Nedjelja, 15. srpnja 2018., datum je koji će zauvijek ostati zapamćen u hrvatskoj sportskoj povijesti. Riječ je o danu kada je cijelu zemlju zahvatila euforija nakon okršaja hrvatske i francuske nogometne reprezentacije na travnjaku, što je samo dan poslije kulminiralo spektakularnim dočekom srebrnih nogometnih reprezentativaca koji je organiziran u Zagrebu, ali i u drugim hrvatskim gradovima. Iako je otada prošla godina dana, teško je iz sjećanja izbrisati blistave trenutke sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, stoga ne čudi što će se brojni građani, mediji i ostali na svoj način još jednom prisjetiti slavnih dana Vatrenih.
No kako je sve to bilo proživljavati na terenu, kako je sve to izgledalo jednom reprezentativcu? Odgovor na ta pitanja potražili smo od Andreja Kramarića, Zagrepčanina koji trenutačno igra u njemačkom Hoffenheimu, gdje doslovno briljira. To i ne čudi jer se u samim počecima njegove karijere vidjelo koliki je potencijal. Osim što je postao najbolji strijelac u povijesti podmlatka Dinama i poslije drugi strijelac 1. HNL, Andrej je nedavno ušao u povijest i svoga sadašnjeg kluba. Kako se to dogodilo, otkrio nam je u razgovoru u kojem smo se dotaknuli još jednog važnog dijela njegova života - ljubavi. Upravo za Story prvi je put progovorio o vezi s lijepom Zagrepčankom Mijom Ćurković...
Story: Prošla je godina od Svjetskog prvenstva u Rusiji. Kako je izgledalo posljednjih 12 mjeseci? Je li činjenica da ste osvojili drugo mjesto išta promijenila u vašem životu ili karijeri?
Ne znam, teško je reći. Promijenio se način na koji me ljudi gledaju. Neko vrijeme nisam imao mira, gdje god bih pošao, ljudi su me zaustavljali, željeli su se fotografirati jer su još proživljavali te fenomenalne dane i uspomene. S te strane mogu reći da se osjeti razlika. Što se tiče nogometnog svijeta, poznato je da se u nogometu sve brzo mijenja i ako nisi spreman, situacija se može okrenuti u nekoliko tjedana. Drugi čekaju sa strane, traže svoju priliku i vrlo brzo te mogu zamijeniti, zato sam ostao motiviran i pribran. Na određeni mi je način sezona poslije Svjetskog prvenstva, mogu slobodno reći, bila najbolja u mojoj karijeri.
Story: Spomenuli ste da vas ljudi prepoznaju. Nedavno ste bili na odmoru u Grčkoj. Prepoznaju li vas svuda u svijetu, jeste li mogli neometano uživati?
Bilo je nekoliko situacija. Ljudi me prepoznaju, ali istodobno shvaćaju da sam tamo na odmoru i pokušavaju što manje smetati. Nije bilo nikakve prevelike gužve.
Story: Možete li sada s odmakom reći kako je to sve izgledalo u finalu? Kako ste se osjećali kada ste stigli u Zagreb?
Cijelo smo vrijeme bili potpuno fokusirani na igru. Nismo znali što se događa oko nas, osobito u Hrvatskoj. Dobili smo određeni uvid putem televizije, YouTubea i interneta, ali nismo mogli steći pravi dojam o onome što se uistinu odvija u Hrvatskoj i okolici. To smo osjetili tek na povratku iz Rusije. Bili smo isključivo koncentrirani na utakmice. Moram priznati da je poseban trenutak bila pobjeda protiv Engleske. Sve je bilo nerealno, ali shvaćali smo da ulazimo u finale Svjetskog prvenstva. Takve se stvari rijetko događaju i moram priznati da ni nakon toliko mjeseci nismo u potpunosti bili svjesni onoga što smo napravili. Možda ćemo za nekoliko godina, kada to budemo ponovno gledali na televiziji, shvatiti da smo imali priliku sudjelovati i da smo ostvarili odličan rezultat na najvećem natjecanju na svijetu. Teško je to opisati, ali mislim da su najsnažniji osjećaj uslijedili nakon što smo se vratili kući.
Story: Jeste li očekivali takav doček u Hrvatskoj?
Ne, uopće. Sjećam se da smo dogovarali zajedničku večeru u 18 sati jer smo pretpostavljali da će službeni dio dočeka trajati sat vremena. Na večeru smo na kraju otišli u 22 sata. Ni na kraj pameti nije nam bilo da će nam prirediti takav doček, da će put od zračne luke do Trga bana Jelačića trajati sedam sati, da će biti toliko ljudi, emocija... Nešto nevjerojatno! Najljepša uspomena i događaj u mom životu. Nisam siguran da će se to ikada više ponoviti.
Story: Tko zna, možda ostvarite još veći uspjeh.
Slažem se, ali nisam siguran da će biti takva atmosfera.
Story: Osjećate li stres i pritisak kada pred milijunima ljudi branite boje svoje zastave?
Ne, nema pritiska, treme, ničega. Isključivo koncentracija i fokus na loptu, teren. Postoji samo taj trenutak, sam si sa svojim mislima, suigračima i dečkima protiv kojih igraš. Svi navijači i sve ostalo oko tebe nestaje.
Story: Jeste li praznovjerni? Jesu li postojali određeni rituali prije utakmica?
Ne, prije izlaska na teren kapetan je držao kratak govor. Drugog rituala nije bilo. Naravno, većina igrača ima neke svoje rituale, ali ja nisam taj tip.
Story: Ove godine postigli ste još jedan velik uspjeh. Proglašeni ste najboljim strijelcem Hoffenheima u povijesti kluba.
Da, dao sam najviše golova, što je velika stvar, a ove sezone proglašen sam i najboljim igračem. Iza mene je odlična sezona, nadam se da će biti još takvih, ako ne i boljih.
Story: U Njemačku ste stigli na posudbu, a danas ste nezamjenjiv igrač. Kakav je osjećaj ostvariti takav uspjeh?
Lijepo je biti dio takvog društva. Presretan sam u Hoffenheimu, osjećam da me ljudi cijene, a i ja njih. Dali su mi puno, nadam se da sam im to i vratio. Iz Engleske sam stigao u trenucima kad su praktički ispadali iz njemačke lige i treneru Julianu Nagelsmannu, koji je sad otišao u Leipzig, pomogao sam spasiti klub. Tada sam stekao to poštovanje. Svidjelo mi se u Njemačkoj pa sam na kraju potpisao ugovor i ostao. Ne žalim ni za čim, osjećam se odlično. Znam da se u ovim trenucima priča o drugim klubovima i transferima, ali ne opterećujem se. Ništa mi ne nedostaje ovdje, prezadovoljan sam što se tiče svih uvjeta, i sportskih i privatnih. Ako ništa i ne bude, bit ću sretan u Hoffenheimu.
Story: Koji bi vas klub privukao toliko da kažete zbogom Hoffenheimu? O kojem ste sanjali kao dijete?
Naravno da tu pričamo o najboljim klubovima svijeta, ali kao dijete puno sanjaš. Sada sam zreliji i drugačije razmišljam. Ne želim otići odavde, jer bih inače odavno otišao. Ljudi ne znaju kakav je to klub, riječ je o jednom od najboljih klubova u Njemačkoj kad je riječ o organizaciji, trening-kampu, stadionu i svemu ostalom. Možda nema puno navijača, jer nogomet ovdje nije dio tradicije, ali klub je vrhunski. U rangu najboljih svjetskih. Zato sam još tu i nikamo mi se ne žuri. Što će biti, bit će. Bez pritiska, opušten sam i sretan.
Story: Odlično govorite njemački jezik?
Neću reći odlično, ali sve razumijem i mogu normalno komunicirati. Naravno, poslovni njemački nije mi jača strana, tu su i gramatičke pogreške, ali mogu komunicirati s dečkima.
Story: Tko je prva osoba koju zovete nakon svakog velikog uspjeha na utakmicama?
Nitko. Svi zovu mene i prije nego što stignem do telefona. Čestitaju...
Story: Što kažu roditelji na sve vaše uspjehe?
Ponosni su i sretni što mogu sa mnom dijeliti ove trenutke, što mogu putovati sa mnom i vidjeti svijet. No bez obzira na sve uspjehe i neuspjehe, padove i uspone, uvijek će biti moji roditelji i imamo normalan obiteljski odnos.
Story: Koje su vam vrijednosti usadili?
Najvažnije je da poštujem druge. Mnogo je situacija u kojima misliš da si visoko pa tresneš o pod. Važno je znati tko si, odakle si došao i da nije sve u novcu. Moraš respektirati druge, prijatelje, one koji imaju, ali i one koji nemaju, one koji su s tobom od prvog dana.
Story: Da biste postali jedan od najboljih igrača, bilo je potrebno puno truda i odricanja. Čega ste se sve morali odreći?
Bilo je tu puno odricanja. Prvo na što pomislim je razdoblje osnovne i srednje škole, sjećam se kakvu sam muku proživljavao. Nisam imao vremena pisati zadaće, pošteno učiti. Dok su se druga djeca poslije škole igrala, ja sam išao na trening, vraćao se doma mrtav umoran, učio... Nije bilo društvenog života. Svi dečki koji su bili vrhunski talenti, ali su se malo više zezali, nisu napravili ništa od karijere. Red, rad i disciplina - tako sam živio. Nisam išao ni na jedno maturalno putovanje, nije bilo izlazaka... Za ovo danas moram biti zahvalan roditeljima jer su me dobro odgojili, brinuli se i pazili da radim ono što trebam kako bih jednog dana postigao sve ovo.
Story: Je li bilo trenutaka kada ste sumnjali u sebe, kada ste željeli odustati?
Teško mi se sjetiti. Sigurno je bilo teških trenutaka, ali nikad nisam došao u situaciju da odustanem. Uvijek sam davao sve od sebe da budem najbolji, što mi je i polazilo za rukom. Zacrtao sam si taj put i držao ga se.
Story: Je li nogomet važniji od ljubavi? Kako ste posložili prioritete?
Naravno, ima i drugih stvari osim nogometa, ali trenutačno se oko nogometa vrti moj život. Ipak, nikad ne znaš kada će doći trenutak za obitelj. To je normalan tijek života, sigurno me i to čeka jednog dana. I veselim se tome. Ali sve je u životu povezano. Ako nisi dobar na poslu, nije ti dobro ni doma. I obratno. Sve se mora ujednačiti, zadovoljstvo mora vladati na svim područjima.
Story: Čini se da kod vas trenutačno vlada. Ponovno ste u vezi, i to sa Zagrepčankom Mijom Ćurković. Možete li nam otkriti kada ste se i gdje upoznali?
Uskoro će biti dvije godine otkako smo zajedno. Sretan sam i zadovoljan, zasad sve odlično funkcionira. Naše upoznavanje je jednostavna, ali duga priča. Ukratko, otprije su je poznavali svi moji prijatelji, i naši se roditelji poznaju. Jedino je ja nisam prije vidio jer sam bio izvan Hrvatske. Slučajno sam naletio na nju, pitao sam najboljeg prijatelja tko je ta cura, a on mi se počeo smijati i nije mu bilo jasno kako je ne poznajem. Mislio je da je znam jer živimo u istom kvartu, izlazimo na ista mjesta. Krenulo je polako, nije bilo upoznavanja s prijateljima, roditeljima, jer je to već bilo odrađeno. I zato mi je bilo lakše.
Story: Živi li i ona s vama u Njemačkoj?
Trenutačno dolazi kad god može. Sada ima više vremena jer ne mora na predavanja. Studira na Veterinarskom fakultetu, ima još pola godine do kraja i zasad rješava sve u roku. Poslije ćemo vidjeti.
Story: Kako provodite vrijeme zajedno?
Živimo mirno. Odmaramo se kod kuće, znamo igrati jamb, gledamo serije, filmove, tu i tamo odemo na večeru, prošećemo gradom. Ništa posebno.
Story: Prati li ona vaše utakmice s tribina?
Ne svaku, to ovisi o njezinim obavezama, ali tu je kad god može. Tu je kada treba.
Story: Nogometaši se inače ranije žene. Vi se još niste odvažili na taj korak. Mislite li da ste premladi za brak?
Ne znam. Prvi prijatelj iz društva, ujedno najbolji prijatelj, oženio se prije tjedan dana, ostali nisu ni blizu tome. Vjerojatno će i to ići nekim domino-efektom. Nekako smo uvijek dosad razmišljali da imamo vremena, da ne trebamo žuriti... Nitko se nije zaletio, sve ide svojim redom.
Story: Kad ste spomenuli najboljeg prijatelja kojem ste bili vjenčani kum, možete li nam reći tko su ljudi s kojima se družite? Imate li isti krug prijatelja kao i prije ovog velikog uspjeha?
Da, to su dečki s kojima sam išao u vrtić, u školu, s njima sam proveo prve dane na ulici. Sretan sam što imam takvo društvo. Nisam promijenio krug prijatelja, to su normalni zagrebački dečki, žive prosječnim životom, nitko nije imućan.
Story: Družite li se sa suigračima iz reprezentacije i njihovim obiteljima?
Najbolji sam sa zagrebačkim dečkima - Pjacom, Pivarićem, Badeljem, Rogom... Ali kako smo svi na različitim stranama, ja u Njemačkoj, neki u Italiji, Španjolskoj, ne družimo se često. Nije ih jednostavno pohvatati, ali odemo na piće kad smo svi u Zagrebu. Iako više nije reprezentativac, najviše vremena provodim s Ivanom Tomečakom, kumovi smo pa se vidimo kad god imamo vremena.
Story: Nedavno ste navršili 28 godina. Kako ste proslavili rođendan?
Ne slavim nešto posebno rođendane. Više smo se bavili pripremama za momačku večer mog prijatelja. Bilo je to zapravo u sklopu momačke, ništa posebno.
Story: Što ste si poželjeli?
Imam nekih želja, ali o njima nikad ne razgovaram s drugima. Držim ih za sebe.
Story: Mnogo ste postigli u profesionalnom smislu. Što biste još voljeli napraviti do 30-e?
Ne bih to rekao, još imam motiv i želju za dokazivanjem i ostvarivanjem rezultata. Što se tiče nogometnog svijeta, stvari su se promijenile. Sportaši znaju što raditi kako bi doživjeli dulje igračke godine. Najbolji je primjer Luka Modrić koji je Zlatnu loptu osvojio sa 33 godine. Trebam još dosta raditi, dokazivati se i napraviti najbolje.
Story: A privatno? Nedostaje li vam nešto za potpunu sreću?
Vidjet ćemo u sljedećem razdoblju. Ima još vremena, iako nisam više tako mlad. Nitko mi od prijatelja ne stvara pritisak za vjenčanje, jer ni oni sami nisu napravili taj korak.
Story: Znači li novac sreću?
Nije mi jednostavno odgovoriti na to. Lagat ću ako kažem da to nije istina. Istina je, jer kad vidiš siromašne ljude koji nemaju što jesti... Novac ti olakšava život, ali jasno je da to nije sve. I sam sam to doživio. Dok sam igrao u Engleskoj, dobivao sam novac, ali bio sam bez prijatelja, bez obitelji, bio sam nesretan. Nedostajali su mi bliski ljudi, nije me veselilo ni ono što imam na računu. Zato ponavljam ono što sam rekao: na svim područjima u životu trebaš biti ostvaren i sretan - ljubav, zdravlje, posao, financije...
