Točno u podne na uskrsno jutro imali smo dogovor za intervju u zadarskom hotelu. Samo nekoliko sati prije zagrebačka pjevačica Maja Šuput završila je višesatni koncert u tom dalmatinskom gradu. A u Zadar je stigla te iste subote, izravno iz Dubaija, gdje je prethodna četiri dana sa svojim timom od sedam ljudi snimala spot za novu pjesmu ‘Ilegalno’. Očekivao sam vidjeti trunku umora na 38-godišnjoj zvijezdi, ili barem puno šminke na licu ili sunčane naočale, kojima se krije neuredan životni ritam, u maniri nekih njezinih kolegica. No dočekala me vedra i jedra pjevačica u društvu četiri godine mlađeg zaručnika, magistra ekonomije Nenada Tatarinova, raspoloženih kao da sam ih sreo na odmoru na nekom egzotičnom otočju. Ne znam je li samo ljubav, koju intenzivno živi posljednjih mjeseci, zaslužna za to, ali kako je Maja uskoro morala krenuti na putovanje zbog rođendanske proslave tog poslijepodneva u Zagrebu, tako nije bilo vremena za bezbrižno čavrljanje.
Story: Koliko vam je sna dovoljno?
Maksimalno četiri sata. Davno sam dobila upozorenje liječnika da to nije najzdraviji bioritam. Nema ništa ljepše nego probuditi se nakon nekoliko sati sna, potpuno umorna i sretna jer je na koncertu sve prošlo odlično i lijepo uživati u danu... Budući da subotama uvijek pjevam, neprestano sam bila tužna što nemam nedjelju - neki taj dan provode s obitelji, neki s prijateljima - a kad bih dugo spavala nakon nastupa, izgubila bih cijeli dan. Naviknula sam se na tempo da nedjeljom ranije ustajem. Možda manje spavam, ali barem provodim vrijeme s ljudima koje volim. Kad dvadeset godina nastupaš svaki vikend, s time da su ljeti koncerti svakodnevni, znači da barem pet dana u tjednu liježeš pred zoru, pa je nemoguće šesti dan poći na spavanje u ponoć.
Story: I k tome često mijenjate vremenske zone. Kako se nosite s jet lagom?
Nemam problema, naučila sam sve trikove na putovanjima. Inače me ljudi često pitaju savjet jer poznajem gradove, hotele, restorane po cijelome svijetu. Kad doputujete na daleku destinaciju i osjetite snažan jet lag, pregrmite kako god znate taj dan dok ne dođe vrijeme spavanja u toj zoni. Ako odmah odete u krevet, zeznut ćete si sljedeća tri dana.
Story: U kojem ste dijelu svijeta najsnažnije osjetili mir?
Teško je reći. U većini mjesta osjećam se jako dobro. U tri godine bila sam 15 puta u Miamiju, poznajem već svaku ulicu, znam u trgovinama i raspored artikala, imam društvo i prijatelje te doista osjećam da mi je ondje drugi dom. Već 11 godina ljetujem na Mikonosu, na Ibizu odem triput godišnje. Odlaske u Du-bai više i ne brojim, on mi je postao dnevna soba. Nakon subotnjeg nastupa zaputim se u Dubai i vratim se kući u četvrtak. Iskoristim četiri dana za sunčanje i odmor.
Story: Sve su to destinacije s visokim temperaturama zraka. Ne biste u Skandinaviju?
Ne, ne. Samo da su mi tu sunce, more i palme, da mi je lijepo i toplo, da ne nosim jakne, buce, skije... Godinama sam odlazila na skijanje zbog društva. Skijam ja, ali ne baš kao Janica. Moja zimovanja izgledaju tako da na doručku ostajem što dulje, spustim se nekom stazom na skijama, uskoro već stiže vrijeme za ručak, a zatim jedva čekam 16 sati da se staze zatvore i počne tulum. Onda sam se zapitala čemu sve to, ako samo hoću jesti i tulumariti jer dio sa skijanjem je samo varka - u kojoj se redovito smrznem, polomim i potrošim tonu novca. Stoga su tople destinacije moj izbor.
Story: Na jednom ste se takvom putovanju u siječnju i zaručili...
Nenad i ja smo se zaputili na veliki odmor od 16 dana jer prva dva tjedna u siječnju nikad nema nastupa. Počeli smo s Tajlandom, nastavili na Maldivima, a stanica prije kuće bila je Dubai. Moji su prijatelji znali da će me na tom putovanju Nenad zaprositi, znali su i kad i gdje, ali su mi zatajili tu informaciju. Plan je bio, poslije sam doznala, da se prosidba dogodi u Bangkoku.
Story: Niste li se zaručili na Maldivima?
Jesmo jer sam uspjela zeznuti prosidbu, a da nisam bila ni svjesna. Nenad je još iz Zagreba rezervirao stol u najboljem tamošnjem restoranu na 64. katu i sve detalje vezane uz prosidbu dogovorio s vlasnikom. Ambijent je bio prekrasan, hrana jako ukusna, baš smo uživali na večeri..., kad najednom violinist s jednog kraja restorana dolazi na drugi do para koji je sjedio blizu nas. Bio mi je čudan zvuk violine uz laganu glazbu koju pušta DJ pa sam upitala konobara što se zbiva i on mi je odgovorio da je u tijeku prosidba. “Pazi gdje je odlučio zaprositi ženu”, ispalila sam odmah. Nenad me usputno upitao zašto mislim da je to loša ideja. “Nije mi fora ispred tristo ljudi u restoranu od kojih potom očekuješ i pljesak. U mojoj glavi to je vrlo intiman čin. I zašto Bangkok? Zar će nakon prosidbe slaviti zajedno s nekom kraljicom ili kraljem noći?” rekla sam mu. Samo mi je rekao da mora u toalet i smjesta je otišao otkazati sve dogovore. Sutradan ujutro počele su mi stizati poruke iz Zagreba s pitanjima kako sam i što ima. Čujemo se redovito, ali svejedno mi je bilo neobično pitanje, no nisam tome pridavala važnost. Njima, pak, nije bilo jasno gdje je fotografija prstena, što se dogodilo, je li se Nenad predomislio, jesam li odbila... Razvijali su razne teorije u ekipi.
Story: Doista niste ništa slutili?
Znala sam da će me kad-tad zaprositi jer je otpočetka bio jasan u svojim namjerama, ali nisam imala ideju kad će se to dogoditi - danas, idući tjedan ili za sedam mjeseci. Niti me to opterećivalo jer mi je rečenicu: “Ti ćeš biti moja žena i mi ćemo se vjenčati”, rekao četvrti dan našeg druženja, i to vrlo ozbiljno i samouvjereno. Teško je četvrti dan takvu rečenicu doživjeti i shvatiti doslovno, ali znala sam da idemo u tom smjeru. Kad smo stigli na Maldive, bila sam još dalje od ideje o zarukama jer je već klišej odvesti djevojku na Maldive kako bi je zaprosio. Mislila sam da će se to dogoditi kad se najmanje budem nadala, zbog čega je njegov izbor Bangkoka zapravo bio odličan. Na Maldivima smo imali šest restorana i svaku me večer pitao da odaberem u koji želim da idemo. Peti dan odabrala sam restoran Sand koji je baš u pijesku i u mrklom mraku, tek pokoja baklja osvjetljava svaki stol. Baš sam na te večeri izišla bosa i s maskom za kosu. Htjela sam da mi se kosa nahrani dok smo na večeri u mraku. Da sam pomislila da postoji i najmanja šansa da će me zaprositi, u najmanju bih ruku oprala kosu. I još sam odjenula haljinu koju nikad dotad nisam nosila. Sve žene dobro znaju da s haljinom koju imaš a ne nosiš sigurno postoji neki problem.
Story: S te ste večere objavili nekoliko videoklipova na Instagramu.
Da, ponijela me odlična atmosfera, tijekom cijele večere smo se smijali. Dok smo čekali desert, u mrklom mraku ugledala sam tri konobara koji idu prema nama. Cijelu nas je večer posluživao jedan, a sad dva deserta nose trojica. Vratila sam pogled na Nenada koji više nije imao nasmiješeno lice kao dotad. Brk mu se smijao, ali vidjela sam da mu nije svejedno. Ustao je, izvadio prsten, a ja sam zbunjeno gledala te ljude, ustala i uzela prsten. Jedan je nosio pjenušac, drugi buket cvijeća, a treći je sve snimao. Tek sam poslije na snimci vidjela da niti je on postavio pitanje, niti sam ja išta rekla. Samo sam uzela prsten i počeli smo se ljubiti. Bilo je neopisivo divno, ostali smo tamo dok posljednja baklja nije izgorjela. Idući smo dan dobili snimku na USB sticku, no Nenad ga je uspio izgubiti u večernjem izlasku s novim društvom koje smo ondje upoznali. Nevje-rojatno, ali zadnji dan su nam došli s USB stickom i rekli da su ga pronašli u pijesku. Tek sam u Zagrebu ispričala prijateljima sve detalje, a njihov komentar bio je jednoglasan: “Samo ti možeš čovjeku uništiti prosidbu.”
Story: A možda ste je učinili još boljom?
Iz Bangkoka sigurno ne bismo imali videosnimku. Još u Tajlandu smo kupili selfie štap koji ima stativ i daljinski upravljač jer nismo željeli zaustavljati prolaznike ili moliti konobare da nas fotkaju. No čim smo došli na Maldive, taj stativ je pukao. Dan nakon prosidbe krenuli smo u obilazak plaža, Nenad je selfie štap zabio u pijesak, ubrao je cvijet, stavio mi u kosu i tako su nastale fotografije naših zaruka, naše iskrene ljubavi. Svaki smo dan s tim selfie štapom bili kao dva djeteta koji se igraju novom igračkom. Ni sekunda nam nije prošla bez smijeha i zabave.
Story: Zašto ste gotovo tri mjeseca čuvali tu informaciju?
Svaki su dan domaći portali prenosili moje objave na društvenim mrežama s tog putovanja. Kad se prosidba napokon uspješno odigrala, oboma nam je taj čin postao previše intiman, svet, da bismo ga podijelili sa svima. Nisam imala viziju čuvati to dva mjeseca, ali nisam ni osjećala da to moram reći. Krila bih i dulje, no to je značilo da ne mogu nositi prsten. Prvi dan kad sam ga stavila na ruku - odmah su me svi prozreli. Nije mi više bilo fora imati zaručnika i prsten koji stoji kod kuće. Jedno sam se jutro probudila i osjetila potrebu da to objavim. Nenad nije ni znao, još je spavao. Kad je ustao, pokazala sam mu mobitel i rekla: “Dobro jutro. Ja sam odlučila ovo podijeliti sa svijetom”. Sazrelo je to u meni, nije mi se dalo muljati ljudima i željela sam nositi svoj prsten. U ta dva mjeseca nauživali smo se u našoj maloj sretnoj tajni. Ne mislim da je najvažnija stvar u životu zaručiti se, ali i meni i Nenadu to je prvi put u životu. Ima neko značenje. Prvi sam put rekla ‘da’.
Story: Ali niste rekli ‘da’?
Rekla sam da, kad smo prekinuli snimati. Utvrdili smo da smo se nijemo zaručili, pa smo i to odradili. Pitao me hoću li se udati za njega i dobio je potvrdan odgovor.
Story: I Maja se udaje...
Jednog dana to će se i dogoditi. Trenutačna je situacija u kalendaru da ove godine nemam nijednu slobodnu subotu.
Story: Pa možete se vjenčati i preko tjedna. Možda dan uoči nekog praznika?
Polako, tek smo se zaručili. Nismo opterećeni datumima. Vjerojatno će na kraju i biti neki utorak kojemu se nitko neće nadati. Tre-nutačno je previše posla pred nama pa planovi za vjenčanje još nisu na rasporedu.
Story: Teško je, dakle, već znati tko će pjevati na vašoj svadbi?
Znat ću kad budem organizirala svatove.
Story: Zamišljate li već taj dan?
Budući da sam odradila valjda milijun svadbi, uvijek me to svi pitaju. Nikad nisam imala viziju niti posebnu želju, ali sigurno neće biti na tradicionalan hrvatski način. Negdje daleko, sa što manje ljudi i tulum bez naših običaja jer se ne vidim kao mladenka u bijelom koja hoda, a svatovi plaču. Nemam viziju, ali Nenad ima. Mnogo mi je lakše kad imam muškarca koji zna što želi, a njegove mi se ideje sviđaju.
Story: Kakav je osjećaj biti zaručena?
Jedina razlika u razdoblju prije i poslije 11. siječnja je što imam prsten. Ništa drugo. Ako u glavi nekog voliš, ta će ljubav živjeti i bez prstena i vjenčanoga lista. Riječ zaručnica daje na težini, ali bila sam ozbiljna u ovoj vezi i prije prstena.
Story: Poznajete sebe, pa bi li vas mogla obuzeti panika prije sklapanja braka?
Istina, mogla bi. Uvijek sam razmišljala kako riječi suprug i supruga zvuče jako odraslo.
Story: Na estradi ste već dvadeset godina.
Dalo bi se zaključiti da ste u tom razdoblju odrasli... Nemam taj osjećaj. Imam mnogo radnog staža, ali i dalje bih išla u Disneyland i igrala se lego-kockicama.
Story: Što Nenad ima, a drugi nisu imali, da ste u njemu prepoznali da je on taj?
Dugo sam bila sama prije Nenada. Prije njega pet godina nisam imala ozbiljnu vezu. U tom sam se razdoblju potpuno posvetila sebi, najviše sam profesionalno napredovala, četiri sata sam spavala, a ostatak dana sam radila. Jako mi je odgovaralo biti sama. Stoput sam poželjela nedjeljom doći kući, gdje ću se dečku uvaliti u naručje i zajedno gledati film pod dekicom, ali ne možeš imati dečka samo nedjeljom. Nenad se dogodio potpuno neplanirano. Poznavali smo se dvije godine prije toga. Nikad među nama nije zaiskrilo niti sam u tom smjeru gledala na njega, kao ni on na mene. I eto, jedna večer, ljetna noć, popili piće i drukčije me pogledao. Počeli smo razgovarati u drugom smjeru i shvatila sam da smo nevjerojatno sličnih pogleda na život, ali i da dijelimo iste strasti. Ne poznajem dvoje ljudi poput nas koji toliko vole putovati, spavati u hotelima i jesti u restoranima. Prijatelje bih izluđivala željama da u sedam dana putovanja želim spavati u sedam hotela jer ih želim sve vidjeti. Govorili su da sam potpuno nenormalna. Nisam nikako nalazila istu budalu koja će to raditi sa mnom. Uz to, strahovito volim pristojne muškarce s manirama, koji se znaju odjenuti, ne psuju, imaju energiju da me mogu pratiti, koji su veseli i vole glazbu, nisu ljubomorni, shvaćaju moj posao... Duga je lista koju treba zadovoljiti. Hodati sa mnom nije piknik, nije lako, ali za muškarca koji je jak u glavi i zdravo je sve posložio to nije predmet rasprava, no za slabića bi to bio nepremostiv problem.
Story: A Nenad kod vas?
To bolje zna on, ali shvatila sam da voli moju poduzetnost, što od svega nastojim napraviti dobar biznis. Odavno sam shvatila da su svadbe najbolji posao, dok su me drugi zbog toga osuđivali, govorili da je to poniženje za profesionalnog pjevača. Danas me mnoge kolegice zovu i pitaju za savjet kako da uđu na to tržište, mole da ih predložim ako ja ne mogu nastupiti. Ne znam shvaćaju li svi da to nije samo pjevački nastup nego težak zabavljački posao od deset sati. Nenad voli moju radišnost, ambicioznost i što imam gomilu planova. Jako volim stres, obožavam ta nespavanja i paniku kako ću stići na vrijeme na drugu gažu.
Story: Kako su vaši roditelji, Boris i Danica, reagirali na vaše zaruke?
Odlično. Moja mama i Nenad jako se vole. Najdraže mi je kad razgovaram s mamom, a ona me prekine zato što sve zna, jer se prethodno čula s njim. Svaki mi dan kaže da je sretna zbog Nenada i mene. Zove ga zet od prvoga dana.
Story: U dvadeset godina prošli ste sve stepenice do vrha. Je li zavidno očevo iskustvo vrhunskog estradnog menadžera pripomoglo vašoj pripremi za karijeru?
Kad sam bila mala, sve sam gledala i upijala, a nisam ni znala da upijam životno znanje. Tata je govorio svakom pjevaču: “Nikad na pozornici ne gledaj na sat zbog gazde koji zarađuje na šanku i publike koja je zbog tebe tu”, “najskuplja je ona subota koja ti je neradna”, “samo rad, rad i rad” te “nikad ne govori da si umoran, da ne možeš”. I kad osjetim umor, pa kažem svojima iz benda, oni samo uzvrate: “Ma što govoriš, šefice, ti možeš sve”. Uz taj vjetar u leđa popneš se pred publiku, ruke su već u zraku, zaboraviš na sav umor i sve se u tijelu razbudi.
Story: Ničega vas nije bilo ni strah ni sram - iz grupe Enjoy krenuli ste u samostalnu karijeru, bez problema postali ste glavna zvijezda za svadbe, nakon uspjeha u prvoj sezoni ‘Plesa sa zvijezdama’ otvorili ste i plesnu školu, među prvima ste na estradi uočili potencijalnu važnost društvenih mreža, gledali smo vas i u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’... Što je sljedeći korak?
Moj je najveći problem vrijeme. Show ‘Supertalent’ jedan je od najdražih projekata na kojima sam radila i vjerujem da se to vidjelo na malim ekranima, iako sam tijekom snimanja audicija dvaput pala u nesvijest od iscrpljenosti i dolazila je hitna pomoć s injekcijama. Snimalo se vikendima. Subotom ujutro snimala bih ‘Supertalent’ 12 sati, iz studija bih sjela u auto kojim bih otputovala na gažu, ujutro prije zore vraćala se u Zagreb na sljedećih 12 sati snimanja showa. Nije mi to bio problem. Jedva čekam da uskoro počnemo snimati nove sezone. Nažalost, nemam dovoljno vremena za sve projekte koje bih radila. Trenu-tačno pripremam ozbiljan projekt o kojem sanjam već neko vrijeme. Bit će to moj najveći poduzetnički pothvat. Pričekajmo dva-tri mjeseca da se to odigra. S timom već razvijamo ideje kamo ćemo sljedeći put otputovati i snimiti spot, rasprodala sam sve termine za koncerte do kraja godine, a već su rezervirane mnoge svadbe za iduću.
Story: U doba krize kad na estradi nema toliko gaža, a vi ste prebukirani, osjećate li kad zavist nekih kolega?
To me uopće ne zanima. Sve sam stekla svojim radom, poginem na svakom koncertu i svaki se put ponovno rodim. Ne osjećam ništa osim da si kažem: “Zaslužila si i više”. Reakcije publike na koncertima i nakon njih te činjenica da me svaki gazda lokala zvao i drugi put, meni dovoljno govore.
Story: Ima li išta u čemu ste loši?
Najgora sam u kućanskim poslovima jer takoreći živim u hotelima. Mislim da svatko može pospremiti krevet nakon spavanja, a ja to ne radim. Nemam perilicu, kupila sam jednu u kemijskoj čistionici u kojoj se pere samo moja odjeća i dostavi mi se kući. Ne želim imati doticaja s pranjem i peglanjem, ali svaki sam dan besprijekorno dotjerana. Organizirala sam logistiku, pobrinula sam se da se sve redovito odrađuje, ali da to radi netko drugi, i mislim da na to imam pravo jer sam do te financijske sigurnosti došla isključivo radom. Ne znam kuhati i nikad me neće zainteresirati, ali nitko ne zna bolje od mene naručiti hranu, izabrati restoran i nitko ne gušta u hrani više od mene. Imamo sreću što Nenad odlično kuha pa me ponekad iznenadi. Oboje puno jedemo i treniramo, brinemo se o svom tijelu i odlično je što volimo sličnu hranu - nismo problematični i ne jedemo pekarske proizvode, tjesteninu i junk food.
Story: U lipnju započinje snimanje vaše druge sezone u žiriju ‘Supertalenta’. Koji bi bio vaš supertalent?
Ne znam imam li supertalent, nitko mi to nije rekao. Do-bila sam kompliment da mi nema ravne u zabavljanju ljudi - što na nastupi-ma, što privatno. Možda je to moj supertalent. A možda bih rekla da sam genijalna glumica. Imala sam glumačkih izleta, ali vjerujem da bih trebala još glumiti. Voljela bih glumiti u filmu.
Story: Da, telenovele i nisu opcija za vas kad biste teško, uz svoj raspored, mogli snimati svakodnevno šest mjeseci jedan projekt?
Pristala bih odmah na sapunicu. To znači još manje spavanja i sama pomisao na to me uzbudi. Bila bih sapuničarka, ali najvažnije bi mi bilo da je lik moja sušta suprotnost. Glumila bih lik koji je odvratan, arogantan, bezobrazan, tuče se i puca, ima tri frajera... To bi mi bio odličan pokretač. Glumeći nekog sličnog sebi ostavila bih dojam da sam samo prirodno svoja pred kamerama.
Story: Imate li još privatnih neostvarenih planova?
Puno putovati i puno raditi. Voljela bih da stvari ostanu kakve jesu jer je sve zapravo lijepo. Svakako ćemo morati napraviti plan za neku nadogradnju.
Story: Vaš životni ritam, stil koji vodite, teško bi se mogao uklopiti s dječjim kolicima.
Znam. Moj problem je što mislim da imam vremena. Onda u kalendaru vidim da vrijeme nije na mojoj strani i to govorim bez suza u očima jer je to moj osobni odabir. Da sam žudjela za djetetom, već bih davno poradila na tome. Svaka žena teži tome da bude majka. I ja to želim. Znam da moram početi razmišljati pozitivno i iznimno se veselim tome danu, ali prepustili smo se sudbini jer to nije stvar planiranja. Trenutačno sam prepuštena našoj ljubavi. Imam osjećaj kao da se Nenad i ja poznajemo cijeli život. Puno smo zajedno, razgovarali smo o svemu, proputovali pola svijeta. Rekla bih da smo kvalitetno proveli sve zajedničke mjesece, možda i više od nekih parova koji su godinama u vezi. Svakako, kad dođe, bit će to prekrasna nadogradnja. U glavama smo mi to već sve proživjeli. Super je danas kad razmišljam gdje ću nastupati idući vikend, ali super će biti i dan kad doznam da idući vikend neću više moći nastupati. Veselim se i jednom i drugome.
Story: Da možete birati, biste li radije željeli kćer ili sina?
Svatko bi normalan na ovo pitanje rekao - samo da je živo i zdravo, a ja ću ipak dodati da bih voljela imati sina.
Story: Je li vas strah što je sve toliko dobro?
Ne. Mislim da sam sve to zaslužila. Nemam potrebu lošim mislima prizivati loše stvari.
Story: Puni ste samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Ima li to veze s odgojem, i time što ste jedinica?
To nema veze s time. Jesam ja tatina kći, ali samopouzdanje nije došlo iz kuće, ono je raslo sa mnom tijekom mog rada i samostalnosti. Ako ne vjeruješ u sebe, neće ni drugi. U životu nisam učinila ništa skandalozno niti loše za druge ili obitelj... Imam nevjerojatnu samokontrolu, uvijek znam gdje je granica. Ponosna sam na to.
Story: Mi smo se upoznali 2005. godine, kad ste mi bez problema priznali da ste povećali grudi. Nekima bi i danas to bilo skandalozno ponašanje. Tada je to definitivno bilo kontroverzno za pjevačicu, a i danas je ta operacija tajna mnogih na sceni.
Smatram da ne možeš biti ravna kao daska na javnoj sceni i sutradan se pojaviti s dekolteom i praviti se luda. Bila sam iskrena u tim izjavama jer ni tada ni sad ne mislim da sam učinila išta loše. Ako neka žena ne želi povećati grudi, u redu, ali zašto bi je mučilo što ja jesam. Moje tijelo, moje grudi. Nisam kriva što sam se rodila s dvojim leđima. Meni je to doista pomoglo u osjećaju samopouzdanja. Postigla sam da mi svaka haljina bolje stoji i odmah sam se i ja osjetila bolje. Osjećala sam se kao žena, a ne više kao dječarac. Zatim mi je i samopouzdanje jako očvrsnulo, što se vidjelo u svakom javnom nastupu. Tim estetskim zahvatom nisam profitirala samo vizualno već sam i poslovno napredovala. Samopouzdana žena zrači drukčije. Ljudi koji imaju nepravilan nos ili klempave uši - ili prihvate nesavršenost i zavole je ili je korigiraju. Smatram da nitko ne treba živjeti u frustraciji koja te sputava.