Evo kako možete pomoći Nikoli Pokrivaču kojemu trebaju matične stanice

Gotovo je nemoguće pojmiti što vam prođe glavom kad čujete da bolujete od teške bolesti kao što je rak, a kako tek onda objasniti emocije koje vas preplave kada shvatite da se ono protiv čega ste se borili i nadali da je iza vas ponovno vratilo kao bumerang.

Upravo je to scenarij koji posljednje dvije godine proživljava nogometaš Nikola Pokrivač. Njemu je u kolovozu 2015. dijagnosticiran klasičan Hodgkinov limfom, maligno oboljenje limfocitnog tkiva koje se, unatoč brojnim kemoterapijama, i dalje vraća. Prvi se put s tom spoznajom morao suočiti godinu dana nakon što mu je bolest dijagnosticirana zbog čega je opet morao na kemoterapije, ali i autolognu transplantaciju matičnih stanica. Nakon toga igrač kluba Slaven Belupo uspješno se vratio na travnjak. Nažalost, ni ovaj put zadugo.

Prošli je mjesec doznao da se bolest ponovno vratila. Kako doznajemo od njegove supruge Katarine, Nikola ponovno prima kemoterapiju i nakon toga mora na transplantaciju matičnih stanica, jedinu preostalu opciju za ozdravljenje. Prvi potencijalni donori bili su članovi obitelji 31-godišnjeg sportaša rodom iz Međimurja, no nitko od njih nije se pokazao kompatibilnim pa potraga za podudarnim darivateljem i dalje traje.

- Čeka nas dugačak put. Želim zahvaliti svim ljudima na podršci i ukazati im na to koliko je važno pomoći spasiti nečiji život, ne govorim tu samo o Nikoli nego i o svima koji trebaju matične stanice. Ako odluče pomoći, mogu se obratiti izravno Zakladi Ane Rukavine ili donirati nešto Udruzi koja stvarno ovisi o našim donacijama, jer pomoću tog novca obavljaju tipizaciju tkiva - rekla nam je Katarina s kojom je bivši nogometni reprezentativac u listopadu 2014. dobio svoju jedinicu Niku.

Upravo mu obitelj, uz vjeru, cijelo vrijeme daje snagu za oporavak.  - Stalno su bile uz mene. Najviše mi je snage davala moja mala Nika zbog koje se vrijedilo boriti i zbog koje sam sve izdržao. Uz nju je sve bilo lakše - prije godinu dana rekao nam je Nikola koji nikada prije nije bio ozlijeđen ili bolestan, a za dijagnozu je doznao slučajno.

- Bio sam na pripremama s klubom iz Tel Aviva za koji sam potpisao ugovor. Ondje sam prošao liječnički pregled i dobio tri dana slobodno da odem po stvari u Zagreb. U ta tri dana pojavila mi se kvrga na vratu. Otišao sam liječniku koji je tkivo poslao na analizu. Najgore je bilo to čekanje - rekao je.

Rezultate analize prva je doznala njegova supruga s kojom će ovo ljeto proslaviti treću godišnjicu braka.

- Kako je liječnik obiteljski prijatelj, rekao je mojim roditeljima, a oni su nazvali mene. Bilo je teško, plakala sam, nisam znala kako ću mu to objasniti. Onda sam razgovarala sa suprugom jednog igrača iz Berlina koji je imao istu dijagnozu. Javila sam joj se, puno mi je pomogla svojim iskustvom, ohrabrila me. Dala mi je neke savjete, i to mi je uistinu najviše pomoglo. U tom trenutku nitko tko to nije i sam prošao ne može te razumjeti - istaknula je tada Katarina.

Nakon što je doznao o čemu je riječ, Nikola je odmah počeo liječenje kemoterapijom, a s njim je u bolnicu odlazila i supruga.  - Bilo je teško. Nika je bila mala, a on bi cijeli dan proveo u bolnici. Kako moji rade sezonski, imaju hotel koji je otvoren ljeti, mama je došla i čuvala Niku pa sam se mogla više njemu posvetiti. Išla sam s njim na terapije i bila uz njega - prisjetila se Katarina.

Nakon dva mjeseca nalazi su bili negativni, a Nikola se s nestrpljenjem vratio na travnjake. No povratak u igru nikad mu nije bio teži.

- Kad sam doznao dijagnozu, nogomet mi više nije bio prioritet, na prvom mi je mjestu bilo zdravlje. Srećom, imao sam blaži oblik. To je bilo barem nešto pozi-tivno na početku. Sad sam dobro i, uz Božju pomoć, eto me opet na travnjacima... Trebala su mi otprilike dva mjeseca da se vratim u formu. Bila su to dva najteža mjeseca jer takve pripreme nisam nigdje prolazio. Kad sam se vratio, imao sam deset kilograma viška. Svaki sam dan pet sati provodio trenirajući. Kada bi moji suigrači imali jedan, ja sam imao dva treninga. No doveo sam se u red, vratio staru kilažu i dosad odigrao četiri, pet utakmica - rekao nam je u lipnju prošle godine čakovčanin koji je još sljedećih pet mjeseci morao odlaziti na terapije, ali i svaka tri mjeseca na kontrole jer je postojala mogućnost da se bolest vrati u pet godina.

Što mu se nakon postavljene dijagnoze dvaput i dogodilo. Iako je nogomet bio velik dio njegova života, danas je usredotočen na ozdravljene. Ova mu je situacija, kao i ostalim članovima njegove obitelji, promijenila život.

- Na puno toga gledaš drukčije. Sada živim dan po dan i svaki nastojim maksimalno iskoristiti - rekao nam je jednom prilikom, a njegova je supruga dodala: "Nisi kao prije, uvijek misliš što ako... U glavi ti je sve što si proživio. Osam mjeseci bilo nam je grozno iako to nitko nije primijetio. Trudila sam se da sve bude normalno. Kad vidiš kako si se prije živcirao zbog gluposti... Danas samo mislimo na to da on bude zdrav i da uživamo s kćeri. Više se ni zbog čega ne živciramo."

Napisala: Nikolina Kunić Foto: Josip Regović