Ako mi netko nešto nameće ili vrši pritisak na mene, energetski padam. S druge strane, vrlo sam uporna i tvrdoglava, odgojena da cijenim prave vrijednosti. Kao dijete bila sam prilično sramežljiva, nisam mogla sama ući u prostoriju u kojoj je bilo puno ljudi. Kad malo bolje razmislim, oduvijek sam privlačila dva tipa ljudi: one koji su se zaštitnički odnosili prema meni s puno pažnje i ljubavi te one koji su vršili psihički ili fizički bullying.
Kao dijete doživjela sam bullying, odnosno vršnjačko nasilje, podmetanja, ponižavanja. Bilo je tu i groznih učitelja koji su me znali poniziti pljuskom pred svima. Sve sam to roditeljima tajila misleći da sam kriva za sve. To je definitivno utjecalo na moje samopouzdanje. Bila sam razigrano dijete, ali često su me osuđivali zbog toga, osobito učitelji. U tinejdžerskim danima privlačili su me ‘patnici’, kako bi moja mama rekla, osobe sklone pretjeranom razmišljanju, tuzi, malodušnosti, a moja empatična priroda pokušala im je biti prijatelj i podrška.
Privlačili su me i takvi glazbenici. Srednja škola mi je, s druge strane, donijela preokret. U razredu sam, za razliku od osnovne škole, bila prihvaćena. Upravo u to vrijeme shvatila sam da je pjevanje moj poziv jer sam pjevajući pjesme Mariah Carey otkrila da mogu otpjevati gotovo sve što i ona. To je bilo nevjerojatno otkriće koje mi je dalo golemu snagu i definitivno mi je podignulo samopouzdanje. Otad sam neumorno, s puno ljubavi i predanosti, radila na tome da se probijem u svijetu glazbe. No i dalje su me privlačili melankolični tipovi i znala bih se blokirati kad bih naišla na ponekog energetskog vampira. Nisam se nikad snalazila u društvu osoba s negativnom energijom, nisam to tada znala prepoznati kao danas. Nakon srednje škole dogodilo mi se razdoblje koje bih najradije izbrisala, ali ide u kategoriju životne škole, morala sam i to doživjeti. Pjevala sam u svadbenom bendu u svakakvim uvjetima, živjela u svakakvim uvjetima i istodobno pokušala studirati pravo. No kad sam napokon dobila sudbonosni poziv za Zagreb, to je bilo to. Doživjela sam čak i prijetnje kad sam odlučila svoj san ostvariti u velegradu. U bendu sam kao odličan vokal bila dragocjena i šef je teško podnio moj odlazak. “Nećeš napraviti karijeru dalje od table Požega”, rekao je. To me nije obeshrabrilo. Zagreb me preporodio i usrećio. U kratkom vremenu ostvarila sam snove, upoznala super ljude, energetski sam bila na vrhuncu, puna snage i volje. U tom razdoblju znala sam biti arogantna, čak i okrutna prema nekim ljudima privatno. A onda je 2006. počeo moj energetski pad. Razlog su bili privatni problemi, obiteljska situacija, stagnacija u poslu. Bilo mi je užasno žao što sam povrijedila osobu koja je uvijek bila uz mene. Bila sam sama i potištena, tada sam doživjela prvi tjeskobni napadaj. Počelo mi je opet padati samopouzdanje, prestala sam si davati na važnosti.
Ulaskom u tridesete dogodile su mi se promjene i u glavi. Osvijestila sam se kad je riječ o politici, kapitalizmu, religiji, sustavu, ljudskim odnosima... Nikad o tome nisam razmišljala. Kad sam skinula ružičaste naočale, počelo me sve pogađati. Poprilično sam se izolirala od ljudi i prestala izlaziti. Doduše, glazba me spojila s Alenom jer ne znam kako bih inače u tom razdoblju ikoga upoznala. No osjećala sam da nosim težak teret u sebi. Loše vijesti koje su odjednom počele biti svakodnevica u medijima, pad vrijednosti, pad morala, crnilo koje je zbog stanja u državi počelo zahvaćati naciju...
Počeli su češći anksiozni napadaji, opsjedale su me negativne misli. Naravno, rijetko me tko razumio, ali s vremenom su bliski ljudi shvatili da se sa mnom nešto događa. Pokušala sam si pomoći knjigama iz samopomoći, fizičkom aktivnosti, ali bol je svejedno u meni rasla. Promijenilo se stanje na sceni, nije više bilo kao na početku kad se pridavao značaj kvalitetnim glazbenicima. Odlučila sam ostati dosljedna kvaliteti bez obzira na sve i zbog tog stava završila na svojevrsnoj medijskoj margini. To me ubijalo jer kao pojedinac nisam ništa mogla promijeniti, a loš glazbeni izričaj počeo je dominirati. Razmišljala sam o prekidu karijere, poprilično sam oscilirala.
Ipak, otkad radim s Alenom, počeli smo stvarati sve bolje pjesme, s njime se dogodilo glazbeno sazrijevanje. Ali anksioznost se pretvorila u paranoju, a paranoja u depresiju. Postala sam bijesna, gnjevna, svađalački nastrojena. Glava me neprestano boljela. U siječnju ove godine nisam mogla ustati iz kreveta. Nisam imala snage apsolutno za ništa. Plakala sam, gušile su me crne misli i taj očajan osjećaj. To stanje preteško je opisati. Kad sam počela razmišljati o tome kako bih najradije zauvijek zaspala, otišla sam psihijatru. Pomogli su mi antidepresivi jer zaista nisam mogla funkcionirati ni psihički ni fizički.
Onda sam otkrila ono što mi definitivno najbolje pomaže - holističku medicinu i Health centar. Savršene antistres masaže i terapijske razgovore s voditeljicom Štefanijom. Masažama i razgovorima obnavljam protok energije jer sam jako dugo u energetskom minusu. U meni se nakupilo toliko smeća i znam da će trebati proći neko vrijeme da se potpuno uravnotežim. Zbog negativne energije gubila sam posao, odbijala ljude. Sada to znam. Još osciliram, ali mnogo manje otkad idem u Centar. Još osciliram i u samopouzdanju koje sam izgubila u teškom razdoblju. Postala sam i vrlo kritična prema sebi, i dalje me pogađa nepravda. Osoblje u Health centru obavijeno je pozitivnom energijom, jako im je stalo do toga da pomognu. Moja empatična priroda razvila se još više, kao i intuicija.
Obožavam životinje i pomažem im, a primijetila sam da kao magnet privlačim djecu. Klinci iz kvarta me obožavaju. Osjete moju dječju dušu, a često se i igram s njima. željela sam opisati sve, od djetinjstva do danas jer smatram da mnoge boljke ili traume koje nismo riješili ostave posljedice koje u određenim godinama mogu potencirati depresiju. Općenito mislim da smo svi previše prizemljeni, ‘usistemljeni’, premalo gledamo prema gore, u nebo, u beskraj koji oslobađa. Treba nam više iskonske duhovnosti. Depresija je još tabu, a mnogi koji boluju u strahu su od osude okoline. Javljaju mi se ljudi koji proživljavaju isto. Važno je osvijestiti problem i potražiti pomoć. Uvijek će biti ljudi koji razumiju i koji ti žele pružiti ruku spasa. Uvjerila sam se u to.
