U Švicarsku smo se zaputili zbog prvog inozemnoga gostovanja naše predstave ‘Da sam ptica’ u Luzernu. U predstavi glume Daria Lorenci Flatz i Tarik Filipović. Tjednima prije pozitivno nas je iznenadila vijest da je predstava rasprodana te da se tražilo još stotinjak ulaznica, a pozivi s upitima o ulaznicama neprestano su pristizali. Predstava je izazvala oduševljenje, ovacije i ustajanje publike, što je bilo posebno emotivno. Reprize će imati u Zagrebu i Hrvatskoj, a dobili smo mnogo poziva iz svih zemalja Europe i upravo dogovaramo gostovanja u Oslu, Berlinu, Beču, Ženevi...
No vratimo se na Švicarsku. Ovo je bio moj prvi posjet toj državi. Domaćini su nas predivno ugostili i iduća dva dana nakon predstave turistički su nas proveli Luzernom i Zürichom (odakle smo imali let za Zagreb).
Luzern me oduševio, taj mali romantični gradić kao iz bajke prepun je divne arhitekture i preslatkih kafića, okružen planinama i jezerom. Švicarska odaje dojam smirene zemlje (zanimljivo je da je to zemlja koja nikad nije ratovala u svojoj povijesti), ljudi nisu užurbani, nema stresa, što je, naravno, posljedica i dobrog životnog standarda.
Od autentične hrane probala sam prvi put fondue u lokalnom baru i moram priznati da mi se jako svidio. U dvije vrste sira koji se topi umače se kruh ili krumpir, a neki umaču čak i voće. No nisam mogla naći našu kavu s mlijekom jer nude produženu s puno mlijeka pa se ljubitelji ‘naše’ kave neće baš usrećiti.
U Luzernu se nalazi i najstarija tvornica satova Rolex na svijetu, a zanimljivo je da se neke linije satova naručuju i deset godina unaprijed jer ih se proizvede samo nekoliko komada.
Zürich smo posjetili treći dan boravka. Svidjele su mi se njegova čistoća i energija metropole, a najviše glavna ulica za šoping. Nažalost, nismo imali puno vremena za detaljnije razgledavanje, samo nekoliko sati zbog ranog polaska na aerodrom pa ću se definitivno vratiti u Zürich.
Na aerodromu nas je dočekalo neugodno iznenađenje. Let koji je bio zakazan u 19.55 sati otkazan je zbog tehničke neispravnosti pa smo morali prespavati još jednu noć, što nam je poremetilo planove u Zagrebu. No u najboljem društvu i to je bila samo jedna avantura.
Putovanje je bilo isprepleteno poslom, ali i obiteljskim iznenađenjem. Naime, upoznala sam svoju rođakinju, pravu Francuskinju koja živi u Zürichu, a za nju nisam znala ni da postoji. Nikad nisam istraživala svoje obiteljsko stablo, sve dok jednog dana prije desetak godina nisam dobila poruku na Facebooku od jedne djevojke, i to prave Francuskinje, za koju se ispostavilo da mi je rođakinja (prvo sam mislila da je u pitanju neka internetska prevara).
Kada smo nakon toga povezali cijelu priču uz pomoć ostalih članova obitelji, doznala sam da imam rodbinu u Francuskoj i Švicarskoj.
Sira Topic istraživala je naše obiteljsko stablo i tražila nas je godinama. Konačno smo se prvi put vidjele u Švicarskoj i bilo je baš emotivno. Nevjerojatno mi je što je Sira također glumica i to jako uspješna, a dosta smo i karakterno slične. Osjećaj je bio kao da se poznajemo cijeli život, što znači da nas povezuje neki jak gen iako nas dijeli nekoliko rodbinskih koljena.
To mi je, uz predstavu, možda najljepša uspomena koju nosim iz Švicarske.
Još fotografija s Arijinog putovanja pogledajte u galeriji: