Mostarski glumac sa zagrebačkom adresom, Slaven Knezović, posljednjih je tjedana itekako zaposlen. Osim što je prije nekoliko dana završio 12. Mostar film festival, čiji je direktor i jedan od osnivača, 50-godišnjak priprema novi dugometražni film ‘Božji gnjev’, a uskoro ćemo ga gledati i u ulozi šefa osiguranja u zatvoru u komediji ‘Koja je ovo država’. Iako uživa i u produciranju i u glumi, najdraže mu je kad se u toplini doma okupe njegova životna partnerica, dizajnerica Daliborka Puž, i petogodišnja kći Katja koja ga je, kaže, pomladila u mentalnom smislu. No tu je i njegov ponos - 24-godišnji sin Filip kojeg ima iz prvog braka. Je li strog otac, kako provodi vrijeme s obitelji te što bi volio naći ovih blagdana ispod bora, Slaven je otkrio u intervjuu.
Story: Završen je 12. Mostar film festival čiji ste ravnatelj. Jeste li zadovoljni odazivom na ovogodišnju manifestaciju?
Jako sam zadovoljan kada se osvrnem na 12 godina festivala koji je rastao iz godine u godinu, a ove se sezone etablirao na festivalskoj karti regije. Odaziv gledatelja varira ovisno o filmu, ali svake je godine sve veći. Festival prerasta Mostar i postaje njegova perjanica u utrci koja se vodi kako bi Mostar postao europski grad kulture 2024. godine. Grad je prošao u drugi krug, a mi smo kao centralna audiovizualna kulturna manifestacija dijelom zaslužni za to. Za sljedeću godinu pripremamo novosti i sve veći fokus stavljamo na rad sa studentima. Ove smo godine imali studente sa sedam akademija scenskih umjetnosti i zbog toga smo jako sretni i vrlo ponosni.
Story: Je li bilo teško vratiti film u Mostar?
Teško je sve što počinje od nule, ali ako si uporan, nešto ćeš napraviti i premostiti sve zapreke, nerazumijevanja i teškoće. Trudimo se da naša publika pamti filmska ostvarenja koja im nudimo te da nagrađeni glumci Mostar zauvijek ponesu u srcu.
Story: Rođeni ste Mostarac. Kako provodite vrijeme kada se vratite u rodni kraj?
Sa starim društvom uvijek ima tema, a svaki mi je odlazak u Mostar kao povratak u mladost.
Story: Jedan ste od najzaposlenijih glumaca u Hrvatskoj, pa i u regiji. Uskoro ćemo vas gledati u filmu ‘Koja je ovo država’ redatelja Vinka Brešana i scenarista Mate Matišića. Otkrijte nam nešto o toj ulozi.
Igram šefa osiguranja u zatvoru, a za sve ostalo treba prošetati do kina i vidjeti. Neću vam ništa više otkriti.
Story: O vama govore da ste vječni pozitivac i šaljivdžija. Kako vam je bilo na snimanju? Jeste li nasmijavali i ekipu na setu?
Snimali smo u zatvoru u Lepoglavi i tjedan dana proveli u zatvorskim uvjetima. Jedina razlika između zatvorenika i nas bila je u tome što smo mi išli kući spavati, a oni su ostajali u zatvoru. Sada se šalim da sam odgulio tjedan dana Lepoglave i snimio film. Bilo je odlično na snimanju.
Story: Mnogi najavljuju da bi film mogao uzburkati javnost. Što mislite o tome? U kojem bi se smislu to moglo dogoditi?
Nisam imao priliku pogledati film nakon montaže, zato se radujem i željno iščekujem njegovu zagrebačku premijeru. Tek ću tada doznati koje su to kontroverze pa me o tome radije pitajte nakon premijere.
Story: Može se reći da je nakon okretanja filmskoj kameri ispaštao vaš kazališni život, koji je zapravo bio svojevrsni put prema filmu. Biste li se voljeli više angažirati u kazalištu?
Patio je kazališni dio moje karijere, ali uvijek pronađem ili ću pronaći prostor za dobar kazališni projekt, odnosno predstavu s dobrom ekipom.
Story: Je li vam film draži baš zbog toga što ima dugotrajnu vrijednost i zato što je dokumentiran?
Zapravo da, jer rad na filmu osigurava trajnost i komunikaciju s budućim generacijama, a to mi se sviđa.
Story: Na ljeto ste najavili da je u pripremi novi dugometražni film koji ćete snimati dijelom u Hercegovini, a dijelom u Zagrebu. U kojoj je to fazi?
Film se zove ‘Božji gnjev’ scenarista Josipa Mlakića, a režiju potpisuje Kristijan Milić. Zasad je prošao fazu razvoja scenarija i projekta na HAVC-u i Fondaciji za kinematografiju BiH. Film će biti jako važan za Hrvate u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Otkrit ću samo da je radnja isprepletena između Zagreba i Hercegovine.
Story: Što mislite o budućnosti hrvatskog filma?
Mislim da je sjajna, dokazujemo se na svjetskim festivalima, stižu nagrade... HAVC je najbolje organizirana ustanova za poticanje audiovizualne proizvodnje u cijeloj regiji pa možemo biti jako zadovoljni.
Story: Vratimo se u prošlost. Na nagovor roditelja upisali ste Strojarski fakultet, ali odustali ste od studija nakon nekoliko mjeseci. Kako su vaši roditelji reagirali na to?
Pokojni otac obećao mi je kupiti automobil ako se prihvatim učenja i polaganja ispita na fakultetu, ali ništa nije pomoglo jer sam se već poprilično inficirao glumom i filmom.
Story: Kako je nakon toga izgledao vaš put? Tko vam je najviše pomogao u karijeri?
Pokojni general Slobodan Praljak pomogao mi je u ključnim trenucima nakon što je rat prekinuo moj studij glume u Sarajevu. On mi je pomogao da nastavim studirati u Zagrebu.
Story: Godinama ste u vezi s dizajnericom Daliborkom Puž, ali ljubav niste ozakonili brakom. Znači li to da vam papir ne predstavlja ništa?
Mi Hercegovci više vjerujemo riječima nego papiru. Možda jednog dana i odlučimo potpisati papir, tko zna.
Story: Vjerujete li općenito u tradicionalne vrijednosti?
Da, nastojim živjeti poštujući tradicijske vrijednosti.
Story: Iz prvog braka imate sina Filipa koji danas ima 24 godine. Čime se on bavi? Jeste li sličnog karaktera?
Filip je student politologije u Mostaru i zanima ga produkcija. Ove je godine bio glavni operativac na festivalu i pokazao se dobrim i odgovornim. Polako postaje moja desna ruka. Budi mi nadu da će se trud uložen u festival cijeniti i nastaviti i nakon mene. On je poboljšana generacija Knezovića. Često se viđamo, a polako postajemo i poslovni suradnici.
Story: Prije pet godina s Daliborkom ste dobili kćer Katju. Kako vam je bilo ponovno se naviknuti na činjenicu da imate malo dijete?
Jao, pa slatko, predivno... Uživam s njom u svakoj zajedničkoj minuti.
Story: Katju ste dobili u 45. godini, je li vas to na neki način pomladilo? Je li vam teško trčkarati za njom?
Za njom mi nikad nije bilo teško ni trčati ni ostajati budan do kasno u noć. Istina je da me dijete pomladilo, možda ne u fizičkom smislu, ali u mentalnom svakako da.
Story: Imate i sina i kćer, slažete li se s tvrdnjom da su kćeri privrženije očevima i da je to posebna vrsta odnosa?
Svaki je otac osjetljiviji na kćer, lako i simpatično manipulira mnome, ali njih su dvoje najveće bogatstvo u životu. Velika razlika u godinama među njima, čak 18, pruža različite mogućnosti - dok jedno vodiš u vrtić, s drugim ideš u kafić.
Story: Jeste li popustljiv roditelj? U kojim trenucima podviknete na djecu?
Rijetko vičem, a nisam ni tip koji tuče. Više ih volim mučiti riječima. Šalim se, naravno.
Story: Imate li Daliborka i vi vremena za sebe s obzirom na malo dijete koje još iziskuje mnogo pozornosti. Kako ga provodite?
Više slobodnog vremena imam ja, Daliborka mnogo manje, barem je zasad tako. Najljepše nam je kad smo svi zajedno.
Story: Kažu da romantična ljubav s vremenom blijedi, kako se borite protiv toga? Iznenadite li ponekad partnericu nekom sitnicom ili iskažete neki znak pažnje?
Svaki odnos ima uspone i padove, dobre i manje dobre trenutku, ali kada postoji ljubav, sve to brzo prođe. Nisam tip koji donosi cvijeće, volim iznenaditi na drugi način.
Story: Bliže nam blagdani, kako ćete ih provesti? Imate li novogodišnju želju ili nešto što biste voljeli naći ispod bora?
Toplo oko srca bilo bi mi kada bih našao milijun dolara ili dva u gotovini, ali to ću nadoknaditi toplinom obiteljskog okruženja, kojom čašom vina, komadom odojka ili janjeta. Šalim se, samo neka je zdravlja, to je jedino što želim.
