DAVOR GOBAC O najtežem razdoblju života i karijere

Hrvatski legendarni bend Psihomodo pop održat će 2. lipnja na zagrebačkoj Šalati slavljenički koncert u povodu 35 godina postojanja i 30 godina od objave debitantskog albuma ‘Godina zmaja’. Upečatljiv trag na domaćoj rock sceni ostavili su zahvaljujući prepoznatljivom scenskom izričaju, beskompromisnoj svirci i žestokom zvuku. Psihomodo pop prvi je bend s ovih prostora koji se pojavio na MTV-ju 1988. godine, a bili su i predgrupa svojim idolima Ramonesima u Zagrebu i Ljubljani. I danas rasprodaju koncerte pa se nadaju da će tako biti i na Šalati. Iako ih je zadesila strašna tragedija kada je u prosincu prošle godine preminuo bubnjar Tigran Kalebota, bend je skupio snagu i nastavio dalje raditi, a koncert će biti svojevrsna počast pokojnom kolegi. Karizmatični frontmen Davor Gobac primio nas je u legendarnu garažu koja bendu posljednjih deset godina služi kao studio i mjesto za druženje. živopisni prostor u zagrebačkom Sigetu svjedoči o dugovječnosti jednog od najboljih bendova na našim prostorima, a zidovi su mu ispisani njegovom povijesti - od fotografija članova tijekom godina, postera, playlista s koncerata do crteža čiji je autor sam Gobac. Bend mnogo vremena provodi u garaži, stoga ne čudi što ona pomalo nalikuje nečijem dnevnom boravku. Samo su žestoki zvukovi koji su dopirali iz susjedne prostorije odavali dojam da je ipak riječ o glazbenom studiju. U svom prepoznatljivom opuštenom i humorističnom tonu Gobac nam je otkrio što publika može očekivati na koncertu, kako je bend podnio smrt kolege, u čemu uživa, što radi u slobodno vrijeme te brojne druge zanimljivosti.

Story: Jeste li zadovoljni onim što ste dosad postigli?

Jesmo. Sada shvaćam da ću cijeli život živjeti od glazbe jer je to ono što volim. Privilegij je uopće moći živjeti od glazbe. Možeš ti to željeti, ali pitanje je hoćeš li u tome uspjeti, a mi jesmo. 

Story: Što možemo očekivati na koncertu? 

Svirat ćemo presjek cijele karijere, kako to volim reći. Svirat ćemo novije pjesme i stare hitove, a ubacit ćemo i neke koje stvarno jako dugo nismo svirali. Iako se koncert zove ‘30 godina zmaja’, svirat ćemo više od 30 pjesama. 

Story: Postoje li pjesme koje su vam tijekom godina dosadile?

U svim fazama našeg postojanja mijenjali smo aranžmane, čisto da bi nama bilo zanimljivije, a prilagođavali smo se i vremenu. To rade brojni glazbenici, pa i Rolling Stonesi. Rijetko koju stvar sviramo točno onako kako smo je snimili.

Story: Hoćete li pozornicu na Šalati dijeliti s drugim glazbenicima?

Večer će početi uz 2KulDJs, duo koji čine DJ Marin Bukljaš i DJ Eva-Marija, ali oni neće puštati elektroničku, nego rock glazbu. To odlično rade. Nakon njih na pozornicu dolazi bend The Miceks, novi domaći bend iz zagrebačkog kvarta Utrina. 

Story: Rekli ste da je koncert i svojevrsna počast pokojnom Tigranu. Na koji ćete način to iskazati?

Na koncert gledamo kao na zaokruživanje naših 35 godina rada. Tigran nas je napustio u prosincu prošle godine, a koncertom ćemo zaokružiti jednu fazu života. Napravit ćemo animaciju s Tigranom i svakako mu posvetiti koncert.

Story: Kako ste vi kao bend reagirali na njegovu smrt?

Doživjeli smo potpuni šok kada je Tigran preminuo. Ljudi su nam danima dolazili u studio, nazvali smo to spontanim karminama. Sprovod je bio prilično težak i došlo je mnogo ljudi. Došli su svi naši prijatelji iz prošlosti i sadašnjosti. Bilo je to jako emotivno razdoblje i osjećali smo se dosta izgubljeno. Neobično je kada s nekim živiš 35 godina i onda ga jednog dana nema. Nismo ni sami bili svjesni da se to može dogoditi. Nikome to nije bilo ni na kraj pameti i zaista smo bili prestravljeni.

Story: Kako ste skupili snagu i krenuli dalje? Tko je došao na Tigranovo mjesto u bendu?

Počeli smo gotovo odmah svirati. U tom trenutka Tigija je zamijenio brat basista Šparke, jer je najbolje znao naš repertoar, a sada imamo stalnog bubnjara Tina Ostreša. Mlađi je desetak godina od nas, jako je simpatičan momak i dobar bubnjar. 

Story: S Tigranom ste uz ‘Ako želiš biti moja’ snimili još dvije pjesme za novi album. Kada ćemo čuti ostale? Kada možemo očekivati novi album?

Singlove čuvamo za poslije ljeta pa ih publika neće čuti na koncertu. Pjesme za album postoje, imamo gotove snimke i demose, ali time ćemo se pozabaviti nakon ljeta. Možda uleti još koja nova pjesma. 

Story: Kako vi gledate na smrt? 

Nije da sjedim kod kuće i tresem se od straha od smrti. Svi imamo trenutke u životu kada o njoj razmišljamo i nije nam ugodno. Ipak, ne treba se bojati smrti jer je dio života. Nitko se neće iz ovoga izvući živ.

Story: Kada se osvrnete na cijelu karijeru, koja su razdoblja bila najteža, a što pamtite kao najbolje?

Osim Tigranove smrti, nijedno razdoblje  nije bio toliko teško. Bilo je dosta teško poslije rata, ‘Srebrnih svinja’ i dok se nije zavrtio ‘Starfucker’. Nije samo nama tada bilo teško, bilo je svima. Svijetle točke karijere bile su prva ploča te albumi ‘Unpljugd’ i ‘Ćiribu Ćiriba’. To su ‘špice’ karijere, ali zapravo smo stalno negdje svirali i dobro se zabavljali. Jedino smo u vrijeme rata bili nekako pali, ali poslije smo odmah počeli svirati. Čak smo u vrijeme ‘Unpljugda’ u godinu i pol imali više od 200 koncerata. Kada sam mislio da će poslije rata 1996. i 1997. sve krenuti nizbrdo, nevjerojatno nam je krenulo nabolje.

Story: Spomenuli ste jednom da se kajete što niste pokušali ostvariti svjetsku karijeru. Žalite li još zbog toga?

Ne žalim ni zbog čega. Bilo nam je dobro u Hrvatskoj, ali mogli smo možda postići više da smo svirali po svijetu. Ne mogu reći da mi je zbog toga žao, jednostavno bih volio da smo to više radili. Putovali smo kao bend po Europi, Rusiji i Kanadi, ali planiramo opet zasvirati izvan granica Lijepe Naše. Trenutačno smo u pregovorima i o tome ćete znati na vrijeme.

Story: Koji je najbolji dio vašeg posla?

Sviranje, jer obožavam pozornicu. Ponekad je bilo teško jer sam bio umoran, ali čim iziđem na pozornicu, dobijem novu energiju. Dok sam pio, znao sam pijan izići na pozornicu i sići s nje potpuno trijezan. Mi smo sportska disciplina. Pitajte našeg novog bubnjara kako su mu ruke, noge i leđa.

Story: Imate li neke rituale prije nastupa? Kako proslavite dobro odrađen nastup?

Prije smo ispijali pivo, danas nemamo posebne rituale. Podružimo se u garderobi, nešto pojedemo i opustimo se. Poslije koncerata znalo je biti svašta. U nekim smo razdobljima non-stop ružili, sve je to bio veliki tulum. Posljednjih deset godina dosta smo se primirili jer se više nikome ne da tulumariti, ali tu i tamo znamo se zabaviti nakon dobrog koncerta.

Story: Jeste li tijekom godina primijetili razliku u publici na vašim koncertima? Danas su mlađe generacija zaokupljene društvenim mrežama i na koncertima stoje s mobitelima u zraku. Smatrate li da su starije generacije više uživale u glazbi?

Na naše koncerte dolaze i mladi i stari. Iskreno, ne znam jesu li starije generacije više uživale u glazbi. Svako vrijeme ima svoje pa tako današnja mladež uživa putem mobitela. To je jednostavno tako. Privatno ne koristim često društvene mreže. Imam profil na Instagramu na kojem jedno mjesečno objavim neku fotografiju, ali odbijam otvoriti profil na Facebooku. 

Story: Mnogo se govorilo o tome da sada vodite zdrav život. Što ste sve promijenili kada je riječ o životnim navikama?

Ne vodim sada zdrav život, nego sam prije živio hiper nezdravo. Sada vodim normalan život. Ne ružim više i nemam puno neprospavanih noći. Kada sam bio mlađi, imao sam vremena letjeti na sto strana i tulumariti, sada više nemam. Ne pijem alkohol i treniram, a kada je pušenje u pitanju, imam elektroničku  pljugu.

Story: Jeste li se na tjelovježbu odlučili po uzoru na svjetske zvijezde, poput Iggyja Popa i Micka Jaggera koji su u sjajnoj formi ili ste jednostavno shvatili da vam je potrebno uvesti tjelovježbu u rutinu?

Treniram jer je to postalo nužno. Svi moji svjetski kolege vježbaju jer nije lako odsvirati dva sata rock koncerta. Mi nemamo obične gaže. Kao što sam rekao, to je sportska disciplina. Ipak, imam osjećaj da smo s godinama sve bolji. Mi smo poput vina.

Story: Ima li nešto bez čega ne možete zamisliti dan?

Treniranje mi je toliko ušlo u naviku da ne mogu dan zamisliti bez treninga. Vježbam radnim danima kada ljudi odu na posao. Više mi se ne da dugo spavati pa se ustanem i odem trenirati. Nakon toga bude mi super. Vježbanje mi je postalo dio jutarnje rutine uz odlazak na kavu i plac. 

Story: U rock’n’rollu postoji poznata mantra - sex, drugs & rock’n’roll po kojoj žive brojne zvijezde. Je li to nepisano pravilo po kojem moraju živjeti ili ih na to natjera stil života?

Jednom je Keith Richards rekao da se počeo drogirati 60-ih tijekom jedne turneje kada više nije mogao ostati budan. Dali su mu tablete za mršavljenje koje su sadržavale amfetamin i razbudio se. Nastavio ih je koristiti i tako je sve počelo. Rekao je da se počeo drogirati iz puke potrebe. To je jednostavno takav način života. Kao što se svi koji idu na cajke ubijaju u alkoholu. Nije to ništa novo.

Story: Tko je Davor Gobac kada se ugase svjetla reflektora i dođe kući obitelji?

I dalje sam Davor Gobac i skačem gol po kući s gitarom i vrištim. Kod kuće sam Dado.

Story: Vaš sin Vili ima bend Donkey hot. Dajete li mu savjete? 

Da, napravili su nove snimke koje bi se uskoro mogle i čuti. Znamo preslušati njegove stvari i komentirati što mislim o njima. Volimo razgovarati o glazbi, ali to je normalno kad smo obojica glazbenici. Sviđa mi se to što radi.

Story: Biste li jednog dana mogli surađivati sa sinom?

Ako se pruži neka spontana prilika za suradnju, zašto ne? Mi smo najbolji prijatelji. 

Story: Osim glazbom, Vili se bavi i glumom. Jeste li se u bilo kojem trenutku protivili tome da se bavim nekim javnim zanimanje s obzirom na to da ste sami dugo godina u javnom životu? 

Ima 24 godine i završava treću godinu Akademije dramske umjetnosti. Rekao sam mu da se bavi čime god on želi. Nikada ne bih branio djetetu nešto što voli. Ako želi biti glazbenik, neka bude glazbenik. Uskoro će dobiti i diplomu pa može krenuti glumačkim vodama. Neka sam izabere svoj put. Do-volj-no je zreo da zna što u tim industrijama može očekivati.

Story: Što radite u slobodno vrijeme? Pronalazite li vremena za slikarstvo?

U posljednje vrijeme često vozim bicikl po Zaprešiću. Grad je jako lijep za vožnju. Nisam sada neko vrijeme slikao, ali sređujem kod kuće jednu prostoriju koja će mi služiti kao atelje. »ekam priliku da me pukne inspiracija pa da ponovno počnem. Probao bih raditi malo veće formate. Ono što radim najviše odgovara stilu pop-arta, a to je super u većem formatu. Ins-piraciju pronalazim posvuda - u stripovima, filmovima, crtićima. Ne umišljam si da sam neki slikar, to mi je samo hobi iako sam imao već 40-ak izložbi i bile su dobro posjećene. Ako počnem ponovno raditi i budem imao dovoljnu količinu slika, ponovno ću napraviti izložbu.

Story: Biste li ponovno napravili umjetnički omot za album?

Posljednji cover art napravio sam 2000. za album ‘Debakl’. Da dobijem neku ideju, čak bih to ponovio. Bilo je to jako zabavno iskustvo. Napravio sam sliku i dizajn s prijateljem koji se razumio u softvere jer je to tada još bilo nešto novo i neobično. Radili smo tjedan dana na tom omotu i super je ispao. 

Story: Što je dalje u planu za Psihomodo pop?

Poslije Šalate nastavljamo svirati. Već imamo dogovorene gaže i krenut ćemo na turneju. Na jesen ćemo nastaviti raditi na albumu i izdat ćemo novi singl jer smo jako zadovoljni reakcijama publike na posljednja dva.