Kada bi netko poželio spojiti liječničko i glumačko zanimanje u jednoj osobi, vjerojatno bi mnogi pomislili da je to nemoguće i nespojivo. Ipak, Zagrepčanki Madi Peršić to je uspjelo. Jedina liječnica među glumcima, kako je nazivaju, osvaja kazališne daske talentom i zaraznom energijom poput prpošne djevojčice. Ovu -30‑godišnju umjetnicu, koju obrana diplomskog rada dijeli od službenog naziva glumice, publika ovog ljeta može gledati u ulozi kontese Nere u predstavi ‘Grička vještica’ u sklopu 33. Zagrebačkog histrionskog ljeta. Mada je nedavno u zagrebačkoj Gavelli izvela monodramu ‘Jelinek vs. Jelinek’, a kako je krenula, samo joj je nebo granica.
Story: Kako teku pripreme za premijeru predstave ‘Grička vještica’ na zagrebačkoj Opatovini 8. srpnja?
Jako je lijepo, probe su vrlo dinamične jer korigiramo pozicije da nas publika sa svih strana može dobro vidjeti. Ugađamo glasove da se dobro čujemo, a opet da budemo suptilni jer glasovno je drukčije igrati na otvorenome, uz ambijentalne zvukove koji su neprestano prisutni. Bili smo spremni i davno prije pa sad imamo priliku u ovim završnim probama unositi male popravke. Svakom probom otkrije se nešto novo. Predstava je živ materijal koji čak i nakon premijere raste i razvija se. Valja, mislim, uvijek ostaviti mjesta za rizik, ali da bismo mogli dobro riskirati, treba imati čvrste punktove, tj. sidra, kako bi se izrazio moj profesor Joško Ševo. Kao što se naši nogometaši temeljito pripremaju za utakmice, ali svaki je izlazak na teren neizvjestan pa moraju zadržati koncentraciju da mogu biti prilagodljivi igri i dinamični, tako se pripremamo i mi glumci. Gluma je također igra.
Story: Pripala vam je uloga lijepe kontese Nere. Kako gledate na tu ulogu? Kako ste se pripremali za nju?
Uloga je jedna od najljepših i najzanimljivijih u književnosti općenito. Nera je heroina koja nije dosadna. Ima najmanje tri dimenzije. Ljubazna je i draga, ponekad koketna, oštra kad treba, a uvijek pravedna. Prema jednom liku u predstavi u cijelom je komadu nehotice nepravedna, ali nećemo otkrivati prema kojem zbog onih koji nisu čitali ili koji su zaboravili radnju. Nera je i naivna u svom idealizmu, impulzivna je, ne vodi se mudrošću nego osjećajem. Zapravo je dijete. Da je odigram kako treba, pokušala sam se vratiti u svoje tinejdžerske godine dok još nisam bila svjesna nužnosti životnih kompromisa.
Story: Laska li vam igrati u predstavi koja se temelji na legendarnom domaćem romanu?
Jako mi laska igrati u ‘Gričkoj vještici’. Ničega ne bi bilo bez mog profesora Joška Ševe koji me doveo na razgovor gazdi Zlatku Vitezu, jer je baš mene vidio kao kontesu Neru. Hvala mu na tome. Gazda Vitez i ja smo kliknuli, a redatelja Dražena Ferenčinu upoznala sam u Šibeniku uoči premijere predstave ‘Kako je počeo rat na mom otoku’. Predstava je toliko genijalna da sam odmah znala da ćemo izvrsno surađivati.
Story: Partner u predstavi vam je kolega Janko Popović Volarić. Kako je surađivati s njim?
Najbolje na svijetu. Pametan je, šarmantan, zgodan i duhovit. Nije teško glumiti zaljubljenost u njega. Najviše fascinira njegova tinejdžerska zaigranost.
Story: Uz ‘Gričku vješticu’, publika vas je nedavno imala priliku gledati u Gavelli u vašoj monodrami ‘Jelinek vs. Jelinek’. Odakle vam ideja?
Oduvijek sam željela uprizoriti žuži Jelinek, no tražila sam samo neki kontrastni lik. Tomislav Čadež predložio je da to bude Elfriede Jelinek. Kao predstavnicu Elfriedeinih misli izabrali smo njezinu Noru iz drame ‘Što se dogodilo nakon što je Nora ostavila muža’, koja je postmoderni nastavak Ibsenove ‘Nore ili kuće lutaka’. Naposljetku je u našoj monodrami riječ o ženi koja je rastrgana između više mogućih životnih stilova.
Story: Hoće li publika u idućoj sezoni još moći pogledati vašu monodramu?
Da, svakako. Marija Sekelez rekla je da se predstava treba igrati barem tristo puta. Ljudi jako vole predstavu jer se uz nju mogu nasmijati, zapitati, opustiti... Ne trebaju mirno sjediti, mogu piti i pušiti. Dapače, to se potiče. Mogu sudjelovati i govoriti, ali ne tjera ih se na to. Zapravo - sloboda narodu.
Story: Osim glume, studirali ste medicinu. Što vam je dobro to znanje donijelo za glumu?
Medicina me oplemenila. Naučila sam se nositi s autoritetima i spoznala mnogo o ljudskom tijelu.
Story: Žalite li možda što niste odmah upisali Akademiju?
Vjerojatno bih, da opet živim, upisala Akademiju sa 17 godina. Ipak, godine nose neko opterećenje. Moraš nabrzinu uspjeti da ti ne promaknu zanimljive uloge mladih žena. Uvijek me opterećivala i opterećuje spoznaja da čovjek ima samo jedan život pa sam se zato okušala i u medicini i u glumi. Ne bih mijenjala svoj život, dobro je ovako.
Story: Jednom ste izjavili da ste tijekom studija medicine imali više vremena za privatni život. Jeste li u međuvremenu pronašli vrijeme za sebe?
Shvatila sam da je sve vrijeme zapravo vrijeme za mene: uživam u poslu i vremenu za druge. Gluma je toliko isprepletena sa životom pa ih više i ne nastojim odvajati.
Story: Kako izgleda vaš dan kad nemate obaveza?
Obično ih provodim kod kuće s macama Milicom i Vilkom, ili družeći se s roditeljima, bakom i našim psom Leom. Jako volim životinje. Radne dane volim osvježiti ručkom, večerom, vinom ili pivom s prijateljima.
Story: Krije li se neka priča iza vašeg zanimljivog imena?
Baka mi se zvala Manda, ali svi su je zvali Mada, pa su mene službeno nazvali po njezinu nadimku. Ima svakakvih šašavih priča. Najpoznatija je da je tata, kad mu je mama rekla da je trudna, odgovorio: “Ma da?”
Story: Uz Histrione i predstave na Opatovini, hoćete li imati vremena otići na obalu?
Igramo svaki dan osim ponedjeljka pa ću ići u Selce kod prijateljice Elizabete jedan dan svaki tjedan.
Story: Što nam Mada sprema za jesen?
Svašta bi se trebalo spremiti prije jeseni, primjerice stan. I diplomski rad naslova ‘Gluma i alkohol’ pod mentorstvom profesora Ozrena Prohića. Ozbiljno ću pristupiti temi. Pokušat ću otkriti zašto alkohol toliko povezujemo s umjetnošću, a pogotovo, čini mi se, s glumom. živim sat po sat.
