Vina su poput ljudi: sorta ista, karakteri različiti

Vina su poput ljudi, pokazalo je kušanje 11 hrvatskih sauvignona koje su organizirali Miro Barec i Tomo Jakopović, osnivači zagrebačkog Vinskog kluba i tako najavili skoro otvaranje novog prostora za ljubitelje vina. Nakon dobrodoščlice finim zagorskim pjenušcem Kota 325 od sauvignona i chardonnayja (hrvatski samo od sauvignona još ne postoji), predstavili su vina podijeljena u tri skupine koje podsjećaju na staru Hipokratovu podjelu ljudskih karaktera na kolerike, sangvinike, melankolike i flegmatike. Osobine kolerika, tumači se danas ostavština znamenitog antičkog liječnika koji je živio od 460. do 377. godine prije naše ere, su ekstrovertiranost, poduzetnost i optimizam. Tako se mogu opisati i sauvignoni zagorskih vinarija Bolfan i Kopjar te prigorske Bedekovich koji su se pozlatili na ovogodišnjem ocjenjivanju Concours Mondial du Sauvignon, svojevrsnom svjetskom prvenstvu vina od ove megapopularne aromatične sorte. Bolfan i Bedekovich osvojili su zlatne medalje za prošlogodišnja vina, a Kopjar dvije, također za mladi, ali i godinu dana zreliji sauvignon. Životni moto kolerika može se opisati i riječima "što želiš napraviti, napravi odmah", a tri nagrađena sauvignona iz 2020. kao da se doista odmah žele dopasti. Njihova bistroća i sjaj zovu da se što prije pomiriši vino u čaši i prepozna prekrasna kombinacija zelenih mirisa trave, paprike, listova rajčice te ogrozda te uživa u svježini koja dominira okusom. U Kopjarovom sauvignonu iz 2019. brojčano su gotovo su jednaki alkoholi i kiseline, no vino je smirenije nego ono koje je godinu dana mlađe. Zadržalo je karakterne osobine kolerika, ali poručilo i "zabavimo se", poput sangvinika. Ne samo na brzinu nego dulje vrijeme.

Jasna je bila ta težnja nakon što se vidjelo kako će kušanje završiti s dva ne baš lako dostupna Enjingijeva sauvignona iz 2013. i 2006. Važno je reći da su iz tih berbi dva od četiri ponajbolja Enjingijeva Venja. To je bijelo vino od pet sorata, graševine, rizlinga, sivog pinota, traminca i sauvignona, kojim je kutjevački vječni mladić, 80-godišnji vinski čarobnjak, 2004. postao prvak među bijelim vinima u kategoriji do 10 funta na prvom Decanterovom ocjenjivanju. Bila je to berba 1998., a Englezi su poslije objavili članak pod naslovom "Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima".

Enjingi Venje radi samo u jako dobrim godinama. Nakon velike 1998. uslijedile su 2002., 2003. i 2004. koje su bile "samo jako dobre", a nove iznimne bile su 2006., 2010. Takva će, po svemu sudeći, biti 2013. koja još zrije u podrumu, a Ivo očekuje da će biti bolja od svih dosadašnjih. Izdvojeni Sauvignon kasne berbe 2013. svakako potvrđuje njegovo ufanje. To je jedno od vina koje ne traži da se puno priča o njemu, nego radosno, istovremeno i melankolično razmišljanje i uživanje. Još je zahtjevniji Sauvignon 2006. Riječ je o izbornoj berbi bobica s čak 17,5 posto alkohola, toplom ali skladnom vinu koje je na kušanju doslovce izazvalo tišinu. Zaokružilo je ovu prekrasnu hrvatsku priču o širokoj paleti vina od svjetske sorte u kojoj nije bilo mjesta za flegmatike. Ti su ljudi nezanimljivi, u svakoj se prilici pitaju "zašto bih stajao, ako mogu sjediti", a nijedan od kušanih sauvignona tako pasivan stav nije dao ni naslutiti. Bila su to vina kojima se trebalo posvetiti, razgovarati o njima, razgovarati i "s njima" i sigurno ih se neće brzo zaboraviti.