Na početku nisam znao da ću glumiti svećenika. Dobio sam tekst za drugi lik i prošao prvi krug audicije. Kad sam došao na drugi krug, zamolili su me da pročitam ulogu svećenika. Bio sam uvjeren da procjenjuju mog casting partnera, pa sam bio opušten i šalio se. Njima se to svidjelo i tako sam dobio ulogu fra Bože. Taj mi je lik zanimljiv zbog kompleksnosti: s jedne strane živi suzdržano i pokušava biti uzor drugima, a s druge je samo čovjek i u njemu se ta dva svijeta sudaraju - objašnjava Fabijan Pavao Medvešek kako je dobio angažman u seriji Nove TV ‘Na granici’.

Gledamo ga u ulozi simpatičnog svećenika Bože, a 25-godišnjak ne krije da je rad na takvom projektu odličan za učenje. - Na Akademiji dramske umjetnosti uglavnom smo se bavili kazalištem i rijetko smo imali priliku glumiti pred kamerom. Ovo je odlična škola jer si svaki dan nekoliko sati ispred kamere, učiš kako disati, kamo gledati, kako se ponašati, gdje i kako stati, a tu su i kolege koji ti svakodnevno daju savjete - kaže akademski glumac koji ima samo riječi hvale za glumačku i autorsku ekipu serije, koja je jako gledana i priuštila mu je zanimljive susrete s gledateljima.

- Dok sam plaćao parking, prišla mi je jedna gospođa i rekla da joj je serija svijetla točka na televiziji. To mi je bilo drago čuti jer se nadam da sam i ja tome pridonio. Kada sam išao s treninga, jedan me gospodin pitao “Otkad svećenici nose kratke hlače?”. Mislio sam da razgovara s nekim u naplatnoj kućici, ali onda sam vidio da je sam pa sam se nasmijao i otišao. Tek kad sam sjeo u auto, shvatio sam što me pitao, da sam zapravo ja taj svećenik kojeg je vidio u kratkim hlačama. Bilo je to na samom početku emitiranja serije - uz smijeh opisuje Zagrepčanin koji se s glumom upoznao kao dijete zahvaljujući ocu, redatelju i glumcu Reneu te stricu, glumcu Svenu.

- Odmalena sam govorio da ću biti pilot i glumac. Pa tko ne bi želio letjeti, a uz glumu sam odrastao i ona nikad nije prestala biti moja želja. No u srednjoj školi počeo sam se baviti glazbom i svojim bendom Free Ride. Puno smo putovali, dobro nam je išlo i mislio sam da ću se tome posvetiti u životu. U međuvremenu sam ipak upisao Akademiju jer sam se želio školovati za scenu i glumiti. Za prijamni ispit pripremao sam se samostalno jer je tata tada radio predstavu u Austriji. Tekst bih izvodio mami pa bi ona njega obavještavala o napretku. Oduvijek sam htio glumiti, ali tek nakon što sam diplomirao shvatio sam da je to zapravo najbolja stvar na svijetu - objašnjava Pavao koji je od majke Milene naslijedio likovni, a od oca pak glumački talent.

- Mama mi je predavala likovni u osnovnoj školi i kad bih rekao da imam pet iz tog predmeta, svi su me uglavnom zadirkivali da je to samo zbog nje. A mene je likovni jako zanimao pa sam poslije završio kiparski smjer u ŠPUD-u. Sličnu situaciju očekivao sam na Akademiji zbog oca koji je tamo zaposlen, ali nisam imao nikakvih problema, a i mislim da se u glumi jasno vidi je li netko za taj posao ili nije. Otac i ja zaista se odlično razumijemo, slično razmišljamo i to mi je odlično - govori mladi glazbenik koji je kratko surađivao s ocem u predstavu ‘Kreket’ gdje je svirao gitaru. Osim obitelji, velika mu je podrška i djevojka Karla, koja trenutačno studira produkciju u Engleskoj, a par se upoznao u srednjoj školi prije sedam godina, otkada traje sretna veza.

- Lijepo je i posebno rasti uz nekog tko te toliko dobro razumije - rekao je i dodao: - Tijekom srednje škole imali smo najviše vremena jedno za drugo. To se na studiju promijenilo jer se na Akademiju dolazi u devet i odlazi u 21, imao sam sat vremena pauze i tada bismo se viđali. Naučili smo se na takav život pa se sada dobro nosimo s našim šarenim rasporedima - otkriva svestrani Zagrepčanin kojeg ćemo uskoro gledati u mjuziklu ‘Jesus Christ Superstar’, a premijeru će imati iduće godine u kazalištu Komedija u čijem je ansamblu od 1. studenoga.

- Jako mi se svidjela ekipa. Ondje vladaju vedra atmosfera i timski duh. Kada sam prvi put zapjevao uz orkestar, znao sam da je to ono što želim raditi u životu - objašnjava Fabijan Pavao, koji se vraća i u glazbene vode jer, kako objašnjava, želi raditi dobru glazbu za dobre ljude.