Pod latinskim imenom Ocimum basilicum krije se ljekovita začinska biljka podrijetlom iz Indije, poznatija pod imenom bosiljak. Naziv dolazi od grčke riječi “basilikon”, što znači carski, vladarski, kraljevski, a odražava stavove antičke kulture prema toj biljci koja se smatrala vrlo plemenitom i svetom. Tako se u Indiji bosiljak njegovao kao ikona gostoljubivosti, dok je u Italiji bio simbol ljubavi.

ZAČIN: Bosiljak
1/5
ZAČIN: Bosiljak
Vidi galeriju
Profimedia Vrste bosiljka

Uzgoju bosiljka pogoduje sunčano i od vjetra zaštićeno mjesto, pa se na Mediteranu može pronaći i kao samonikla biljka. Živi samo jedno razdoblje vegetacije te raste u obliku grma, s ovalnim do dugačkim eliptičnim listovima na dugim peteljkama. Biljka ima aromatičan miris, a listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Postoji više od 60 vrsta bosiljka, različitih izgledom i okusom. Niske grmaste sorte narastu do 25 centimetara, a velike sorte i do pola metra. U europskom podneblju najčešći su takozvani grčki bosiljak sa zelenim krupnim ili sitnim listovima i tajlandski s ljubičastim listovima. Slatki bosiljak svijetao je i jedak, no i druge vrste, poput limunskog bosiljka, anis bosiljka i cimet bosiljka, jedinstvenog su okusa, koji suptilno odražava njihovo ime.

Svježi bosiljak dodaje se pri kraju kuhanja kako visoke temperature ne bi uništile okus, ali i njegove vrijedne sastojke

Od ovog začina možemo dobiti vrijedne hranjive sastojke. Odličan je izvor vitamina K, koji ima bitnu ulogu u zgrušavanju krvi, te minerala mangana, čija je osnovna funkcija stvaranje vezivnog tkiva te izgradnja kostiju. Također, u visokim količinama sadrži i bakar te vitamine A i C. Istraživanja su pokazala da se zdravstveni učinak bosiljka zasniva na njegovim sastojcima flavonoidima i hlapljivim uljima. Od flavonoida najvažniji su orientin i vicenin, koji štite stanične strukture i kromosome od oštećenja uzrokovanih vanjskim utjecajima. Sastojak ulja iz lišća bosiljka pod imenom eugenol pomaže u borbi protiv upalnih procesa pa se preporučuje osobama koje boluju od reumatoidnog artritisa ili upale crijeva. Bosiljak se u europskoj pučkoj medicini koristio za liječenje depresije te poboljšanje probave, uključujući i poticanje apetita, ali i kao sredstvo za izlučivanje mokraće.

U liječenju se koriste sušeni listići, koji se mogu pripremiti kao čaj ili tinktura. U kuhinji se ova biljka najčešće upotrebljava kao svježi začin, čiji se listići dodaju pri kraju kuhanja kako visoke temperature ne bi uništile okus, ali i njegove vrijedne sastojke. U brojnim specijalitetima internacionalne kuhinje rabi se sušeni bosiljak, koji je intenzivnog, pomalo paprastog okusa. Talijani ga konzumiraju u obliku pesta, zelenog umaka za tjesteninu, Kinezi ga dodaju juhama, a u Tajlandu ćete ga, pak, dobiti u sladoledu ili čokoladi. Posebno se ovaj začin slaže s rajčicom, zato ga iskoristite u ljetnim mjesecima za pripremu juha, pizze, salata i bruschetta.