Vina su poput ljudi, pokazalo je kušanje 11 hrvatskih sauvignona koje su organizirali Miro Barec i Tomo Jakopović, osnivači zagrebačkog Vinskog kluba i tako najavili skoro otvaranje novog prostora za ljubitelje vina. Nakon dobrodoščlice finim zagorskim pjenušcem Kota 325 od sauvignona i chardonnayja (hrvatski samo od sauvignona još ne postoji), predstavili su vina podijeljena u tri skupine koje podsjećaju na staru Hipokratovu podjelu ljudskih karaktera na kolerike, sangvinike, melankolike i flegmatike. Osobine kolerika, tumači se danas ostavština znamenitog antičkog liječnika koji je živio od 460. do 377. godine prije naše ere, su ekstrovertiranost, poduzetnost i optimizam. Tako se mogu opisati i sauvignoni zagorskih vinarija Bolfan i Kopjar te prigorske Bedekovich koji su se pozlatili na ovogodišnjem ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon, svojevrsnom svjetskom prvenstvu vina od ove megapopularne aromatične sorte. Bolfan i Bedekovich osvojili su zlatne medalje za prošlogodišnja vina, a Kopjar dvije, također za mladi, ali i godinu dana zreliji sauvignon. Životni moto kolerika može se opisati i riječima "što želiš napraviti, napravi odmah", a tri nagrađena sauvignona iz 2020. kao da se doista odmah žele dopasti. Njihova bistroća i sjaj zovu da se što prije pomiriši vino u čaši i prepozna prekrasna kombinacija zelenih mirisa trave, paprike, listova rajčice te ogrozda te uživa u svježini koja dominira okusom. U Kopjarovom sauvignonu iz 2019. brojčano su gotovo su jednaki alkoholi i kiseline, no vino je smirenije nego ono koje je godinu dana mlađe. Zadržalo je karakterne osobine kolerika, ali poručilo i "zabavimo se", poput sangvinika. Ne samo na brzinu nego dulje vrijeme.
Zlatnoj četvorci Barec i Jakopović pridružili su još šest mirnih sauvignona kako bi pokazali koliko različita vina sorta može dati. Prvi je bio Sauvignon 2020. obiteljske vinarije Puhelek Purek iz Gornjeg Psarjeva pokraj Svetog Ivana Zeline. Iako sasvim mlad, više nego na vršnjake podsjećao je na godinu dana stariji Kopjarev sauvignon i bio odlična druga stepenica prema "pravim" vinskim sangvinicima. Prvi među njima bio je još jedan Zagorec, Sauvignon 2019. Ivana Sokača iz Stubičkih toplica. Sokač ima drukčiji pristup vinima i već u vinogradu pušta grožđe da dulje zrije. Ne radi formalno kasne berbe, ali vina su mu, tako i ovaj sauvignon, punija, može se reći i energičnija. Osjeti se to već na mirisu u kojem se kroz zelene note probija i fina voćnost. Takva su, ali dodatno oplemenjena odležavanjem u drvenim bačvama, bila i dva sauvignona-sangvinika međimurskih vinarija Hažić i Štampar.
Tatjana Hažić ponudila je berbu 2019. Zaokruženo vino očigledno je uživalo u godinu dana rabljenoj bačvi od 500 litara. Iznimno je privlačno mirisom i okusom, a traži da ga se malo dulje zadrži u ustima. Kao da zahvaljuje na pozornosti koja mu se posvećuje. Tako se ponaša i dvije godine zreliji "susjed", Štamparov Sauvignon Barrel X. Umjerene je aromatike, ali i dalje dinamičan te spreman osvojiti onoga tko ga kuša. Pri tome ne žuri pa se i za njega se može reći da je na granici karakternih skupina. Poveo je kušanje prema prekrasnoj skupini melankolika među vinima, tihih sauvignona koji streme savršenstvu.
Jasna je bila ta težnja nakon što se vidjelo kako će kušanje završiti s dva ne baš lako dostupna Enjingijeva sauvignona iz 2013. i 2006. Važno je reći da su iz tih berbi dva od četiri ponajbolja Enjingijeva Venja. To je bijelo vino od pet sorata, graševine, rizlinga, sivog pinota, traminca i sauvignona, kojim je kutjevački vječni mladić, 80-godišnji vinski čarobnjak, 2004. postao prvak među bijelim vinima u kategoriji do 10 funta na prvom Decanterovom ocjenjivanju. Bila je to berba 1998., a Englezi su poslije objavili članak pod naslovom "Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima".
Enjingi Venje radi samo u jako dobrim godinama. Nakon velike 1998. uslijedile su 2002., 2003. i 2004. koje su bile "samo jako dobre", a nove iznimne bile su 2006., 2010. Takva će, po svemu sudeći, biti 2013. koja još zrije u podrumu, a Ivo očekuje da će biti bolja od svih dosadašnjih. Izdvojeni Sauvignon kasne berbe 2013. svakako potvrđuje njegovo ufanje. To je jedno od vina koje ne traži da se puno priča o njemu, nego radosno, istovremeno i melankolično razmišljanje i uživanje. Još je zahtjevniji Sauvignon 2006. Riječ je o izbornoj berbi bobica s čak 17,5 posto alkohola, toplom ali skladnom vinu koje je na kušanju doslovce izazvalo tišinu. Zaokružilo je ovu prekrasnu hrvatsku priču o širokoj paleti vina od svjetske sorte u kojoj nije bilo mjesta za flegmatike. Ti su ljudi nezanimljivi, u svakoj se prilici pitaju "zašto bih stajao, ako mogu sjediti", a nijedan od kušanih sauvignona tako pasivan stav nije dao ni naslutiti. Bila su to vina kojima se trebalo posvetiti, razgovarati o njima, razgovarati i "s njima" i sigurno ih se neće brzo zaboraviti.
