'Moja kći u školu ne smije u kratkim hlačama. To je zato jer ne mogu naučiti dečke da ga zadrže u gaćama?'

U školi moje kćeri djevojkama nije dopušteno nošenje kratkih hlača. Ne bih vjerojatno nikad ni doznala za to novo pravilo da nisam sama sugerirala kćeri da ih odjene. Bilo je sto stupnjeva i bilo mi je mučno gledati je danima u oversize trenirkama prikladnijim za barem upola manje celzijusa. Odjednom sam se osjećala posramljeno. Kakva sam ja majka koja radi protiv svoje kćeri navodeći je na takvo anarhično ponašanje kršenjem pravila kratkih hlača?

Nositi gornji dio kupaćeg, bez obzira na moje, već tada vidljive obline, bilo je skandalozno privlačenje pažnje. Nisu ga nosile ni sa 12, 13, 14 jer mi smo djeca. Onda su se sve učestalije počeli javljati pojedinci koji bi takav prizor tumačili kao svojevrstan ‘sex innuendo’. I mi smo počeli odijevati dječicu od 14, 13 ili 12. Sad oblačimo i bebe. Sve kako bi ga neki zadržali u gaćama. Uskoro ćemo ženama i djeci zabraniti odlazak na plaže, skrivati intimna područja kućnih ljubimaca i domaćih životinja, odijevati drvo kako bismo parafiličarima omogućili neometan život bez distrakcija koje bi ih mogle navoditi da puštaju zvjerku. No što kada ni to ne bude dovoljno?

Uostalom, zašto bi naša sloboda izbora, izražavanja i općenito postojanja ispaštala zato što neki opsesivni falonarcist smatra da je njegova alatka javno dobro kojim treba nagraditi svakog slučajnog prolaznika koji u njemu probudi požudu. Povijesno i civilizacijski gledano, golotinja je nešto prirodno, a odijevanje je nastalo iz potrebe da se tijelo zaštiti, ponajprije od klimatskih utjecaja. A onda su se pojavili ljudi s neobuzdanim porivima i odjednom klimatski više nije bio jedini vanjski utjecaj od kojeg se treba štititi. I dalje nam je sredstvo zaštite skrivanje i dobra procjena što od odjevnih komada neće izazvati mogućeg predatora. No eliminiranjem minica, dekoltea, badića, šminke, frizura ne izopćavamo niti liječimo predatore, samo im mijenjamo estetske kriterije. Ostajemo izložena lovina, bile mi zakopčane do grla ili polugole. Poništavanjem naše osobnosti nećemo im zadržati stvar u gaćama. Šaljemo im poruku da su bitni, da nam je draže transformirati svijet nego ih naučiti da njihov penis nije bog čije nam je spoznavanje nužno.

Nedavno je norveška ženska reprezentacija u rukometu na pijesku kažnjena jer je odbila nositi propisane bikini gaće i topiće te obukla puno ugodnije i za sport prikladnije biciklističke tajice u kojima se mogu neometano baviti sportom i pritom ne osjećati izloženost. Bio je to hvalevrijedan glas žena koje su se hrabro odlučile osloboditi nametnutih falokratskih uzusa i modusa oblačenja i svlačenja ženskog spola. Kažnjene su za neposlušnost, svaka po 150 eura. Godina 2021. je na zalasku, a falusova je i dalje zadnja. I naša sloboda izbora košta.