'Najveći uspjeh je to što sam se uspio pet desetljeća održati kao glumac i raditi cijelo vrijeme. Najveća moja pogreška pobija to što sam rekao, jer to je opet gluma', rekao je jednom Relja Bašić, koji je prošlog petka preminuo u 88. godini života. Domaće glumište izgubilo je jednog od svojih najvećih pripadnika, glumca i redatelja koji je nakon pada i loma bedrene kosti i napuknuća zdjelice posljednjih sedam godina većinom boravio s obitelji u svom domu u središtu Zagreba. Rijetki izlasci gospona Fulira svodili su se na posjet liječnicima, gdje je proveo i posljednji, 87. rođendan ovog Valentinova.
'Ne samo da mi fali gluma, fali mi kontakt s kazalištem. živim na stometarskoj distanci od Gavelle, HNK, Komedije i ZeKaeM-a, a nemam pojma što se u njima događa. Ne poznajem te mlade glumce, osim što ih vidim u lošim situacijama, u tim beskrajno tužnim i razočaravajućim sapunicama koje su čisti bijeg glumca u potrazi za honorarom', ispričao je 2012. godine bivši saborski zastupnik koji se rodio u glazbenoj obitelj.
'Odrastao sam u pravoj domaćoj obitelji, mi smo vam Zagrepčani u četvrtoj generaciji. Uz to, moja je obitelj bila umjetnička. Mama Elly bila je muzikologinja i utemeljiteljica muzičke metode i škole koja je po njoj nazvana Elly Bašić. Otac Ivo bio je profesor glazbe. Iako su se trudili da i ja zasviram neki instrument, opirao sam se tome jer sam shvatio koliko je naporan njihov posao. No njima za ljubav svirao sam kontrabas jer je to bio jedini instrument uz koji sam mogao zabušavati', opisao je Relja, koji je iz zagrebačkih gimnazija izbačen nakon incidenta s profesorom ruskog jezika. Kako ne bi ostao bez srednjoškolskog obrazovanja, njegova se baka dosjetila da upiše i maturira Pomorsku tehniku u Bakru. Nakon povratka u Zagreb svirao je kontrabas na ljetnim gažama, bavio se novinarstvom i družio s filmskim ekipama, pa i s redateljem Brankom Belanom koji mu je dao malu ulogu u filmu 'Koncert' 1954. godine. Uslijedila je uloga u 'Milioni na otoku', a tad je odlučio upisati Akademiju dramske umjetnosti koju je završio u klasi Branka Gavelle, koji ga nikada nije pohvalio.
'Od osnutka Akademije bio sam peta generacija studenata, ali i prvi Zagrepčanin koji je uspio proći sve prijemne ispite. Smatralo se da se u Zagrebu ne govori dobar štokavski i bio sam smrtno ljubomoran na Vanju Dracha koji je došao iz Slavonije i govorio jezik koji nije imao nikakve seljačke konotacije. Ni on ni Fabijan Šovagović nisu se mučili s tim korektnim hrvatskim kao što sam ja', rekao je poliglot koji je još za studija počeo glumiti u kazalištu, a istodobno je gradio i zavidnu domaću te inozemnu filmsku karijeru. Radio je s Elizabeth Taylor, Richardom Burtonom, Richardom Chamberlaineom, Francom Nerom, Peterom Ustinovim, a redatelj Marcello Mastroianni (s kojim je snimio film 'Kruh i sol') naučio ga je kartati kanastu.
'Zbog financijskih razloga snimanje 'Sutjeske' imalo je dvije višednevne pauze, a Richard Burton i Elizabeth Taylor doslovno su me prisvojili. Njih dvoje su se ili beskrajno voljeli ili su se tukli i svađali, razbijali. Bilo je silno poučno gledati to iz najveće blizine. A Richard je bio fenomenalan! To su bila dva čovjeka u jednom, jedan kad je bio s Liz, a drugi kad je sam. Ili je imao alkoholnu fazu ili je pio čajeve', opisao je. Zanimljivo je bilo i druženje s Keithom Richardsom, gitaristom Rolling Stonesa, s čijom je suprugom Anitom Pallenberg glumio u filmu 'Michael Kohlhaas'.
'Anita je glumila moju ženu, a Keithu se toliko svidjelo na setu da je preklinjao da mu se dodijeli uloga kako bi snimao s nama. I dobio je ulogu mog sluge. A njih dvoje, ne da su se u to vrijeme opijali, nego i drogirali. Snimali smo uglavnom u Bratislavi, a oni su svaki dan bili na marihuani i hašišu i beskrajno su me nagovarali da kušam. Znao sam da će mi kao Jugoslavenu i Hrvatu, ako me uhvate, slijediti teška zatvorska kazna pa sam im rekao da ću im to nadoknaditi kad dođem u London', otkrio je Relja koji je obećanje ispunio kad ih je posjetio u Londonu i tada se otrovao hašišem i noć proveo povraćajući.
To je samo jedna od brojnih anegdota izvrsnoga glumca koji je s kolegama 1974. osnovao prvo hrvatsko putujuće privatno kazalište Teatar u gostima i predvodio ga sve do zatvaranja 30 godina poslije. U kazalištu se posvetio i režiji, a njegov rad ovjenčan je brojnim nagradama. Omiljena mu je bila Zlatna arena koju je dobio za ulogu u kultnom filmu 'Rondo', ali najpoznatiju uloga imao je u hitu Krešimira Golika 'Tko pjeva zlo ne misli' iz 1970. godine.
'Činjenica je da me ljudi i danas na ulici oslovljavaju s 'gospon Fulir'. Taj je film ušao u red antologijskih ostvarenja, no u umjetničkom smislu meni je najdraža uloga Feđe u Berkovićevu 'Rondu', rekao je umjetnik koji tijekom bogate karijere i ispunjenog života nije mnogo govorio o prvoj supruzi Sonji, s kojom je 1962. dobio kćer Ninu, i drugoj supruzi Koraljci koja mu je 1987. rodila kćer Niku.
'Najvećim životnim postignućem smatram svoje kćeri, stariju Ninu i mlađu Niku, koje su rođene u dva braka. Nikad nisam želio sina jer sam uvjeren da žensko dijete puno dulje ostaje emotivno vezano uz obitelj i dom pa roditelj na kćeri može više računati. To je istina', rekao je bard domaćega glumišta čiji je posljednji ispraćaj zakazan za 12. travnja na zagrebačkom Krematoriju, a u njegovim će glumačkim radovima uživati i iduće generacije.
Autor: Maja Šitum
Foto: Robert Anić/PIXSELL
