Frontmenica grupe Elemental iskreno je progovorila o raznim stvarima
Poznata je po snažnim tekstovima i britkom jeziku, osjetljiva je na nepravdu, a njezini su stavovi jasni i glasni. Naravno, riječ je o pjevačici grupe Elemental Mireli Priselec Remi koja je s bendom predstavila singl ‘Nešto glasno’. Grupa ove godine slavi 20. obljetnicu postojanja koju će obilježiti dvodnevnim spektaklom ‘XOXO’. Kako će to izgledati te što publika može očekivati, otkrila nam je Remi, koja nam je i priznala čime ju je to osvojio Stockholm koji je posjetila potkraj rujna.
Story: Nakon dvostrukog albuma ‘Tijelo’ i pjesama poput ‘Goli i bosi’, ‘Sve je moje tuđe’ i ‘Sanjam’, otvarate novo poglavlje i predstavljate ‘Nešto glasno’. O čemu govori pjesma?
Pjesma govori o unutarnjoj borbi sa strahovima, ali ako je sagledamo u širem kontekstu, govori o nastojanju da se pomaknemo s mrtve točke. Zato u refrenu pjevamo da nam treba ‘nešto glasno’ što će nas pokrenuti. Počinje stihovima ‘kad se bojiš, ne postojiš’ koji su mi bili misao vodilja, od njih je sve počelo. Mislim da bez ustezanja, u glavu, slušateljima nude vrlo intimno priznanje koje me i motiviralo da napišem pjesmu.
Story: Borite li se vi ponekad sa strahovima i što vas u takvim trenucima ohrabruje?
Mislim da svatko ima listu strahova koji ga sprečavaju da bude najbolja verzija sebe. Upravo sam o tome razmišljala - što me koči da iskoračim u svoje najbolje ‘ja’ i što bih voljela promijeniti na sebi. Bio je to početak putovanja vlastitom glavom gdje sam detektirala mnogo sitnih, naizgled nebitnih strahova koji me stopiraju u osobnom rastu. Odlučila sam se obračunati s njima pjesmom jer mi je to najbliži medij. Glazba je moja sigurna zona, njome mi je lakše propitkivati vlastite stavove. Ohrabruje me činjenica da je pjesma doprla do ljudi koji su se, barem u te tri minute koliko traje, upitali što je to što njih plaši.
Story: Rekli ste da je čovjeku katkad lakše ako nije sam. Ipak, godi li ponekad samoća?
Kao i za sve ostalo u životu, i za samoću treba odabrati pravi trenutak. U suprotnom čovjek postaje usamljenik, što načelno nije dobro jer smo društvene životinje. Samoću odabirem za trenutke kad pišem, skladam ili sviram gitaru. No da bih testirala plodove svoje samoće, potrebno mi je društvo - najprije ostatak benda, a onda publika kojoj predstavim pjesme. Moja glazba polazi iz nekog unutarnjeg mjesta. Zapravo, nisam ni sama sigurna odakle, iz tišine, ali potrebna joj je buka da bi živjela. Bez publike bi sve što stvorimo bilo samo mrtvo slovo na papiru.
Story: Ove ćete godine 20. obljetnicu postojanja obilježiti dvodnevnim spektaklom ‘XOXO’. Bit će to veliki koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture 14. i 15. prosinca.
Odlučili smo to koncipirati kao ‘Naš’ i ‘Vaš’ koncert - za ‘Naš’ koncert bend će odabrati pjesme koje sviramo, a za ‘Vaš’ ćemo to prepustiti publici. Nadam se samo da neće izvlačiti prastare pjesme iz naftalina jer ćemo ih onda morati dobro uvježbati. Glasanje za ‘Vaš’ koncert bit će na društvenim mrežama. Što se tiče nastupa, bit će odličnih iznenađenja, a neke ćemo članove benda vidjeti u novim ulogama.
Story: Sudjelovali ste u singlu ‘Ja sam netko drugi’ benda U pol’ 9 kod Save. Kako je došlo do te suradnje?
Cure sam upoznala kad sam bila u žiriju natjecanja Karlovačko Rock off. Mislim da stvaraju sjajnu glazbu, a s obzirom na to da neke članice pripadaju LGBT zajednici, vrlo su specifične na našoj sceni. I hrabre! Kad je završilo natjecanje, prišla sam im i rekla da želim da zajedno snimio pjesmu. Na umjetničkoj razini odmah smo kliknule, ali onda smo, naravno, muku mučile s tehničkim detaljima snimanja, pa sa spotom. I, eto, napokon je sve vani. Bila mi je to jedna od najdražih suradnji.
Story: Osim što pišete pjesme i poeziju, učite švedski jezik. Kako napredujete?
Muči me izgovor jer švedski nemamo baš priliku čuti u svakodnevnom životu, za razliku od španjolskog, njemačkog, talijanskog... Zato sam provela ljeto slušajući Sveriges Radio na internetu i ponavljala dijelove rečenica kao papiga. Počela sam učiti švedski misleći da će biti lagan jer znam njemački i engleski, a ista su skupina jezika. E, tu sam se zeznula. Nije lagan!
Story: Nedavno ste i posjetili Švedsku. Što vas se najviše svidjelo?
Bila sam u Stockholmu potkraj rujna. Oduševila me opuštena atmosfera - ljudi dobro zarađuju, visok je standard i znaju kako si ugoditi. Restorani, kina i barovi su puni, imala sam osjećaj kao da zbilja vole sebe i jedni druge. Sustav ih štiti i sjajno funkcionira. Nisu opterećeni pitanjem “Gdje si bio ‘91?”, više se pitaju “Gdje ćeš biti 2021.?” Naravno, oduševili su me vikinški tipovi. Visoki, bradati i plavi. Što ćeš bolje?
Story: Jedna od brojnih prednosti te države je ravnopravnost spolova. Jeste li to uočili prilikom boravka?
Vidjela sam mnogo muškaraca koji su jako posvećeni očevi, guraju kolica od ranog jutra, nose djecu u nosiljkama. Čak bih rekla da sam vidjela više očeva nego majki s djecom. Razgovarala sam s ljudima iz Zagreba koji žive u Stockholmu i svi su se složili s tim da u tvrtkama i na radnim mjestima vlada ravnopravnost. To me također oduševilo. Nakon tjedan dana boravka shvatila sam da je Stockholm zaista grad po mojoj mjeri. Jedino što mi se nije svidjelo jest doza pasivne agresije koju sam znala osjetiti i, na trenutke, usiljene finoće. No lako bih to prebrodila da živim tamo.
Story: Iznimno ste osjetljivi na nepravdu. Kako se borite s time da ona ne utječe negativno na vas?
Često putujem pa me to dosta oblikuje. Izbacujem misli pisanjem (poezije, proze ili pjesama za uglazbljivanje), a to su sve široke platforme za pražnjenje i punjenje baterija. Nisam pesimist, uvijek gledam pozitivnu stranu života, kao Monty Python. Nepravda me boli, pogotovo kad se nanosi onima koji se ne mogu zauzeti za sebe. Ne smeta mi nepravda prema jedan posto imućnih.
Story: Završili ste engleski i španjolski te književnost na Filozofskom fakultetu. Prevodite li i dalje emisije, knjige?
Prevodim, ali kao hobi. Prijevodi i glazba su kod mene, kad sam zakoračila u tridesete, zamijenili mjesta. Prije mi je glazba bila hobi, a prijevodi posao, sad je obrnuto. Povremeno, da ne zahrđam, uzmem prijevod koji mi je intelektualno izazovan i uživam. Posljednje što sam prevela bili su neki tekstovi na engleski, što me posebno veseli jer se engleskim služim gotovo dobro kao izvorni govornici jer ga učim od četvrte godine.
Story: Biste li prevodili španjolske sapunice?
Teško, to sam odbila raditi čak i odmah nakon diplome, kada sam ‘skakala’ na svaki prevoditeljski zadatak. Nije mi baš napeto, treba mi nešto izazovnije od ‘Rose Salvaje’.
Foto: Alessia Stelko, Kristijan Smok
