- Bilo je to moje prvo ljeto bez tate u Cavtatu. Prvo i zadnje ljeto sa Sašom u rodnom gradu mojih predaka. Mala kuća ograđena najstarijim zidom u Cavtatu, s vrtom u kojem sam brala ružmarin i lovor za ručak i navečer pijuckala vino pod prastarom narančom od koje sam te zime pravila arancine i pekmez. Nije više naša, možda i nije više tamo. Nije to bilo uobičajeno ljetovanje; malo mora, sunca, ribe, ulja i vina. Zavirila sam u svaku rupu i u matičnom uredu našla imena i obiteljsko stablo. Giuliano i Giannina, moji pradjed i prabaka, izgradili su kuću potkraj 19. stoljeća i živjeli u njoj s osmero djece. Godine 1935. u njoj se rodio i moj otac, kao dječak odselio se u Zagreb, a posljednjih desetak godina života proveo je u kući s najstarijim zidom i prastarom narančom. Godine 2002. nas je ondje i napustio. Sjedeći pod narančom jasno sam vidjela i čula sve te ručkove, dječji smijeh i pjesmu. Giannina bi, ponekad uzbuđena, izišla ujutro i vratila se navečer, prepričavala kako je bilo pozirati Vlahu Bukovcu. Vidjela sam i tatu kako ujutro lista novine, zatvara ih, baca dva-tri komična komentara o svemu što je pročitao i čeka me da se spremim za brod. Vratila sam se u Zagreb sretna što sam imala priliku sa Sašom podijeliti takvo ljeto. Cavtat za mene nije bio samo ljetovanje, samo uspomena... - otkrila je glumica Petra Dugandžić.
Story
Story
Story
Story
Autor: I. Ć.
Foto: Story/Robert Gašpert
