Antonija Stupar Jurkin: 'Najgore smo proživjeli'

Antonija Stupar Jurkin među prvima je odlučila iskoračiti iz svoje sigurne zone i snimiti modni editorijal dok je većina građana Zagreba još bila u svojim domovima. S odvažnim timom Storyjevih suradnika na ulicama metropole snimila je odlične fotografije u kojima je fokus stavila na novu snagu, energiju i entuzijazam prikupljene u višemjesečnoj karanteni.

Tijekom svibnja izišli smo iz izolacije. Vi ste otišli korak dalje i snimili modni editorijal sa Šimom Eškinjom. Kako je izgledalo snimanje na ulicama Zagreba?

Ne, uopće me nije bilo strah. Jedva sam dočekala da se vrati ‘normalno’. Pridržavali smo se uputa Stožera civilne zaštite.

Znamo da volite snimati sa Šimom. Njegov osjećaj za seksepil i mračni glamur često su dobitna kombinacija. Jeste li se osjećali seksi, moćno?

Obožavam snimati sa Šimom jer je vrlo jednostavan, zna što želi dobiti na fotografiji, brz je i konkretan. S njim je atmosfera na snimanju jako ugodna i opuštena, a fotografije su odlične. Na njegovim snimanjima uvijek se osjećam ugodno.

Koje ste pouke izvukli iz ovog razdoblja koje je, nadamo se, iza nas? Jeste li promijenili neke navike?

Mislim da smo svi promijenili navike u vrijeme izolacije, morali smo se samodisciplinirati, a 24 sata s obitelji puno je vremena. To sam razdoblje iskoristila za igru s djecom, obavila sam u stanu neke stvari koje sam uvijek odgađala, kao što je organizacija ormara, detaljno čišćenje kuhinje, pospremila sam podrum... Kada pomislim na izolaciju, shvatim da mi je ustvari dobro došla. Ali drago mi je što je sve to iza nas i nadam se da će tako ostati.

Mnogi ljudi kažu kako su uvidjeli što im je u životu važno, što ih veseli i na što žele trošiti svoje dragocjeno vrijeme. Vrijedi li to i za vas?

Svi mi živimo, i živjeli smo prije pandemije, vrlo ubrzanim tempom. Dani su nam, barem sam ja imala takav dojam, kao programirani - ustajemo, žurimo se na posao, odvesti djecu u školu, skuhati ručak, pospremiti… Kao da smo se stalno nekamo žurili i nikako se nismo stizali odmoriti i uživati. Odjednom se nismo ni mogli ni morali nikamo žuriti, jednostavno smo morali naučiti biti kod kuće i čekati da sve prođe. Naravno da mi je bilo neobično prva dva tjedna, ali kao i na sve, i na to samo se naviknuli. Shvatila sam da mi je svaki trenutak s obitelji dragocjen.

Mijenjali ste svoj stil tijekom godina. Kako biste ga opisali sada? Koji vas odjevni komad najviše privlači?

Moj je stil danas ležeran i jednostavan - traperice, majica, tenisice. U vrijeme pandemije nisam skidala udobne trenirke i sportsku odjeću, ali moram priznati da sam jedva dočekala ponovno obući traperice. Volim sve odjevne predmete, od suknji do hlača, a odijevam se ovisno o tome kako se taj dan osjećam.

Što redovito kupujete? Čekate li i vi možda svima omiljene rasprodaje? Ove će godine biti jako zanimljivo kada počnu sniženja zbog koronakrize koja je promijenila modnu industriju.

Moram priznati da najvišem kupujem odjeću djeci, brzo prerastu obuću i odjeću, zato sam najviše usredotočena na njih. Sebi kupim odjevni komad ako baš naiđem na nešto što mi se sviđa, a ako je usto cijena pristupačna ili na sniženju, mojoj sreći nema kraja.

Jeste li si zadali neke planove za ljeto, ranu jesen? Znamo da je teško planirati, neizvjesnost je uistinu velika.

Trenutačno upisujem sina u prvi razred osnovne škole, a kći završava školsku godinu. Kada sve to uspješno završi, nadam se odmoru i uživanju na moru. Naučili smo da moramo uživati u svakom trenutku i ne možemo puno planirati pa ćemo vidjeti što će donijeti jesen.

Gajite li možda još nadu da će 2020., ako sljedeći mjeseci prođu mirno, ispasti donekle korektnom godinom ili se pribojavate jeseni i onoga što tek slijedi?

Ne bojim se, mislim da smo najgore preživjeli i nadam se da se pandemija neće ponoviti. No na neke stvari ne možemo utjecati, možemo utjecati na vlastite navike, nadati se dobrom te maksimalno uživati u svakom danu i trenutku.