Helena Šopar: "Bježeći od uragana ponijela sam samo torbu i iPad"

Story: Danima se govorilo o opasnosti od uragana Sandy. Je li bilo tako strašno kao što su svi mediji prenosili? Područja u neposrednoj blizini vode su bila u velikoj opasnosti. Ali dan prije uragana na svim vijestima je objavljeno koja područja su u toj zoni A i koja će biti najviše pogođena. Savjetovana im je hitna evakuacija. Svi ljudi koji su poslušali i maknuli se iz zone A bili su na sigurnom. Onima koji nisu imali sreće kao ja da mogu otići na sigurno kod prijatelja koji nisu u zoni A, otvorila su se skloništa svuda po gradu i postojala je otvorena telefonska linija putem koje su se mogle dobiti sve informacije. Sreća je to što se danima prije znalo da oluja dolazi i priprema je bila izvanredna. No problem je što veliki broj ljudi ta upozorenja ne shvati ozbiljno i misle da im se ništa ne može dogoditi, ili pak odbijaju ostaviti kuću. I onda nažalost bude prekasno... Story: Jeste li se i sami bojali ili se niste pretjerano brinuli? Kada sam čula da mi je stan u toj opasnoj zoni A odmah sam nazvala prijatelje i otišla kod njih. Nisam se bojala, navikla sam na takve stvari. Prošle godine sam bila u Teksasu dok je tornado uništavao gradove i u tri dana sam tri puta bila blizu smrti. A bila sam sama, u nepoznatom gradu. New York je moj grad, tu su mi prijatelji, a i danima prije se znalo gdje će najvjerovatnije biti sigurno. Tako da nisam brinula. Iako nije baš ugodan osjećaj kada nestane struje, a vani puše uragan i kada pogledate kroz prozor a stabla se doslovno savijaju i padaju. Ali kada ste s bližnjima sve je lakše. Sa mnom je bio i moj dečko Dominik. Kada nam je nestalo struje uzeli smo gitaru i cijelu noć pjevali. Story: Jeste li se, i kako, pripremali za to? Nisam se pripremala. Kad sam čula da mi je stan u opasnosti uzela sam mobitel, Ipad, torbu i otišla kod prijatelja. U takvim situacijama stan i materijalne stvari nisu bitne. Najvažnije je otići na sigurno ako se može. Story: Što se točno taj dan odvijalo u New Yorku? Većinom kaos, panika... No pojedinci, kao moj prijatelj Dragan Mavra koji ima kafić Time, su priredili "End of the world party". Story: Je li se život danas vratio u normalu? Kako sve to izgleda nakon naleta uragana? Danas je pravi kaos! Neviđeni kaos! Samo jedan most je otvoren, podzemna željeznica je potopljena, nema struje, pet milijuna ljudi pokušava doći do grada iz Queensa i Brooklyna na posao a samo je jedan most otvoren, u dućanima su velike gužve, cijeli downtown Manhattan je još bez struje, uključujući i moj stan, cijeli New Jersey shore više ne postoji, stotine kuća u New Jerseyju su pod vodom... Kažu da struje vjerovatno neće biti još danima, neki čak ni vode nemaju. Štete su ogromne. Ljudi se smrzavaju, pune mobitele na stanicama koje su za tu svrhu postavljene po cestama, a New York danas izgleda kao dan nakon Armagedona, pravi kaos. Svi smo imali sreće što se znalo za oluju danima unaprijed i što je priprema bila izvanredna, jer bi inače bila još veća katastrofa. Ovako je materijalna šteta velika, ali hvala Bogu nije puno ljudi stradalo. Story: Što je s vašim poslovnim obavezama? Ja sam na dan uragana trebala raditi za Ann Taylor, ali naravno, posao je otkazan. Glumačka škola također će biti zatvorena do kraja tjedna. Trenutačno si svi šalju poruke da vide je li sve u redu. No vidim da se polako sve vraća u normalu. Razgovarala: Nikolina Kunić Foto: arhiv Storyja, privatni album