpuno oduzme skrbništvo... i da ne nabrajam dalje. Može se očekivati da će tužiti i za ovaj intervju i, uglavnom, imam tužbi kao da se bavim organiziranim kriminalom. A ja samo pjevam i imam najdivnijeg sina na svijetu. Story: Suočeni s prvotnom odlukom suda učinili ste nešto čega ste se klonili godinama - prvi ste put javno progovorili o borbi za dijete. Mislite li da je vaš javni istup pomogao vašem, ali možda i drugim sličnim slučajevima? ženama dajem svu podršku. Moj je savjet, utecite na vrijeme. Ja sam utekla. Mislim da se tako nešto ne bi smjelo događati ni jednoj majci. U mom je slučaju ukidanjem privremene mjere dokazano da su svi koji su se zalagali za donošenje mjere u najmanju ruku bili u krivu i da nisu znali što je najbolje za moje dijete, jer županijski sud presudio je da privremena mjera nije bila dobra za mog sina. Prije svega, pogriješio je Centar za socijalnu skrb Maksimir. Zatim, posebna skrbnica djeteta i, na kraju, sutkinja koja je popustila pod njihovim pritiscima. Na zahtjev oca svi su se oni rukama i nogama borili da se ta nesretna mjera donese. Ali on tu nije jedini krivac. On može tražiti i da ga proglase svecem ili da bude Brad Pitt. Krive su institucije i pojedinci koji su mu to omogućili.  A kod njih se ništa nije promijenilo, jer oni bi i dalje da se dijete svakih sedam dana seli iz jedne u drugu kuću, a moj sin nije vreća krumpira da se seljaka, i to iz doma u kojem je sretno živio svojih malih, ali njemu velikih pet i pol godina za koje vrijeme ga otac nije želio viđati pola njegova života, a počeo je redovito tek kada sam se ja udala. U Hrvatskoj je izjava: “Neka institucije rade svoj posao” čista floskula, jer institucije većinom ne rade svoj posao. Čast izuzecima, ali ono što sam kao građanka Hrvatske osjetila na svojoj koži, kao i brojne druge majke, govori tome u prilog. To je sustav koji se duboko mora mijenjati.
Story: Tada su vas masovno podržale žene. Na inicijativu Ane Rucner otvoren je profil na Facebooku #ijasammajka, koji je u kratko vrijeme okupio više od 14 tisuća žena. Jeste li to očekivali? U većini slučajeva vi se borite za prava slabijih, a ovaj je put bilo obrnuto? Da. I to me jako ganulo i puno mi je značilo. Nemam riječi kojima bi to mogla opisati i kako im svima zahvaliti. žene su tada javno progovorile i o svojim problemima s kojima se susreću kad se razvode i o kojima im je ‘zabranjeno’ javno govoriti. Ne mislim da je to pravilo, upoznala sam puno dobrih ljudi i očeva, ali riječi: “Šuti”, “Pretrpi, bio mu je loš dan...”, “Sama si sebi kriva” i sl. još se prakticiraju na ovim prostorima. I kad žena kaže sad je dosta, ne mogu više i ode..., eto belaja. Počinju prijetnje, maltretiranja, ponižavanja... Javilo mi se puno žena koje to prolaze. Ta je podrška bila alarm za one koji su radili u mutnom kako bi mi se oduzelo dijete. Imam informaciju da su ženama ponudili da će im pomoći da se osnuje udruga ‘I ja sam majka’, da će im Grad Zagreb dati prostor i sufinancirati rad, ali pod uvjetom da se “ne dira” u Milana Popovića i da to postane udruga koja će se baviti pravima majki i očeva, zajedno. Dakle, platit će im samo da ne talasaju. Predvodnici te ideje su, kažu, Ivica Lovrić, predstojnik za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, i Gzim Redžepi, bivši zamjenik predstojnice za zdravstvo Grada Zagreba. S njima u kompi je, kažu, radio i Ratko Maček. Sve fina ekipa, jedan optuženi za zloporabe, a drugi pravomoćno osuđen. Ovaj treći im valjda drži sviću. Ovim putem im poručujem da se klone mog diteta. Story: Javno ste podržali i Ninu Kuluz kojoj je sud trebao ovrhom oduzeti sina Cesarea. Iako je ovrha tada odgođena, u listopadu je Nina u Torinu osuđena na tri godine zatvora, trajno joj je oduzeta roditeljska skrb i ocu djeteta treba platiti 50.000 eura odštete. Jeste li još s njom u kontaktu, kako se nosi sa svime? Sigurno postoji dobar razlog zašto je Nina pobjegla s djetetom jer od ‘kolača’ se ne bježi i vjerujem da je Nina pritom mislila samo najbolje za svoje dijete. Oduzimanje djeteta majci za oboje je najveća životna trauma i na to nisam mogla biti imuna. Uopće si ne mogu zamisliti što su tih dana prolazili i što ih još sve čeka. Ne možete dijete nakon osam godina zajedničkog života maknuti od majke, od njegove sredine i njegovih prijatelja i samo tako ga preseliti u drugu državu. To je strašno, to govori u kakvoj bešćutnosti živimo. S Ninom sam u kontaktu i želim joj svu hrabrost ovoga svijeta. Story: Kako se vaš suprug Igor nosi sa svime, imate li u njemu prijeko potrebnu podršku, kako je iskazuje? Kada pomislim da me više ne može oduševiti, uvijek se prevarim. U njemu imam i ljubav i prijatelja i oslonac i sve ono što muškarca čini muškarcem. Divim mu se s kojom staloženošću i zrelošću reagira u određenim situacijama. Jedno smo drugome velika podrška, a Aleksandar ga obožava. I on vam je meni strašno zgodan i lip i ne mogu bez njega. Story: Čime vas Igor najlakše razveseli?  Jako je duhovit i gleda sve s pozitivne strane. Njegove tetke znale su govoriti: “Blago onoj koju on oženi”. Pa eto, blago mi se. Story: Voli li Aleksandar ići u vrtić, kako se vršnjaci odnose prema njemu s obzirom na to da mu je mama Severina? Voli, on je znatiželjno, pametno, društveno i predivno dijete. Njegovim prijateljima samo sam Aleksandrova mama, a kad obučem kostim za nastup, on misli da sam kao neki ženski Djed Mraz ili Spiderwoman. I da mi je fora taj moj posao. Nije mu jasno zašto se svi hoće slikati sa mnom. Story: Sredinom rujna obilježili ste drugu godišnjicu braka, kako ste je proslavili? Igor i vi i dalje zračite srećom i zaljubljenošću, koja je tajna sretnog braka?  Proslavili smo je intimno, u krugu najbližih. Tajna je bezgranična ljubav. Story: Novu godinu dočekat ćete na koncertu u Budvi, što ćete si zaželjeti? Pa osim onoga svetog trojstva - zdravlje, sreću i ljubav, želim si neki put u toplije krajeve, bez mobitela, i jednu slatku bebicu. Napisala: Zrinka Ferina Foto: Jelena Balić