Nives Celzijus izazove veliki interes gdje god se pojavi i što god napiše.
To se pokazalo istinitim i u slučaju njezinih kolumni koje piše za Story i koje izazivaju veliki interes javnosti, kao i burne rasprave. O čemu će pisati sljedeće, koje su kolumne izazvale najviše reakcija, što joj čitatelji pišu u inbox te kako se nosi s neistomišljenicima, Nives nam je otkrila u nastavku.
Story: Kolumne su izazvale klikove i burne rasprave. Je li to bilo očekivano s obzirom da se uz Vas uvijek vežu komentari?
Krenula sam u pisanje nadajući se da će moje kolumne probuditi interes kod čitatelja. Drago mi je što postoje reakcije pa i ove burnije. To znači da ipak dopire do samog čitatelja što i jest svrha pisanja. Rasprave su poželjne. Bilo bi suludo i manje inspirativno kada bi svi djelili jednake svjetonazore i slagali se u svemu. Bit kolumne je da ponekad prepoznamo sebe u tekstu i shvatimo da nismo sami, a opet i ako ne dijelimo isto mišljenje, pokušamo sagledati iz drugog ugla i pronađemo razumijevanje za različitosti.
Story: Koja vam je dosadašnja kolumna najdraža i zašto?
Uvijek mi je nekako najdraža ona posljednja, ali ako bi baš morala izdvojiti jednu, onda bi to možda bila ona o dobrim mamama.
Story: Koja je kolumna bila najdraža Vašim obožavateljima, ako znate po komentarima i lajkovima?
Nisam sigurna, ali postoje neke za koje sam dobila više povratnih informacija kroz inbox na društvenim mrežama. Primjerice, dosta žena je reagiralo na kolumnu o ‘lakim‘ ženama, zatim muško- ženskim poslovima. Dosta reakcija je izazvala i kolumna o dress codeu u školama i dvostrukim mjerilima. Ne uhvate čitatelji uvijek bit, nekad i ne prepoznaju sarkazam, ali drago mi je da ih kolumne uvijek potaknu napisati kritiku ili još bolje, na polemiziranje.
Story: Javljaju li Vam se ljudi u inbox zbog kolumni? Što vam pišu? Ima li i neistomišljenika?
Javljaju se sve više. Najčešće su to ipak žene koje žele podijeliti neko svoje slično iskustvo ili udijeliti neku sugestiju, ideju za temu. Neke podijele i svoje neslaganje. Nekad ih nešto pogodi na osobnoj razini, nekad pročitaju samo naslov pa promaše bit. Muški dio čitatelja više pogađaju kolumne. Polaze od pretpostavke da sam neki ogorčeni ginocentrik, razočaran u muški rod budući da im je moj ljubavni status već godinama nepoznanica te smatraju da su kolumne pisane u izrazito mizandričnom tonu. Što je suludo. Pišem o svakodnevnim životnim situacijama iz perspektive žene. Mislim da muškarci imaju dovoljno predstavnika koji se bave njihovim gledištem, a i već u startu su u povlaštenijoj poziciji, tako da zasad ne osjećam pretjeranu potrebu zastupati njihovu stranu. Ponekad su neki možda i preosjetljivi s obzirom na neosjetljivost s kojom pristupaju u odnosu prema ženama. Ali to je taj fenomen dvostrukih standarda i težak je izazov za svakog od nas, prevladat ga. Moram se pohvaliti da imam i velik broj muških čitatelja koji podržava i daje vrlo konstruktivne kritike, ponekad i puno sadržajnije od žena.
Story: Puno je prašine podigla Vaša posljednja kolumna o muškarcu koji vas je dugo osvajao i bio utjeha nakon razvoda. Niste otkrili identitet, zašto? Znamo li ga?
Non quis, sed quid! Mislim da njegov identitet nije bio ključan za samu priču. A i za vrijeme naše ljubavi nastojali smo naš odnos zadržati u okvirima najbližih ljudi i prijatelja, ne želeći da postanemo javno dobro koje puštamo na procjenu i odobravanje nama nepoznatih i nevažnih ljudi. S obzirom da smo oboje javne ličnosti, svatko na svom području, znali smo da bi takva vijest bila prava poslastica za europske, možda i svjetske trač medije, te nismo htjeli narušavati našu intimu, pogotovo jer oboje imamo djecu. Što mi je drago jer smo i dan danas ostali dobri prijatelji. Pitanje da li bi ostalo tako da su nas mediji konstantno razvlačili po trač rubrikama na što on nije nimalo navikao jer je prilično sramežljiv i njegova javna pojavljivanja su uvijek i isključivo bila vezana uz karijeru i sport.
Story: O čemu ćete sljedeće pisati?
Imam nekoliko tema na umu, vidjet ću kamo me ponese.