Malo je toga što ova uspješna mlada žena ne može ili ne zna. Osim što je završila studij arhitekture, cijeli život bavi se plesom i glazbom, scenografkinja je zagrebačkih kazališta, a ima i diplomu iz menadžmenta vezanog za pripremu i realizaciju projekata EU na poslijediplomskom interdisciplinarnom studiju. Nina se pridružila našem kreativnom timu ovogodišnjeg Jana Story Hall of Famea i djelić svoje kreativnosti utkala u Storyjev ključni projekt.
Kako uspijevate uskladiti privatni i profesionalni život? Koja je tajna ravnoteže?
Ključnim mi se pokazalo određivanje prioriteta, kako poslovno tako i privatno, što me dovelo do zaključka da se bez dobre organizacije ne bih uspjela baviti svime što me zanima i što radim. Obično početkom tjedna napravim detaljan plan aktivnosti kojeg se maksimalno pridržavam i rijetko ga, zapravo, korigiram. Život sam provela školujući se paralelno u dvije osnovne i srednje škole te dva fakulteta. Mislim da sam uz takav način života uspjela izbrusiti organizacijske vještine te naučila usklađivati sve obaveze. Bez obzira na ljubav prema radu, privatni život nikada ne bi trebao patiti te mogu samo biti zahvalna na ljudima koji me okružuju i od kojih crpim neizmjernu ljubav i energiju. Na kraju dana, ipak je to ono najvažnije.
Ove ste se godine pridružili našem kreativnom timu u sklopu produkcije eventa godine - Jana Story Hall of Fame. Što vam je bilo najzanimljivije u tome procesu?
Iznimno sam sretna što sam mogla sudjelovati u organizacijskom procesu, upoznati se s divnim i talentiranim ljudima koji su s jednakim entuzijazmom dijelili sve lijepe trenutke, ali i s kojima sam uspješno nadišla prepreke koje su se našle na putu do realizacije samoga eventa. Zanimljivo mi je bilo što smo uistinu cijelo vrijeme bili tim te uvažavali međusobna mišljenja i prilagođavali se raznim izmjenama koje su nas zatekle u procesu. Oduvijek više cijenim timski rad nego koncept ‘one man band’ pa mi je ovo iskustvo bilo apsolutno ispunjavajuće. À propos kratkih rokova, zar druga vrsta rokova uopće postoji?
Kada stvarate, iz čega crpite inspiraciju, što vam najviše pomaže u stvaranju novih vizija ljepote?
Moram priznati da me najviše može inspirirati kvalitetna glazba. Neovisno o kojem je žanru riječ, kao školovana muzičarka odmalena kroz glazbu kanaliziram apsolutno sve čime se bavim. Bez obzira na to je li riječ o arhitekturi, scenografiji, modi, dizajnu ili običnom učenju za ispit, uz glazbu mi sve ide prirodnije, jednostavnije i tečnije. Uz inspiraciju usko vežem pojmove i djela koja se odnose na metafiziku, astrologiju, nadrealizam, sve ono što me intrigira i gdje mogu postavljati pitanja do iznemoglosti, a u samom tom proces traženja odgovora crpim inspiraciju. Sve to pronalazim u dobroj knjizi, filmu, kazališnoj predstavi, ali i svakodnevnim životnim situacijama i ljudima koji me okružuju.
Jedna ste od najbolje odjevenih Hrvatica. Što mislite zašto? Kako odlučujete što ćete odjenuti, kako ćete se predstaviti drugima?
Davno se pričalo o tome, nisam sigurna koliko je još to aktualno, ali lijepo je bilo vidjeti svoje ime uz neka eminentna imena na takvim listama, onomad. Nije tajna da gajim ljubav prema vintage stilovima i second hand odjeći već gotovo desetljeće, a i prije sam najbolje odjevne komade uzimala baki i mami iz ormara. Drago mi je što je danas to u modi više nego što je bilo. Osim toga, moje usko područje poslovnog djelovanja vezano je uz održivost, cirkularnu ekonomiju i očuvanje okoliša pa je modna priča samo dio načina razmišljanja i procesa koje živim. Pričati priču o sebi kroz modu vrlo je izazovno ako se nema što ispričati, što bi značilo da previše truda rijetko kad urodi plodom. Vrlo malo sam kontemplirala o odjevnim kombinacijama, ponekad bih u toj brzini uspjela pokazati tko sam ja iza svega toga, a ponekad bih bila manje uspješna u tom naumu.
Znate većinu domaćih modnih dizajnera, insajdera i stručnjaka za pitanja stila. Od koga ste najviše naučili?
Najveća inspiracija, osoba s kojom dijelim promišljanja o modi i od koje sam najviše naučila moj je prijatelj Nenad Korkut. Upoznali smo se davnih dana, kada sam došla na jednu zabavu maskirana u njemačkog kontratenora Klausa Nomija, eklektičnog performera fantastičnih glasovnih mogućnosti i pomaknutog modnog izričaja, a Nenad je bio jedna jedina osoba koja je prepoznala tko sam. Svi su ostali mislili da moj kostim, koji sam ručno napravila, predstavlja kartu pik. Oboje smo odmah znali da je to početak jednog divnog prijateljstva. Tijekom godina upoznala sam se s radom mnogih naših modnih dizajnera i zaista bih voljela da su njihovi talent i trud više prepoznati, pogotovo onih koji kvalitetom iskaču iz hrvatskih gabarita. Iskreno se nadam da će se to s vremenom promijeniti.
Smatrate li se, zvučat će malo patetično, ikonom stila?
Kratko i jasno - ne. U mojoj je percepciji ikona stila izraz koji ne vidim u današnjem diskursu. Nekad se taj termin koristio za žene koje su svojim stilom izražavale snažnu osobnost i to je bio jedan od alata kojima su naglašavale stavove, energiju i razmišljanja. To su bila neka druga vremena gdje je ženska emancipacija bila u povojima. U tom kontekstu, svoje stavove izražavam drugim kanalima i svojim radom, a modnim se stiliziranjem samo dobro zabavljam.
