Bajka ‘Trnoružica’, poznata po verzijama Charlesa Perraulta i braće Grimm, mnogima je obilježila djetinjstvo, a s njom će se upoznati i nove generacije zahvaljujući istoimenoj predstavi zagrebačkog kazališta Trešnja, čija će se premijera održati 5. listopada. U ovom djelu, koje je poetski dramatizirao i adaptirao Ivan Leo Lemo, sačuvani su glavni fabularni elementi priče, ali su izmaštane i neke nove epizode s novim likovima.
Dobro poznatu priču koreodramski ilustriraju i pričaju cvjetne vile, a u ovoj verziji ‘Trnoružice’ doznajemo i tko je zapravo bio mladić koji se probio kroz ružino trnje i probudio Ružicu poljupcem nakon stogodišnjeg sna. Iz kazališta kažu kako se nadaju da će predstava zagolicati dječju maštu, pridonijeti raspoznavanju dobra i zla te, kao i sve bajke, istaknuti esencijalnu važnost ljubavi u ljudskom životu. Glavna uloga pripala je glumici Petri Kurteli koja prvi put surađuje s Trešnjom, a to je i njezin prvi angažmani nakon rođenja sina Relje. Kako joj je bilo vratiti se na posao, kako su se odvijale pripreme i što publika može očekivati, otkrila nam je u intervjuu.
Story: ‘Trnoružica’ vam je bila najdraža bajka u djetinjstvu. Je li vam uloga u toj predstavi svojevrsno ostvarenje dječjeg sna?
Istina je da mi je ‘Trnoružica’ bila jedna od najdražih priča u djetinjstvu. Sjećam se jedne Disneyjeve ilustracije uspavane ljepotice koja me kao dijete potpuno opčinila. Taj mi se prizor urezao u pamćenje i upravo je zbog toga Trnoružica postala moja omiljena princeza. Prije nekoliko godina sjetila sam se te ilustracije pa sam je odlučila potražiti na internetu. Kada sam je pronašla, ponovno me toliko zadivila da sam je spremila u album mobitela i, eto, sad me dočekala.
Story: Po čemu se ova adaptacija bajke ‘Trnoružica’ razlikuje od ostalih?
U našoj adaptaciji pratimo dva lika, Trnoružicu i njezina princa, koji zapravo nije princ nego vrlo poseban mladić. Cijeli je tekst napisan u rimama i što god rekla, ne mogu dovoljno nahvaliti Ivana Lea Lemu koji je sve to osmislio i napisao.
Story: Prvi put nastupate u Trešnji. Kako je došlo do suradnje?
Baš kad sam se počela bojati da neću imati kazališnu premijeru na jesen, stigao je poziv redatelja. Toliko sam se razveselila da mi je u šali rekao neka radije plakanje ostavim za zadnju scenu. Oduvijek volim i cijenim kazalište Trešnja pa mi je ponuda tim više bila draža.
Story: Riječ je i o vašoj prvoj suradnji s koreografom Leom Mujićem. Smatrate li da ste kreativno kliknuli?
Jesmo. Već na prvoj probi bilo je jasno koliko ga ansambl cijeni. S njim nema šale, radi se predano i naporno, ali drukčije i ne želim.
Story: Kako su se odvijale pripreme?
Vrlo aktivno i dinamično. Velik jer ansambl i predstava je postavljena tako da je fizički izazovna, što zahtjeva vrlo konkretne probe i visok stupanj koncentracije. Ansambl je bio na visini zadatka i zbog toga je sve išlo lako. Bio je to vrlo ugodan radni proces.
Story: Predstavu čini mlađi ansambl. Kako je izgledala suradnja s ostalim glumcima? Vjerujete li da je pomlađeni ansambl pridonio kvaliteti predstave?
Mladost uvijek učini svoje, ali i nešto malo stariji dio ansambla odiše pravom mladenačkom energijom pa je sve bilo poletno i lako. Čini se da je to tako u ansamblima dječjih kazališta. Ondje ansambl jednostavno ne stari.
Story: Slažete li se da su djeca najveći kritičari? Jesu li mališani zahvalnija ili kritičnija publika s obzirom na njihovu iskrenost?
Ne znam, okružena sam i mnogim odraslim osobama koje su itekako iskrene. Uvriježeno je mišljenje da su djeca iskrenija i do određenih godina zaista jesu, ali uvijek se veselim povratnoj informaciji što raznovrsnije publike. I dobno i profesionalno. Ponekad nam netko tko nema veze s kazalištem iznese puno bolju kritiku od, primjerice, nekoga iz struke, a djeca nam najčešće ukažu na nešto što nikad sami ne bismo pomislili.
Story: Prije godinu dana postali ste majka. Je li vam majčinstvo dalo bolji uvid u dječji svijet, što bi vam zapravo moglo pomoći kada je riječ o ovoj predstavi?
Postoji svojevrstan mit da za djecu treba glumiti drukčije nego za odrasle, ali istina je da i veliki i mali reagiraju samo na jedno, a to je istina. Dokle god je to što na sceni radimo iskreno, dopiremo do publike. Drugog recepta nema.
Story: Budući da vam je to prvi angažman nakon porođaja, kakav je osjećaj ponovno se vratiti na posao?
Predivan. Preporodila sam se. Nije mi najlakše na svijetu ostavljati dijete, ali s druge strane, taj mi je odmak nakon godinu dana potpune posvećenosti itekako potreban. Sve se nekako lijepo posložilo tako da ljepši povratak na posao nisam mogla zamisliti.
Story: Kako ste proveli ljeto? Jeste li uspjeli napuniti baterije za jesen i radne obveze?
Nisam, i dalje sam prilično neispavana. Ljeto je bilo više umor nego odmor, ali to je valjda tako s bebom od nepunih godinu dana. Ne žalim se. Dokle god smo svi zdravi, dobro je.
