SVAKA SLIČNOST NIJE SLUČAJNA Rođeni baš za to

Današnji glumci i glumice nemaju teškoća pri transformiranju u likove koje glume, a moderna filmska šminka im omogućuje i da fizički budu vrlo slični. Neki su od njih spremni i na velika odricanja, ali na kraju su ipak najvažniji glumačka vještina i kvaliteta imitacije pokreta kao i ulazak u sami lik. Ipak, samo onim najboljima pripala je čast utjeloviti neke od slavnih osoba koji će zauvijek ostati upisani u povijesti. Jedan od njih svakako je glumac Rade Šerbedžija, koji je u televizijskoj seriji ‘Tajna Nikole Tesle’, koja slovi kao jedan od najozbiljnijih produkcijskih TV projekata bivše Jugoslavije, utjelovio Nikolu Teslu, velikog izumitelja i znanstvenika koji je bio čest gost u filmovima, stripovima, čak i videoigrama. Dok se pripremio za ulogu, malo je nedostajalo da pogine baš od struje. - Glumački posao nosi rizik. Zato sam i naučio sve postupke i eksperimente. Umalo sam poginuo kod kuće od fena kada me udarila struja i bacila na kauč. To je bila valjda neka opomena - ispričao je glumac. - Glumiti velikog čovjeka znači snositi veliku odgovornost. Velika osobnost često pojede glumca. On je bio velik, genijalan čovjek. E, sad, treba znati kako predstaviti toga velikog čovjeka. Učinio sam koliko sam mogao. Proučio sam ono što je najvažnije kod Tesle, a o čemu se malo zna. Za Teslu svi znaju, ali malo tko zna o njemu - rekao je Šerbedžija.

Za film ‘Sto minuta Slave’ o gluhonijemoj slikarici Slavi Raškaj hrvatska filmska i televizijska glumica Sanja Vejnović pripremala se četiri godine. Uz to što je bila producentica filma, jedna od naših najljepših glumica utjelovila je samu Slavu Raškaj. - Lik gluhonijeme slikarice Slave Raškaj bio mi je svojevrsna opsesija. Počela sam istraživati i gledati sve o njoj devedesetih godina, u vrijeme rata i uzbuna u Zagrebu. Gle-dala sam ‘TV kalendar’ i prvi put ugledala njezin autoportret. Dotad sam inače znala samo za njezine ‘Lopoče’ i još nekoliko poznatih slika iz akvarelne faze. Bila sam jako iznenađena na-šom fizičkom sličnošću. U to sam vrijeme dobila poziv s HTV-a da radim dokumentarni film o Slavi Raškaj i ponudu da glumim igrane dijelove jer joj jako sličim, kako su rekli. To mi je bila druga potvrda i tada sam sebe ugledala u njezinu liku, dobila potvrdu da nije to bila samo neka moja fantazija nego je to i netko drugi zamijetio - kaže Sanja te dodaje: - Često sam odlazila u Institut za povijest umjetnost na Gornjem gradu, dobila sam na raspolaganje cijelu arhivu o njoj, zapisivala sam bilješke te polako počela pisati priču o njoj. Od tada pa u sljedećih nekoliko godina završila sam scenarij koji je meni bio zadovoljavajući za priču. Počela sam ga pokazivati drugima i reakcije su bile dobre. Ljudi su govorili da bi trebali realizirati cijelu tu priču jer je zanimljiva i filmska, ali ne da bude biografska nego da film bude univerzalan i prikazuje ljudske sudbine, hendikepirane osobe u društvu, umjetnost, ljubav i sve probleme koji su bili vezani uz Slavu Raškaj. Meksička ljepotica Salma Hayek glumila je u više od četrdeset filmova, uključujući ulogu u filmu ‘Frida’ iz 2002. u kojem je utjelovila meksičku slikaricu realizma, kubizma i nadrealizma Fridu Kahlo. Zbog te je uloge bila nominirana za Oscar za glavnu žensku ulogu. Film prati profesionalni i privatni život slikarice, a počinje teškom prometnom nesrećom koja je Fridu prikovala za krevet. Kada joj je otac donio veliko platno kako bi je zabavio dok miruje, počela je njezina slikarska karijera. - Utjelovljujući Fridu, shvatila sam koliko je ona zapravo bila hrabra, drukčija i jedinstvena. živjela je onako kako je željela, a ne onako kako su drugi od nje očekivali. Nije se libila priznati da je biseksualka već u ranim godinama života. Svi bismo od nje mogli toliko naučiti. Kada je imala šest godina, oboljela je od dječje paralize, zbog čega joj se desna noga i stopalo nisu razvijali proporcionalno s ostatkom tijela. Legenda kaže kako je to bio jedan od razloga zašto je nosila duge šarene haljine i hlače - rekla je Salma koja nikada nije krila fascinaciju slikaricom. - Ta mi je uloga promijenila život i otvorila oči u mnogim područjima života. Fridine fizičke teškoće nisu spriječile njezin intelektualni razvoj, a poznato je da su je odmalena nazivali intelektualkom. To je dokaz da svi trebamo slijediti snove, koliko god veliki bili. Bila sam zaprepaštena kada sam vidjela njezinu sliku na kojoj sama leži u bolničkoj postelji s fetusima oko sebe dok je plahta natopljena krvlju simbolizirala njezinu zdjelicu, previše oštećenu da bi imala dijete. Upravo je ta slika njezina priča o ogoljenoj i usamljenoj duši, okruženoj krajolikom kojim odjekuje njezina neplodnost - rekla je Hayek koja kaže da joj je ta uloga bila jedna od najdražih i najizazovnijih u karijeri. A argentinskog revolucionara Ernesta Che Guevaru u filmu Stevena Soderbergha utjelovio je Benicio del Toro. - Posvećujem ovo priznanje velikom revolucionaru, čiji lik i djelo iznimno poštujem - rekao je Benicio Del Toro kada je 25. svibnja 2008. na 61. filmskom festivalu u Cannesu proglašen najboljim glumcem za ulogu u četiriipolsatnom filmu. - Bio sam fasciniram njime otkako sam prvi put čuo njegovo ime u pjesmi ‘Indian Girl’ Rol-ling Stonesa. Sjećam se, bilo je to 1980., kada mi je bilo tek 13 godina i zapitao sam se zašto ne znam više o tom čovjeku. Tada je počela moja opsesija njime. Kada su mi ponudili ulogu, nisam mogao vjerovati da se to događa, da ću imati priliku utjeloviti tako važnu osobu. Znali su govoriti da smo fizički slični, no ja bih više rekao da izgledamo kao daljnji rođaci - rekao je Benicio del Toro koji ističe da mu je to bila najizazovnija uloga u karijeri, među ostalim, jer je bilo teško uopće doći na Kubu. - Ondje smo nailazili na pitanja zašto Hollywood uopće snima film o Che Guevari, ali su se poslije stanovnici Kube otvorili i filmskoj ekipi dali sve potrebne informacije. Bez toga ne bismo mogli sve vjerodostojno prikazati pa je u početku bilo upitno snimanje filma. Drago mi je što je sve išlo prema planu jer danas u biografiji mogu navesti tu ulogu koja mi je, moram priznati, najdraža od svih - iskren je bio glumac. Australskoj glumici Naomi Watts pripala je čast da glumi jednu od ikona 20. stoljeća, prince-zu Dianu, u filmu ‘Uhvaćeni u letu’ koji je pratio posljednje dvije godine njezina života prije tragične smrti u automobilskoj nesreći. Iako je bio jedan od najiščekivanijih filmova, nije zabilježio očekivani uspjeh, a Watts se našla u moru kritika s kojima se, kako je rekla, teško nosila. - Diana je dio povijesti. Bila je nevjerojatna žena, ali njezin je kraj uistinu tragičan. Či-njenica je da je scenarij sjajan, ali istodobno zastrašujući. To je razlog zašto sam nekako dvojila i umalo odbila ulogu. Uloga princeze Diane bila mi je najteža u karijeri. Činjenica da svi misle kako je poznaju stvorila mi je jak pritisak jer mi je u takvoj atmosferi doista teško tvrditi da je to lik koji sam ja stvorila - rekla je glumica britanskog podrijetla koja je, priznaje, više željela razumjeti preminulu princezu nego oponašati njezine pokrete. - Nisam željela da me opterećuje njezina mimika - to bi bio najgori pristup. Pokušala sam je utjeloviti, dosegnuti srž njezine osobnosti. To su stvari koje su mi bile važne - rekla je Watts koja je poslije otkrila kako se ipak kaje što je prihvatila ulogu. Njezina je gluma podijelila publiku i kritičare, a ona iskreno priznaje da ju je zaveo lik koji je tumačila. - Diana je napravila jako puno te imala pozitivne i negativne rezultate svojih djela. Naposljetku, bilo je problema na snimanju filma koji je na kraju otišao u smjeru kojem se nisam nadala - izjavila je. Ipak, priznaje, znala je da postoji rizik da cijeli projekt potone. Unatoč medijskoj pozornosti koju je film privukao pri samom snimanju, nije naišao na pozitivne reakcije, niti je postigao očekivanu gledanost. Watts je čak nominirana za Zlatnu malinu u kategoriji najgore glumice, stoga ne čudi što je požalila zbog te uloge. Dvostruki dobitnik Oscara Ron Howard i dvostruko nominirani scenarist Peter Morgan udružili su snage u filmu ‘Utrka života’, spektakularnoj reakciji na nemilosrdno suparništvo u svijetu Formule 1 1970-ih godina između darovitog engleskog plejboja Jamesa Hunta i njegova discipliniranog austrijskog konkurenta, introvertnoga genijalca Nikija Laude, kojeg je utjelovio Daniel Brühl, talentirani njemački glumac španjolskog podrijetla. - Da samo znate koliko je stresno glumiti jednu od najvećih legenda Formule 1 koja je još živa. U početku me uloga plašila jer, da budem iskren, Niki i ja nemamo mnogo toga zajedničkog. Zahvalan sam što me podržao tijekom snimanja filma i zahvalan sam što sam imao priliku upoznati tako velikog čovjeka kojem se jako divim. Razgovarali smo o smrti, ispraznosti i prevladavanju straha. To mi je i pomoglo da prebrodim strah od uloge i dam sve od sebe da ga dostojanstveno prikažem. Nikada neću zaboraviti kada mi je rekao da se ne brinem što drugi govore i da zna da sam pod pritiskom, ali da vjeruje u mene. Te su mi riječi tijekom snimanja bile najveća motivacija - rekao je Brühl, koji nije očekivao da će dobiti tu za njega najveću ulogu. - Otišao sam na audiciju bez treme i straha jer sam mislio da su šanse da dobijem ulogu gotovo nikakve. Nekoliko dana nakon toga vozio sam se autocestom sa svojom djevojkom koja je vikala na mene da sam loš vozač. U tom mi je trenutku to bila još samo jedna potvrda da nikako nisam kompatibilan da glumim jednog od najboljih vozača formule. Nekoliko minuta nakon toga pogledao sam na mobitel i vidio tri propuštena poziva iz Engleske. Znao sam odmah da je to dobar znak. Uzvratio sam poziv, a s druge strane javio se Howard koji mi je rekao da sam dobio ulogu. Nisam mogao vjerovati, bio sam presretan - kaže glumac koji se prisjeća i jedne od anegdota. - Niki Lauda želio je da sve bude savršeno, bio je opsjednut detaljima. Nakon što smo snimili jednu scenu, nazvao me u šest ujutro i rekao da je gluma odlična, ali da istog trena skinem vjenčani prsten jer ga on nikada nije nosio tijekom utrka. Vikao je da ga više nikada ne želi vidjeti na prstu - sa smijehom se prisjetio Daniel koji ističe da će to iskustvo pamtiti cijeli život. Filmski utjeloviti osobu koja je još živa veliki je izazov, no tumačiti osobu koja je jedna od najvećih državnih autoriteta vodeće svjetske sile zadatak je koji se usude prihvatiti samo najbolji. Potvrđuju to i mnoge nagrade, uključujući i Oscar, koje je Helen Mirren dobila zahvaljujući filmu ‘Kraljica’ u kojem glumi britansku kraljicu Elizabetu II. Mirren to nije prvi filmski prikaz britanske kraljice jer je i glavna uloga u mini seriji ‘Elizabeta I.’ pripala upravo njoj. Premda nema britanske kraljevske krvi, pravim imenom Ilynea Lydia Mironoff, rođena 26. srpnja 1946. godine, potomak je ruskog plemstva. Od osamnaeste godine, kada je pak glumila egipatsku kraljicu u Shakespeareovoj tragediji ‘Antonije i Kleopatra’, ta sitna plavuša posvećena je kazalištu i filmu sjajnim izvedbama u klasicima, krimićima i komedijama. Film govori o tome kako su britanska kraljica Elizabeta II. i članovi njezine obitelji posljednjeg dana kolovoza 1997. primili vijest o smrti princeze Diane, bivše supruge kraljičina sina, prijestolonasljednika princa Charlesa. Film je vrlo kritičan prema ponašanju članova kraljevske obitelji koji nisu shvatili dubinu osjećaja koji su u tom trenutku zahvatili britansku naciju, uzdrmanu pogibijom voljene princeze. ‘Kraljica’ je u Bri-taniji izazvala brojne kontroverzije te kritike konzervativnijih Britanaca na račun tvoraca filma jer su se usudili tako prikazati kraljicu. Raspravljalo se i o tome kako je Helen Mirren interpretirala samu kraljicu te je li prikazana pozitivno ili negativno. Unatoč tome, britanska je publika film uglavnom vrlo dobro prihvatila. - Upoznala sam kraljicu prije snimanja filma, ali u kratkom susretu u prostoriji prepunoj ljudi. Susrela sam se s njom ponovno nakon što je film izišao, što je za mene bio trenutak istine. Nije mi se obratila vezano uz film, ali me predstavila jednom od svojih poznanika riječima: “Ovo je Helen Mirren koja me glumila u onom filmu”, rekla je Mirren. Maleni dio života Grace Kelly, koja je ostavila neizbrisiv trag u povijesti filma i mode, poslužio je kao inspiracija za film ‘Grace of Monaco’ u kojem je Nicole Kidman dobila ulogu slavne princeze. Ubrzo nakon premijere filma Nicole se našla na udaru brojnih kritika s kojima se itekako dobro nosila. - Da sam ja producirala film, bio bi drukčiji. Moja odanost poslu znači i odanost filmu te njegovu redatelju. Jednostavno se ne mogu miješati u stvari koje se ne tiču same glume - rekla je Nicole koja je također priznala da žali što nije prihvatila poziv na ručak koji su joj uputili princ Albert II. te njegove sestre, princeze Stephanie i Caroline, koji su je pozvali kako bi svi mogli raspraviti o načinu na koji će u filmu biti prikazana njihova pokojna majka. - Pozvali su me na ručak, no snimala sam šest dana u tjednu i imala svoje dvoje male djece, majku i tetku koji su me pratili na snimanja. Jednostavno nisam stigla. Sada mi je žao što se nismo sastali jer bi im tada mogla objasniti svoje namjere. Ipak, nadam se da oni znaju da sam imala golem osjećaj poštovanja i ljubavi u svakom trenutku snimanja - rekla je Nicole. Glumica je također priznala da se tijekom snimanja itekako poistovjetila s preminulom princezom i borbama s kojima suočavala. - Naravno, nisam se poistovjetila s njezinim životom princeze. No poistovjetila sam se sa zlatnim kavezom u kojem je živjela, njezinom borbom između karijere i majčinstva te željom da učini svijet boljim. Sve su to stvari koje su mi važne - iskrena je bila glumica. Čeličnu Lady, kako i glasi naslov filma, utjelovila je jedna od najcjenjenijih glumica svih vremena, oskarovka Meryl Streep, koja je istak-nula da je riječ o najtežoj ulozi u njezinoj karijeri. Premda nisu svi bili oduševljeni kako je Mar-garet Thatcher prikazana u filmu, za glumu Meryl Streep stigle su same riječi pohvale i, prema općem sudu, to joj je bila uloga života. - Bila mi je iznimna čast portretirati tako veliku ženu. Ne slažem se s mnogim njezinim političkim odlukama, ali osjećam da je Margaret u njih vjerovala i da su donesene s iskrenim uvje-renjem političarke koja nije mijenjala stavove onako kako politički vjetar puše. Ljudi o njoj imaju podvojena mišljenja, ili je smatraju ikonom ili čudovištem. Ja se divim činjenici što je bila političarka sa stavom - volite me ili mrzite, baš me briga - i stajala je iza svega što je govorila. To je fantastična osobina koju danas ima malo ljudi i bilo je vrlo izazovno istraživati njezinu osobnost - rekla je Meryl o ulozi. Pripremajući se za snimanje filma, Meryl Streep mjesecima je gledala arhivske televizijske snimke govora Margaret Thatcher kako bi skinula njezinu mimiku, pokrete i dikciju, a družila se i s prijateljima te bliskim suradnicima bivše britanske premijerke koja je obilježila svoje doba. A u filmu ‘Moj tjedan s Marilyn’ holivudsku ikonu Marilyn Monroe uspješno je utjelovila glumica Michelle Williams, koja je rekla kako je Marilyn imala niz karakternih osobina od kojih su mnoge bile pomalo mračne, ali nisu nikada bile fokusirane na ispraznost. Michelle priznaje da se isprva pokušala ‘odgovoriti’ od igranja holivudske dive jer je riječ o iznimno zahtjevnoj ulozi, ali ipak je pristala jer joj je uloga Merlinke bio najveći izazov u karijeri. - Uloga mi je samo pala u krilo i unatoč prvotnom strahu, znala sam da je neizbježna. Predodređena sam za tu ulogu - rekla je glumica koja je cijeli život bila fascinirana najpoznatijom plavušom na svijetu. - Oduvijek me privlačila, ali to me uopće ne čini posebnom. Marilyn je imala magnetsku privlačnost. Kada sam bila mlađa, proždirala sam njezine biografije. Najzanimljiviji mi je njezin život prije nego je postala Marilyn. Iskreno, tijekom snimanja filma nisam se osjećala nimalo seksi. Kada bi se gasile kamere, skinuli perika i kostimi, postojala je ta neka neobičnost s obzirom na tu osobu ispod svega toga. Možda jedino u trenucima, recimo, u kadi ili u scenama s mladićima, ali ne u njezinu svakodnevnom životu - objasnila je Williams koja je, kako bi se što bolje pripremila za ulogu, i u privatnom životu ‘postala’ Marilyn Monroe. Istak-nula je kako se nije baš previše bavila svojim tijelom i pazila na težinu, iako je Monroe imala uvijek zavidnu figuru i obline. Premda su brojni filmski kritičari smatrali da Ashton Kutcher nije glumac koji može dobro utjeloviti preminulog Stevea Jobsa, direktora kompanije Apple, producent Mark Hulme prije samog snimanja filma otkrio je razloge njegova angažiranja. - Budući da film pokriva rane dane života Stevea Jobsa, trebao nam je glumac koji može nositi tu mladost, ali i stanje duha. Osim toga, Kutcher i Jobs fizički sliče. Zbog toga je on bio idealan za tu ulogu - objasnio je producent. Film s Kutcherom u glavnoj ulozi privukao je veliku pozornost javnosti tijekom snimanja, ali kad se pojavio u kinima, kritike su većinom bile negativne. Osobe bliske Jobsu rekle su kako bi i sam Steve Jobs zamrzio taj film te bi se, nakon što bi ga pogledao, vjerojatno izvikao na ljude koji su radili na njemu i podijelio puno otkaza. Na Business Insideru objavili su dio intervjua s jednim od prvih zaposlenika Applea, Billom Fernandezom i Danielom Kottkeom, koji kažu da film ne prikazuje stvarne situacije iz Jobsova života te da je mnogo toga izmišljeno. Fernandez čak nije želio pogledati film jer je tijekom snimanja razgovarao s glumcima koji su mu govorili o nekim scenama i situacijama iz filma, a uopće se nisu dogodile u stvarnosti te kaže da bi se vjerojatno uznemirio kada bi pogledao film i vidio da stvari u njemu nemaju previše veze sa stvarnošću. Ipak, Kutcher je za ulogu dobio pohvale. - Bila mi je čast glumiti Jobsa jer sam mu se divio i poštovao ga zbog njegovih inovacija i kreacija. Bila je to prilika da provedem tri mjeseca učeći kako je to biti inovator, kako ostvariti uspješan posao, kao razvijati ideje... Uvijek me to zanimalo pa je taj projekt bio privilegij za mene - rekao je glumac. Čast da utjelovi najvećeg fizičara Alberta Einsteina u filmu ‘I. Q.’ iz 1994. pripala je preminulom glumcu Walteru Matthau. - Bila je to okosnica moje glumačke karijere. Predivan kraj koji nisam mogao ni zamisliti. Glumiti jednoga od najvećih, što sam više mogao poželjeti?! Ipak, bilo je izazovno i teško utjeloviti čovjeka koji je na neki način promijenio svijet - rekao je netom prije smrti 2000. godine. Turbulentan život Elizabeth Taylor u filmu ‘Liz & Dick’ prikazala je Lindsay Lohan, koja također ima skandaloznu reputaciju, a upravo joj je to, kaže, pomoglo da vjerodostojnije prikaže jednu od najvećih filmskih diva svih vremena. - Nas smo dvije zapravo jako slične. Velika sam obožavateljica Elizabeth Taylor i osjećam vezu s njom na nekoliko razina - život pod povećalom javnosti, stres zbog onoga što drugi misle ili govore, bilo istinito ili ne. I onda dođeš do točke u kojoj postaješ neosjetljiv na sve te stvari i živiš svoj život onako kako misliš da treba. Uvijek sam joj se divila i osjećala veliko poštovanje prema Elizabeth. Uz to što je bila nevjerojatna glumica, bila je i nevjerojatna žena. Ponosna sam što je baš ja glumim - zaključila je Lohan. I britanski glumac Benedict Cumberbatch utjelovio je ulogu života u filmu ‘Tajna petog staleža’ glumeći kontroverznog Juliana Assan-gea. Benedict je za ulogu potpuno promijenio izgled kako bi što više nalikovao na australskog novinara i aktivista pa je tamnu kosu obojio u sivo, a obrve je potpuno izbijelio. Priča je to o osnivaču WikiLeaksa te, među ostalim, prikazuje trenutke kada se pripremao objaviti povjerljive informacije o američkim vojnim operacijama u Afganistanu i Iraku. Za-nimljivo je kako je Assange zamolio Cumberbat-cha da ne utjelovi tu ulogu, ali glumac ju je prihvatio. - Assangeu se nimalo nije svidjela ideja o filma i zamolio me da ga ne snimam. Bez obzira na to što prikažete, učinio nam je svima golemu uslugu, probudio nas je iz zombijskog stanja uma i načina na koji smo prije percipirali vijesti - poslije je rekao Benedict. I dugogodišnji borac protiv ALS-a, britanski fizičar prof. dr. Step-hen Hawking dobio je svoj film. ‘Teo-rija svega’ priča je o životnom putu Hawkinga, kojega je na filmu utjelovio Eddie Redmayne, koji je za tu ulogu dobio i Oscar. Hawking je čestitao Eddieju na svom službenom profilu na Facebooku nakon dodjele Oscara. - Gledanje filma dalo mi je priliku da iz drugog kuta promotrim svoj život. Unatoč bolesti, postigao sam uspjeh u svom znanstvenom radu. Proputovao sam gotovo cijeli svijet, bio sam na Antarktici i Uskršnjem otoku, spuštao se podmornicom u dubine i iskusio bestežinsko stanje. Čestitam Eddieju na pobjedi i tome što je tako dobro glumio mene. Po-nosan sam na tebe - poručio je Hawking glumcu kojem je to uistinu mnogo značilo. - Obogatio je moj život. Glumeći njega, postao sam bolja osoba. Mislim da će ovo zauvijek ostati najzahtjevnija uloga u mome životu. Nitko ne zna koliko sam morao trenirati mozak za ovo - zaključio je Redmayne. Autor: Nikolina Guja Foto: Getty, Pixsell