5 namirnica koje su štetne za naš planet

Nije nepoznanica da zapanjujuće masivna i milijarde dolara vrijedna globalna prehrambena industrija, ozbiljno uništava naš planet, ionako opterećen proizvodnjom hrane potrebne za preživljavanje.
Naravno, nisu sve namirnice (ili njihova proizvodnja) jednako štetne. Neki prehrambeni proizvodi mnogo su ekološki štetniji od drugih - nažalost, mnoge od njih su ujedno i najpopularnije. Portal Oola navodi pet primjera takvih namirnica ali i prijedlog njihove alternative, izvrsnog okusa a ekološki prihvatljivije.

Naravno, neko je meso ekološki prihvatljivije od drugog, ali podaci ostaju isti: suzdržavanje od mesa više je od spašavanja života životinja. Štiti naš planet. A s obzirom na nevjerojatnu raznolikost ukusnih biljnih opcija dostupnih u današnje vrijeme, nema razloga da se ne prebacite makar i samo na jedan bezmesni dan u tjednu.

RIBA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE

Mongabay je izvijestio 2018. godine da jedna trećina globalnog ribarstva planeta djeluje na biološki neodrživoj razini, a najneodrživiji ribolov je u Sredozemnom moru, Crnom moru, jugoistočnom Tihom oceanu i jugozapadnom Atlantskom oceanu. Prema Oceanic Preservation Societyju, ova industrija potkopava osjetljive oceanske ekosustave, prijeti klimatskoj stabilnosti, ugrožava globalnu sigurnost hrane i prijetnja je morskim divljim životinjama.
Mali broj vrsta riba podupire većinu svjetskog ribarstva, uključujući haringu, bakalar, inćune, tune, iverku, cipla, lignje, škampe, losos, rakove, jastoge, kamenice i kapice. Samo je ulov tune narastao za 1.000% u posljednjih 60 godina, što je plavoperajnu tunu dalo kritično ugroženi status. Stoga probajte konzumirati manje ugrožene riblje vrste koje mogu uspješno zamijeniti neke od najpopularnijih - ali neodrživih - riba na današnjem tržištu. Primjerice, umjesto lososa jedite skušu, umjesto bakalara jedite oslić, umjesto lista jedite iverak, a umjesto sabljarke - lignje, haringe pa i srdele.

ŠEĆER

Prošle je godine globalno potrošeno 177,8 milijuna tona šećera! Unatoč tome što potrošnja uvelike premašuje smjernice Svjetske zdravstvene organizacije, potražnja ne pokazuje znakove usporavanja.
Nedavno istraživanje World Wildlife Funda otkrilo je da je šećerna trska među najštetnijim komercijalnim usjevima. Preko 65 milijuna hektara zemlje koristi se širom svijeta za obradu šećerne trske, a uzgajivači će do 2050. godine morati obrađivati 50% više zemlje kako bi zadovoljili projiciranu globalnu potražnju. To novo poljoprivredno zemljište često se stvara krčenjem šuma. Uz to, WWF kao dodatne nuspojave prozivodnje šećera navodi intenzivnu upotrebu vode, intenzivnu uporabu agrokemikalija, eroziju tla i onečišćenje vode i zraka.
Održive alternative šećernoj trsci ili šećernoj repu uključuju šećer od datulje, lokalni med, javorov sirup i steviju.

PALMINO ULJE

Palmino ulje koristi se u širokoj paleti prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, od kozmetike, pekarskih proizvoda do deterdženta za pranje rublja. Palmino ulje čini oko 40% godišnje globalne potražnje za biljnim uljem i uglavnom se uzgaja na plantažama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Poput šećera i mesa, proizvodnja palminog ulja može rezultirati rastućim krčenjem šuma, raseljenim životinjama i autohtonim stanovnicima nekog područja te povećanim emisijama stakleničkih plinova. Ipak, u usporedbi s kokosovim, kukuruznim ili drugim biljnim uljima, palmino ulje koristi znatno manje pesticida i kemijskih gnojiva. Palmino ulje također daje dvije trećine ulja više po zasađenom hektaru. Trenutna proizvodnja palminog ulja možda neće biti održiva koliko bi mogla biti, ali bojkot i prelazak na druga ulja mogu biti jednako štetni po okoliš, ako ne i više.

MLIJEKO

Mliječna industrija (životinjskog i biljnog podrijetla) raširena je i višestruka djelatnost s različitim stupnjevima održivosti. Na posljednjem mjestu u pogledu održivosti nalazi se kravlje mlijeko.
Mliječni proizvodi dobivaju se kroz isti opskrbni lanac koji zagađuje, kao i govedina. Unatoč tome što koriste 28 puta manje zemlje nego kod proizvodnje govedine, ugljični otisak u mliječnim proizvodima i dalje je velik (oko 11% svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek).
Biljne mliječne kulture poput badema, soje i riže gube bodove održivosti zbog intenzivnog korištenja vode i zahtjeva za oprašivanjem što rezultira erozijom tla, vrtačama i izumiranjem pčela.
Zobeno mlijeko pokazalo se kao najmanje štetna opcija biljnog mlijeka, a slijede ga uske kulture poput konoplje, lana i lješnjaka.