Indira Levak: 'Djeci treba usađivati pobjednički karakter'

Prošle su dvije godine otkako je glazbena zvijezda Indira Levak napustila bend Coloniju i dokazala da je dovoljno jako ime na našim prostorima da uspješno vodi samostalnu karijeru. Iza nje je prvi samostalni album ‘Valkira’, što u prijevodu znači ratnica. Ta riječ najbolje opisuje ovu vatrenu glazbenicu koja kaže da će se uvijek boriti za pravdu i slabije. Upravo zbog toga odabrali smo ženu ratnicu Indiru da bude jedna od ambasadorica Storyjeve akcije #samechances kojom će se sljedećih godina promicati i poticati poštovanje jednakih prava, među kojima je i ukidanje diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Dobitnica ovogodišnje nagrade Story Hall of Fame za najbolju pjevačicu otkrila nam je s kojim se ona nepravdama susrela tijekom karijere, kako se od njih hrabro obranila i sasjekla ih u korijenu. Usto, otkrila nam je više o novom singlu ‘Greška u genu’, ali i detalje novih glazbenih poslastica koje sprema za nadolazeće mjesece koji će bez sumnje, kao i obično uz ovu energičnu pjevačicu, biti raspjevani i nezaboravni. 

Story: Je li bilo teško odvažiti se na solo karijeri s obzirom na to da ste s dečkima iz Colonije imali dobro zaleđe. Je li vam itko ikada rekao da sami nećete uspjeti? Jeste li se bojali da govore istinu?
Mislite, s obzirom na to da su oni u meni imali dobro zaleđe? Ja sam bila jaka i samostalna žena u doba Colonije, a takva sam i danas. Dok sam bila u bendu, svatko je radio svoj dio posla, ali vjerujte, najveći teret nosila sam ja samom izloženošću javnosti i svim ostalim pritiscima s kojima se svaki izvođač nosi, da ih sad sve ne nabrajam. Pomisao o neuspjehu u solo karijeri nije postojala, posebno ako uzmemo u obzir moj karakter i karijeru koju sam ostvarila. Prije svega sam duboko vjerovala u sebe i tim ljudi koji sam pažljivo birala, a koji je uz mene i danas. Rezultati su vidljivi, ostvarila sam se kao autorica teksta, tu je nominacija za Porin, za najbo­lji album zabavne glazbe, Storyjeva nagrada za pje­vačicu godine, mnogo nastupa u regiji...

Story: Jeste li ikada naišli na nemoralne ponude kojima su vam obećavali pospješiti karijeru? Vjerujete li da se takve stvari više događaju ženama nego muškarcima?
Zanimljivo pitanje. Uvijek sam se pitala zašto se to pitanje češće postavlja ženama  nego muškarcima. Osobno nisam imala takvih ponuda jer sam karijeru gradila na radu, trudu i zalaganju. Moj je moto uvijek bio ostaviti cijelu sebe na pozornici i priuštiti publici zabavu kakvu zaslužuju. To me vodilo cijeli moj glazbeni put i mislim da nisam pogriješila. Možda se čini teže, ali dugoročno je isplativije.

Story: Karijeru ste počeli kao mlada pjevačica iz Županje. Je li teže probiti se na scenu kad dolazite iz manjih sredina? Jeste li ikada mislili da vam se ne pružaju iste šanse zato što ne dolazite iz Zagreba?
Mislim da talent bilo za sport, umjetnost, kulturu ili glazbu ne može biti obuzdan sredinom iz koje dolazite, ono što nosite u sebi i što možete pružiti u području kojim se bavite bit će sigurno prepoznato ako se trudite. Imamo mnogo uspješnih ljudi koji dolaze iz malih ili čak mikro sredina, a napravili su veliku karijeru. Primjerice, glumac Rade Šerbedžija rođen je u mjestu Bunić kod Korenice, a nogometaš Luka Modrić u Zadru i odrastao je u zaselku Modrići. Jedina olakotna okolnost života u Zagrebu jest lakša dostupnost medijima, što i nije neka prepreka za nekoga tko je naumio ustrajati u bavljenju glazbom kao ja.

Story: Vaš izgled često je bio medijska tema. Kako ste se nosili s time? Jeste li zbog pritiska vjerovali da morate biti u top-formi kako biste bili  uspješni? Primjećujete li da se uglavnom komentira izgled žena dok muškarci nemaju takav tretman?
Upravo je to taj teret o kojem vam govorim jer uvijek će frontman benda biti izložen kritikama, temama medijskih članaka i glavna figura ispod povećala. U počecima nije bilo lako, ali s vremenom prihvatite to kao dio posla i shvatite da vas kritike guraju naprijed da budete još bolji i jači. Nakon što sam tako postavila stvari, rado čitam kritike i ne uzimam ih srcu nego iz njih izvlačim najbolje. Vjerujem da je izgled jako važan u poslu kojim se bavim. Nije presudan, ali je važan. Kao svaka žena, i ja rado primam komplimente i normalno je da komentiramo jedni druge. Ponekad i ja komentiram izgled kad vidim zgodnog i utreniranog muškarca koji drži do sebe ili lijepo odjevenu, njegovanu ženu. Ako držite do izgleda, redovito vježbate, uredni ste i dobro se odijevate, to je za mene isto kao i osobna higijena.

Story: Jeste li na vlastitoj koži osjetili povredu temeljnog ljudskog prava koja vas je posebno zaboljela? Koja je to povreda bila?
Jesam, a tko nije!? Živimo u zemlji gdje se to često događa i, nažalost, više i ne brojim.

Story: Kojoj je skupini ljudi najteže kada je riječ o prihvaćanju okoline?
Mislim da tu više nema jasnih pravila, ali u našoj je sredini osnovni problem da ne prihvaćamo ono što ne razumijemo ili nije istovjetno našim stavovima. Mislim da na tome svi trebamo ozbiljno poraditi, trebamo dopustiti svakom slobodu odlučivanja što će slušati, za koga navijati, koje će biti seksualne orijentacije ili u kojoj se crkvi moliti. Tek tada ćemo moći reći da smo moderno europsko društvo kojem težimo. 

Story: Što biste rekli nekome tko se želi baviti glazbom, a misli da nema jednake šanse zbog spola, vjerskog opredjeljenja, imovinskog statusa, boje kože i slično?
Rekla bih mu da treba poraditi na izvoru svog stava i mijenjati temelj razmišljanja, što sigurno nije lako u svijetu u kojem živimo. Djeci od malena treba usađivati pobjednički karakter i želju za uspjehom temeljenu na radu i sposobnostima koje imaju. Treba im objasniti da je put uspjeha posut trnjem, znojem i suzama, ali da je na karaju sladak okus uspjeha koji svu patnju učini bezbolnom.
Story: Koji je najvažniji savjet koji ste dobili? Koji je vaš ‘drive’ da nastavite dalje bez obzira na sve prepreke?

Pa nisam baš puno savjeta dobivala na svom putu, sve se nekako događalo brzo i spontano. Bila sam osuđena učiti na svojim pogreškama i vlastitim primjerima, kako dobrim tako i lošim. Imam sreću što sam s tim ‘driveom’ rođena - nastaviti dalje unatoč preprekama. Odrastala sam boreći se sama za sebe, bilo u društvu, u školi ili u glazbi. Stoga mislim da mi je danas puno lakše živjeti jer sam naviknula na borbu.

Story: Na kojem području mislite da bi se najviše trebalo poraditi kako bi se ukinule diskriminacije i omogućila jednaka prava svima?
Ne znam na koju vrstu diskriminacije točno ciljate, ali i sama riječ diskriminacija u meni budi revolt i potrebu da se borim za nekoga tko je slabiji. Ako ciljate na diskriminaciju žene - muškarci, mislim da smo na tom polju puno napredovali i da su žene itekako rame uz rame s muškarcima na svim poljima, u politici, glazbi, sportu... 

Story: Postoji li osoba iz javnog života koja svojim primjerom potiče druge da žive bez diskriminacija i zbog toga joj se divite? 
Ne mogu se sjetiti nekog konkretnog primjera, ali divim se svima koji su opstali i rade pošteno svoj posao, bilo da su iz javnog života ili ne. Divim se svim obiteljima koje svakodnevno rješavaju bezbroj tekućih problema i žive u sreći i zajedništvu. Najlakše je odustati, ali onima koji se bore za svoja prava, egzistenciju, ljubav, obitelj - njima se divim.

Story: Vaš album nosi ime ‘Valkira’, što znači žena ratnica. Smatrate li se takvom? Stanete li u obranu slabijih ili onih kojima je nanesena nepravda?
Vjerni fanovi često me simpatično nazivaju jakom ženom, ratnicom, pa sam se odlučila za ime Valkira potaknuta filmom ‘Mad Max’. Itekako se smatram takvom u poslovnom i privatnom životu, žena koja nikada ne odustaje i bori se za ono što želi, ljubav, egzistenciju ili nešto drugo. Odmalena sam stajala uz slabije i nemoćne, a nepravda me uistinu može naljutiti i iz mene izvući svu snagu kako bih zaštitila nekoga kome se nanosi nepravda. 

Story: Prošlo je gotovo godinu dana od objave albuma koji je bio nominiran za Porin. Po čemu ćete pamtiti godinu iza vas? Je li album doživio uspjeh kojem ste se nadali ili je nadmašio očekivanja?
Godina iza mene bila je radna i puna izazova. Mnogo se toga promijenilo oko mene, ali nabolje. Istina je da puno više radim, ali to me ispunjava i čini uspjeh još slađim. Na albumu su radila ponajbolja autorska imena koje Hrvatska ima i mislim da smo svi odradili odličan posao. Nekoliko singlova se izdvojilo, ali posebno me veseli što je pjesma ‘Dođi’ postigla velik uspjeh, a u njoj sam opisala ljubav, moju vezu s najdivnijim čovjekom, mojim suprugom. Publika je prepoznala tu emociju i prigrlila je kao svoju. Struka je također nagradila trud cijele moje glazbene obitelji, mog tima, jer je album ‘Valkira’ nominiran za nagradu Porin. To je prvo priznanje struke za moj rad i mnogo mi znači. Već pripremam nove materijale i moram priznati da sam jako zadovoljna putem kojim idem.  

Story: Od 13 pjesama dvanaest je vaših ruku djelo, a priznali ste da vas je trebalo nagovoriti da ih objavite. Jeste li nastavili pisati nove tekstove?
Da, u podjeli poslova u bendu nekako nisam imala priliku pokazati tu svoju stranu koja je sada konačno isplivala na vidjelo i pokazala se ispravnom odlukom. Trenutačno u mobitelu imam više od 100 stranica teksta koji čeka da ga uobličim i dovršim. Ali ako mi se neki tuđi tekst svidi, kao ovaj za ‘Grešku u genu’ mog dragog kolege Nene Ninčevića, pravog hitmejkera, rado ću ga otpjevati.

Story: Što vas inspirira za pisanje?
Sve što može ili iz čega mogu izvući inspiraciju. Knjiga, film, razgovor s prijateljicama, životno iskustvo ili čak snovi, koliko god zvučalo smiješno.

Story: Nedavno ste nas počastili novim, svježim zvukom i produkcijom u novom singlu ‘Greška u genu‘. Kako je on nastao? O kakvom je singlu riječ?
Branimir Mihaljević je pokretač te nove i pomalo drugačije priče. On je kao autor i umjetnik predložio neku novu, modernu viziju mene, što mi se odmah svidjelo i rekla sam - idemo u tom smjeru! Definitivno nastavljamo u pop maniri, ali želimo pomak u zvuku, atmosferi, emociji. Nakon nekoliko dana nastala je ‘Greška u genu’ za koju glazbu potpisuje Branimir Mihaljević, tekst Neno Ninčević, a pridružio im se i Slobodan Veljko­vić Coby, poznat po uspješnim suradnjama s mnogim regionalnim zvijezdama, čime je pjesma dobila nov i zanimljiv zvuk koji će se slušati u cijeloj regiji, na mnogim mojim koncertima ovoga ljeta. Pjesma ima zanos, moć da vas pokrene dok je slušate na radiju ili u klubu.

Story: U spotu smo vas vidjeli u vrlo atraktivnom i poprilično dramatičnom, seksepilnom izdanju. Je li na pomolu nova stilska promjena?
Pa hvala na komplimentu i što ste to primijetili, tako sam se i osjećala, seksepilno i zanosno. Upravo sam tako doživjela lik žene koja pjeva i samo sam tako mogla dati emociju koju pjesma ima. Poigrala sam se malo stylingom, a spotom definitivno dominira crveni voluminozni mantil s potpisom dizajnerskog dvojca Twins. Moj glam tim Vikler i ruž osmislio mi je novu frizuru za ovaj projekt pa je moja kratka, prepoznatljiva frizura na neko vrijeme ‘pospremljena’. Jako sam zadovoljna kako je sve ispalo, promjene su u mom poslu dobrodošle i baš me vesele.

Volite li eksperimentirati glazbenim stilovima? Predstavlja li to izazov zbog kojeg vam posao postane još zanimljiviji?

Dosad nisam puno eksperimentirala jer je publika ono što sam radila u bendu odlično prihvaćala dugi niz godina. No osjetila sam u posljednje vrijeme da je došlo do smjene generacija koje izlaze pa su tako u modu došli novi trendovi koji su mi bliski i ok. Rekla sam samoj sebi zašto robovati staroj slavi, zašto ne graditi nešto malo drukčije i moderno. U tom razmišljanju imam punu potporu mog autorskog tima s Branimirom Mihaljevićem na čelu, s kojim sam pobijedila u drugoj sezoni showa ‘The Voice - Najljepši glas Hrvatske’, gdje smo ustvari i kliknuli.

Kada možemo očekivati novi album? Koliko će se razlikovati od prvog?

Novi album trebao bi ugledati svjetlo dana negdje na jesen, pred zimu, tako sam si zacrtala. Razlikovat će se po tome  što će naglasak biti na klupskim pjesmama koje mlađa populacija sluša na terenu, ali bit će tu i prepoznatljive Indire s novim autorskim uracima. No ne mogu vam puno otkrivati jer će sigurno biti i novih ideja.

Story: Sa suprugom Miroslavom Levakom u svibnju ste proslavili petu godišnjicu braka. Možete li nam otkriti kako je izgledao taj dan?
Jesmo, nedavno smo proslavili petu godišnjicu. Ajme, kao da je prva! Zbog obveza stigli smo si priuštiti ‘samo’ romantičnu večeru u nama dragom zagrebačkom restoranu Time uz pregršt dobre papice i butelju najboljeg vina. Dalje vam neću otkrivati!

Story: Budući da ćete imati radno ljeto, hoćete li prve dane jeseni iskoristiti za putovanje? 
Zahvalna sam dragom Bogu na daru koji mi pruža, a to je da radim ono što volim i u čemu istinski uživam. U srpnju i kolovozu obići ću cijelu regiju. Veselim se ljetnim partyjima koji uvijek imaju neku posebnu atmosferu, svi su ljeti puno opušteniji i željni dobre zabave. Zato će me biti svagdje, od mjesta Kali na Ugljanu, Sombora, Novog Sada, Grocke, Dobrinja, Makarske, Cresa, Belog Manastira i mnogih drugih mjesta gdje ću uživati ovog ljeta. Sve datume i mjesta gdje sviramo možete pratiti na mojim društvenim mrežama. U rujnu ću uzeti nekoliko dana odmora i proslaviti rođendan na nekom lijepome mjestu. Miro i ja još nismo odabrali koje će to biti. Zavrtjet ćemo globus i prstom ću odabrati sretnu lokaciju! Tako je najjednostavnije, zar ne?