Priča o statusnim simbolima u suvremenom kapitalističkom društvu, kojem pripada i ono hrvatsko, svakako je jedna od onih koje se ponavljaju godinama i izazivaju velik˝interes. Ponajprije zato što je riječ o sociološkom, kulturološkim i psihološkom fenomenu koji malo koga ne dotiče. Luksuzni automobili, grandiozne kuće ili, pak, dizajnerski komadi iz svijeta modne industrije zrcale - ponekad stvarno, ponekad prividno - sliku bogatstva, dobrog ukusa i uspjeha kojom gradimo svoj identitet i nagrađujemo svoju taštinu ili, još jednostavnije, hedonistički uživamo u životu. Upravo zbog svih tih dobrih osjećaja koje izazivaju u nama luksuzni brendovi godišnje zarade gotovo nevjerojatne iznose koji izazivaju vrtoglavicu. Time se na neki način samodokazuje opsesija ljubitelja luksuza poznatim brendovima. No luksuz košta. I to svake godine sve više jer brendovi svojim kupcima žele osigurati ekskluzivnost.
Osjećaj razumijevanja dobrog i poželjnog francuskog stila, koji donosi malena i tako upečatljiva torbica naziva 2.55 iz kolekcije Chanel, jest neupitan. No ta ista torbica dolazi s cijenom koju si samo rijetki mogu priuštiti i u tome nema ništa loše. Štoviše, to je stvarnost u kojoj živi veći dio svjetske populacije. Upravo zbog toga je jasno zašto se neki od najpoznatijih brendova nemilice kopiraju i prodaju mnogo jeftinije od originala jer svi žele biti dio ‘cool ekipe’. S gotovo 70 tisuća pretraživanja mjesečno, barem tako tvrdi web stranica OnBuy.com, svjetski popularni brend skupocjenih tenisica Adidas Yeezy u vlasništvu repera Kanyea Westa najtraženiji je kada je riječ o krivotvorinama.
Odmah nakon njega smjestio se Gucci s gotovo 41.500 pretraživanja ‘kvalitetnih’ krivotvorina mjesečno. Kupci fejkova najčešće pretražuju cipele, majice s kapuljačama i torbe koje podsjećaju na one iz kolekcija Gucci, a neki čak tvrde da je zaštitni znak ovog talijanskog brenda jednostavno replicirati (nažalost!) ili pronaći jeftiniju kopiju. Na trećemu mjestu nalazi se vrhunski francuski brend Louis Vuitton, posebice kada je riječ o skupocjenim kožnim torbama, s gotovo 26 tisuća pretraživanja na mjesec.
Što se Louis Vuittona tiče, čini se da većina ljudi ipak nema namjeru plaćati i po nekoliko tisuća eura njihove kožne komade pa radije traže kopije koje donekle oponašaju original. A to je eklatantna krađa autorskog i svakog drugog prava, a u konačnici i kazneno djelo. Supreme se nalazi na četvrtome mjestu, a Chanel je peti brend čije krivotvorine kupci traže. Mnogi od nas, očito, žele izgledati ‘skupo’, ali bez prevelikog zadiranja u budžet. Online se mogu nabaviti brojne kopije popularnih Chanelovih torbi, baš kao i komadi iz kolekcija Nike, Balenciaga, Hermès, Off-White, Burberry, Versace, Prada i Saint Laurent.
Istraživanje koje je provela britanska platforma OnBuy pokazalo je i da svaki peti ispitanik posjeduje kopiju nekog od najpoznatijih svjetskih modnih brendova, a njih 54 posto razmišlja o takvoj kupnji. Štoviše, njih 18 posto priznalo je da je za dar nekom bližnjem izabralo falsificirani brend te u većini slučajeva nisu priznali da je to kopija. Čini se da se vremena mijenjaju i da je među nama sve više onih kojima je ideja kupnje luksuza a da se na njega ne potroši određeni iznos, a time respektira sav kreativni trud i zanatsko umijeće, sve normalnija.
