'Moja majka je postala vještica'

U povijesti prestižnih nominacija Akademije samo su četiri filma imala čast biti nominirana u kategorijama za najbolji film i za najbolji strani film. Tako se oskarovskim raritetima poput filmova ‘Tigar i zmaj’, ‘Z’, ‘Ljubav’ i ‘Život je lijep’ ove godine pridružio film ‘Roma’, a zahvaljujući njegovu autoru Alfonsu Cuarónu, o tom filmskom remek-djelu, kako ga mnogi nazivaju, još će se dugo pričati. Ovaj redatelj i sada već peterostruki oskarovac poznat je po filmskom rukopisu koji je teško slijediti jer je nepredvidiv i često oscilira, toliko da i sam Cuarón u šali kaže kako ponekad ni sam ne prepoznaje svoje filmove. No jedno je sigurno, ‘Roma’ je film koji se pamti. 

'Kada sam bio mali, imao sam dvije želje: kad odrastem postati astronaut ili snimati filmove. S godinama sam shvatio kako nemam nikakve šanse da odletim u svemir, ali sam si obećao da ću jednoga dana snimati izvrsne filmove, a jedan od njih mora biti o svemiru', prepričao je.

Filmski genijalac Alfonso Cuarón rođen je 28. studenoga 1961. u obitelji oca Alfreda, nuklearnog fizičara, i majke Cristine. Odrastao je uz dvojicu braće, Alfreda, koji je krenuo očevim stopama da bi na kraju postao biolog, i Carlosa, također filmskog umjetnika.

'Moja je majka prvo studirala kemiju, a potom se prebacila na filozofiju. Ta su se dva fakulteta izvrsno stopila pa je na kraju postala vještica', izjavio je redatelj koji bi silno želio da su njegovi roditelji mogli vidjeti njegov posljednji filmski uradak.

'Moji roditelji, nažalost, nisu vidjeli ovaj film. Otac je umro prije tri godine, a majka prije nekoliko mjeseci. Na sreću, mama je uspjela vidjeti barem neke dijelove filma. Naime, posljednjih nekoliko mjeseci svi smo se u obitelji pomirili s činjenicom da će naša majka uskoro napustiti ovaj svijet pa sam uspio samo za nju organizirati malu premijeru filma koji je tek nastajao. Kad ostanete bez roditelja, počnete drukčije gledati na stvari. Neki idealiziraju odnos s roditeljima, koji u stvarnosti možda i nije bio takav, a neki krenu drugim putem. Stoga mi je bilo jako važno da majka vidi barem frag­mente filma koji se tiče i nje', rekao je redatelj koji ujedno potpisuje i fotografiju filma.

Osim majke, još je jedna osoba u životu Alfonsa Cuaróna odigrala vrlo važnu ulogu, a to je njegova dadilja Liboria Libo Rodriquez kojoj je redatelj posvetio film.

'Moja Libo jako je utjecala na moj život. Obožavam je. Film je pogledala tri puta i jako joj se svidio. Neprestano plače kada ga gleda, ali ne zbog situacija koje su se njoj dogodile, nego zbog svega što smo mi kao djeca proživjeli', ističe redatelj.

Da dadilja Libo, 74-godišnja Meksikanka, ima posebno mjesto u njegovu životu, svjedoči i to što je redatelj gotovo odustao od filma.
'Više od godinu dana tragao sam po meksičkim selima za ženom koja bi savršeno utjelovila Libo. Upoznao sam osobu koja bi joj sličila, ali nisam je osjećao kao da je ona ili sam upoznao žene koje su karakterno bile kao ona, ali joj nisu fizički sličile. Neko sam vrijeme bio očajan. Na veliku sreću, upoznao sam Yalitzu Aparicio i odmah mi se svidjela. Bila je prava kombinacija inteligentne i tople žene, s izraženim instinktom za obitelj. Kad sam napokon mislio da sam našao svoju Libo, Yalitza je rekla kako nije zainteresirana za ulogu. Bio sam neko vrijeme depresivan. Trebalo mi je nekoliko tjedana da je nagovorim na snimanje', opisao je što se događalo prije snimanja ‘Rome’ za koji je glavna uloga dadilje Cleo pripala osobi koja se prije nije bavila glumom. Osim toga, Alfonso je postupno tijekom snimanja svima otkrivao scenarij.

'Nije mi uopće bilo važno je li osoba koja glumi moju dadilju profesionalna glumica. Jedini uvjet bio je da po svemu bude što sličnija Liboriji. Mnogim profesionalnim glumicama koje sam intervjuirao za ulogu nedostajalo je entuzijazma i bile su bezvoljne, kod Yalitze to nije bio slučaj. Također, snimao sam tako da nitko od ekipe na setu nije znao što ih čeka iz scene u scenu, što je izazvalo šok među glumcima. Posebno je šokiralo Yalitze jer nije znala da će lik koji glumi roditi i držati mrtvo nedonošče. Možete raditi s izvrsnim glumcima koji ništa ne prepuštaju slučaju, a onda im se tijekom snimanja potkrade pogreška i postane ono što scenu čini izvrsnom. Nesavršenosti su ponekad uistinu najbolja stvar na setu', dodao je redatelj koji kaže da je ‘Roma’ film ne samo o društvu nekad, nego i o društvu danas koje se nije mnogo promijenilo.

'Mislim da je čak postalo gore. Socijalna, vjerska i rasna diskriminacija i dalje je neizmjerno jaka. Primjerice, Yalitza je nakon snimanja filma završila na naslovnici Voguea, a ne možete ni zamisliti koliko je rasističkih komentara potaknula jedna naslovnica. Stoga, koja je razlika između 1971. ili 2019. godine? Isti problemi postali su još gori', iskreno govori oskarovac koji je filmom ‘Gravitacija’ iz 2014. postao prvi Oscarom nagrađeni redatelj iz Meksika.

'Iskreno, nikad mi nije palo na pamet snimiti film koji se ubraja u žanr znanstvene fantastike. Mislim da taj film ne pripada znanstvenoj fantastici jer se odvija u sadašnjosti i s postojećom tehnologijom. Očito postoji to pitanje vjerodostojnosti, zbog čega se propitkuje realnost filma, ali zapravo mi je svejedno kako ga se karakterizira', rekao je Cuarón. 

'Filmu sam pristupio kao drami o ženi u svemiru', dodao je redatelj, snimatelj i montažer koji je ulogu žene u svemiru povjerio Sandri Bullock.

'Ona je prava gravitacija, duša i srce tog filma. Sandy je izvrsna suradnica i jedna od najboljih osoba koje sam ikada upoznao', izjavio je o glumici s kojom se uz Georgea Clooneyja odlično zabavio na setu.

'Cijelo vrijeme su me zafrkavali zbog mog naglaska. Oponašali su moj engleski jezik i trudili se biti zabavni. Nije im baš išlo. Bili su uvjereni da me dobro oponašaju, a zapravo su zvučali kao Tony Montana iz filma ‘Lice s ožiljkom’', našalio se nagrađeni redatelj.
'Imam teoriju o nagradama. One film čine boljim i kvalitetnijim. Kad ih osvojim, jako sam uzbuđen, ali one dođu kad je film dovršen i zato ga ne mogu ni poboljšati ni pogoršati', skromno otkriva, ali to ga nije spriječilo da primi svoj prvi u nizu Oscara.

'Ovo je Oscar za moju majku i za tebe She­herazade, ljubavi moja. Hvala svima koji su radili sa mnom, a posebno mom sinu Jonasu koji mi je mnogo pomogao', istaknuo je Alfonso u govoru na Oscarima 2014. godine, kada je primio svoj prvi zlatni kipić. Drugi je osvojio za montažu istog filma.

O ljubavnom životu slavnog redatelja vrlo se malo zna, ali javnosti je poznato da ima troje djece. Iz 13-godišnjeg braka s glumicom i sunarodnjakinjom Marianom Elizondo ima 37-godišnjeg Jonasa koji je također redatelj i očev veliki ponos, a iz drugog, sedmogodišnjeg braka s Talijankom Annalisom Bugliani ima 14-godišnju kćer Tess Bu i 13-godišnjeg sina Olma Teodora. 

'Na filmove ne gledam kao na svoju djecu, nego kao na bivše supruge; pružile su mi mnogo toga u životu, kao i ja njima. Volio sam ih, ali u određenom trenutku došlo je vrijeme da se razdvojimo i krenemo dalje za novim životom, novim filmovima. I to mi je sasvim prihvatljivo', otkrio je. 

'Ne govorim mnogo o privatnom životu, ali moram i priznati da nikad ne čitam ono što se piše o meni ili ono što sam rekao u javnosti. Zaista me to ne zanima', priznaje.      

Nakon dva propala braka, od 2011. bio je u vezi sa 44-godišnjom britanskom aktivistkinjom i dizajnericom nakita Sheherazade Goldsmith. No u studenome prošle godine krenule su glasine da je par, koji je zajedno živio u Londonu, prekinuo. 

'Prema posljednjim informacijama, Alfonso i Sheherazade više nisu zajedno', rekao je potkraj prošle godine izvor blizak paru.
Sudeći prema pisanju medija i pričama bliskih prijatelja, odnos para bio je naizgled idiličan. Redatelj se preselio u London partnerici pa je zbog posla i djece putovao u Ameriku, a Britanka je uvijek imala strpljenja za njega i često ga je pratila na putu. Prije četiri godine 56-godišnji redatelj snimio je reklamnu kampanju za Sheherazadeinu liniju nakita.

'Ideja o snimanju kampanje nastala je spontano na jednoj večeri. Nije nam dugo trebalo da je snimimo. Što ću kad imam dug jezik pa kažem sve što mi padne na pamet, a tako je bilo i s idejom da režiram i snimim reklamu', izjavio je prije četiri godine, kada je imao samo riječi hvale za svoju sada bivšu djevojku.

'Stroga je šefica, ali je vrlo lako biti njome inspiriran jer je savršena', dodao je tada.
Posljednjih mjesec dana Meksi­kanca se počelo povezivati s glumicom i redateljicom Angelinom Jolie s kojom je postao veliki prijatelj nakon što mu je upravo ona 2014. godine uručila prvi Oscar. Naime, lijepa glumica i redatelj viđeni su zajedno na jednoj projekciji ‘Ro­me’, gdje su i fotografirani zajedno. Iako su neki tada posumnjali da između dva filmaša postoji nešto više od prijateljstva, izvori bliski oskarovki tvrde kako bivša supruga Brada Pitta trenutačno ne razmišlja ni o kakvoj ljubavnoj vezi jer je usredotočena na djecu i posao.

'Kad jednom završim film, nikad ga više ne pogledam. Nikad. Ne postoji nijedan moj film koji sam pogledao nakon što je bio završen. Ne snimam filmove da bih im se divio ili razmišljao jesu li dobi ili loši, nego da naučim nešto novo za svoje iduće filmske projekte', kaže redatelj na čijem se zavidnom popisu režiranih filmova našao i treći nastavak filmske franšize o Harryju Potteru, ‘Harry Potter i zatočenik Azkabana’, koji je unatoč zadovoljstvu što je radio na tom uspješnom projektu osjetio jednako zadovoljstvo i kad je snimanje završilo. 

'Dugačak je to proces. Svaki mi je trenutak bio zadovoljstvo. Nisam uopće bio pod stresom, ali potpuno sam iscrpljen', otkrio je nakon snimanja u Cannesu.

'Volim istaknuti ovaj primjer kada govorimo o Harryju Potteru. Daju vam da vozite najljepši auto s najboljim sjedalima, iznimno je siguran, a motor je moćan. No ima jedan problem: moraš voziti dvije godine i ne smiješ stati ni da se pomokriš', iskreno opisuje redatelj koliko je posao bio naporan.

Zanimljivo je da redatelj prvotno nije bio zainteresiran režirati film o malom čarobnjaku, ali na to ga je nagovorio njegov veliki prijatelj, sunarodnjak i kolega Guillermo del Toro.

'Kao i svaki put kad želim nešto podijeliti s nekim, uvijek je tu moj prijatelj Guillermo. Tako smo se našli da mu ispričam kako su me zvali da režiram novi nastavak o Harryju Potteru. Pras­nuo sam u smijeh i rekao: “Daj zamisli, mene su zvali, mene koji nisam pogledao nijedan film o Harryju Potteru, a kamoli pročitao koju knjigu. Ne mogu se prihvatiti tog posla”. Na to se Guillermo jako uzrujao i nazvao me pogrdnim i prostim imenima koja nije zgodno ponoviti. Rekao mi je da sam kukavica i da iste minute izvolim dignuti guzicu i otići u knjižaru. Kad vam Del Toro tako zaprijeti, nema druge nego otići u knjižaru i kupiti knjigu. Nakon što sam u nekoliko dana pročitao par nastavaka, nazvao sam ga i rekao: “Pa ovo je zaista dobar materijal”, a on mi se samo zlobno nasmijao i ponovno me nazvao prostim imenom. Znao je da imam otpor prema Harryju Potteru samo zato što su svi zaluđeni njime', prepričao je Cuarón.

'Još je nešto važno kod Harryja Pottera. Nema odmora. Imaš slobodan dan, šećeš ulicom i posvuda nailaziš na njega. Svijet je pod invazijom Harryja Pottera', dodao je filmaš na čijem se popisu nalaze i filmovi poput ‘I tvoju mamu također’, ‘Sólo con tu pareja’, ‘Djeca čovječanstva’ i mnogi drugi, a za većinu njih, osim režije, potpisuje i scenarij, montažu te produkciju. 
'Da su filmovi živi i da moram spasiti jednog od njih, bio bi to film ‘Mala princeza’', istaknuo je redatelj.

'Ljudi kažu da kada radite s djecom morate biti jako nježni i pažljivi, ali to je najmanje što ona žele. Djeca samo žele da budete normalni i to je njima dovoljno. Oni su vrlo jednostavni i jasni u svojim željama', dodaje. 
‘Mala princeza’ bio je prvi film koji je 1995. godine Cuarón snimio u Hollywoodu i njemu ima posebno značenje.

'U Hollywood sam došao neočekivano. Možemo reći da sam bio na putovanju na kojem se dogodila nesreća sa sretnim završetkom. Naime, otišao sam iz Meksika jer sam tamo bio ograničen onime što smijem, a što ne smijem snimati. Došao sam u Los Angeles i u početku je to izgledalo kao velika pogreška. Bio sam slomljen, bez novca i bilo kakvih ponuda produkcijskih kuća. Kada sam već izgubio nadu, javio mi se producent iz Warner Brosa i ponudio mi da režiram ‘Malu princezu’. Bio je to uistinu blagoslovljen trenutak za mene', prisjeća se meksički redatelj koji je svjestan činjenice da u rodnom Meksiku situacija u filmskoj industriji nije nimalo sjajna.

'Situacija u Meksiku vrlo je specifična. Tamo ima mnogo vrhunskih redatelja koji polako dolaze u Los Angeles jer se u Meksiku strogo provjerava što se snima. Kada sam se počeo baviti režijom, bilo je gotovo nemoguće završiti film, a tako je bio i s generacijom prije mene. Možda samo dva ili tri redatelja uspiju u osam godina. Tamo je perspektiva zaista na niskim granama i to me sve više rastužuje', priznaje. 

Između snimanja filma ‘Velika očekivanja’ i ‘I tvoju mamu također’ Alfonso Cuarón zapao je u stvaralačku krizu te u jednom trenutku potpuno zapostavio svoj rad.

'Film ‘Velika očekivanja’ naučio me onom što ne želim raditi. Nakon dolaska u Hollywood nisam se odmah uklopio, puno me toga novog dočekalo. U jednom sam trenutku zaboravio tko sam i zašto radim ovaj posao. Želio sam se neko vrijeme odmaknuti od svega kako bih sve to procesuirao sam sa sobom. Morao sam pomoći sam sebi, morao sam se prisjetiti zašto volim ovaj posao pa sam najprije u videoteci posudio tridesetak filmova i zatvorio se u kuću kako bih neprestano gledao sve te filmove. Tražio sam razlog zašto volim filmove. Nakon toga nazvao sam svog brata Carlosa i nagovorio ga da snimimo film o kojem smo mnogo prije razgovarali. To je bila moja prekretnica i potvrda zašto sam redatelj, zašto pišem', rekao je.

Osim s bratom Carlosom, s kojim često surađuje i jedan su drugom neizmjerna podrška, 56-godišnji Alfonso voli dobiti savjet i od svog najstarijeg sina koji je krenuo njegovim stopama.

'Jonas mi je ponudio dosta rješenja kada sam snimao ‘Gravitaciju’. Dao mi je nekoliko uputa koje su promijenile film nabolje. Kao osoba koja ima više iskustava u ovom poslu od njega osjećam se poraženo, ali kao otac ponosan sam jer vidim da je kvalitetan u onome što radi', kaže.

'Znao mi je ponekad pokazati svoje radove kada bi došao s fakulteta kući. Jednom je rekao da pogledam njegov filmski projekt koji je snimio na studiju i moram priznati da mi nije bilo lako pogledati ga. Razmišljao sam kako ću vlastitom djetetu reći da je film loš, ali kada sam ga pogledao, oduševio sam se. Moj sin je snimio film ni iz čega, a ja nisam ni znao da ga snima. Taj je film završio na filmskom festivalu u Vene­ciji', dodaje Meksikanac koji isprva nije mislio da će se njegov sin baviti istim poslom kao i on.

'Kada sam mu priznao kako nisam očekivao da će krenuti mojim stopama, odgovorio mi je: 'A što si ti mislio? Po cijele dane slušam o filmovima, proveo sam pola djetinjstva na setovima, a mjesta na koja si me vodio bile su kinodvorane. Za drugo nisam ni znao.' Bio sam iznenađen, ali danas sam uvjeren da moj klinac ima veliku perspektivu i mislim da će biti redatelj svjetskoga glasa', tvrdi. 
Kada ne snima, ne piše nove scenarije i ne razmišlja o filmovima, što je uistinu rijetkost, Alfonso vrijeme provodi slušajući glazbu što ga, kako kaže, najbolje opušta i odvodi u neki drugi svijet.

'Beatlesi su moj najdraži bend. Najčešće ih slušam na pločama. Glazba je odlična stvar. I dok sam na setu, imam poseban pretinac za iPod na redateljskom stolcu pa često, kad osjetim tenziju među ekipom, stavim slušalice i zaplešem. Često u tim trenucima misle da im je šef potpuno skrenuo s uma, ali s vremenom nauče. Nema im druge', zaključuje svestrani Meksikanac.