Chef Stjepan Vukadin otvara vlastiti restoran!

Chefa Stjepana Vukadina gledatelji znaju po tome što je član žirija showa 'MasterChef' na Novoj TV, a ljubitelji vrhunske hrane pznaju ga pak po hrani - ovaj 28-godišnjak zadnje četiri i pol godine bio je chef restorana Zrno soli u Splitu. No u ovim nesigurnim vremenima odlučio se za novi poslovni poduhvat - s poslovnim partnerom uskoro otvara restoran Il Ponte u Trogiru, što je ekskluzivno otkrio u intervjuu za tjednik Story koji djelomično prenosimo.

Zašto baš Il Ponte i Trogir?

Il Ponte na talijanskom znači most, a kako se objekt nalazi u neposrednoj blizini drvenog mosta koji u jednom dijelu spaja kopno i more, nekako je i sam naziv došao vrlo lako. Lokacija je pristupačna jer se ne nalazi u samoj jezgri, već nadomak iste, odnosno iz restorana ispred vas je more, most, ali i starine, poput kule sv. Marka. Nalazi se  neposredno uz veliki parking, što smatram velikom prednošću, pogotovo za naše domaće goste. Zanimljivo je i da se dio restorana nalazi ispod zemlje, zajedno s mnogobrojnim vinskim etiketama.

Dalmacija je posljednjih desetak godina postala puno bogatija hvaljenim restoranima s autorskim potpisom. Koje su karakteristike vašeg, i u kojem smjeru biste voljeli da se razvija cijela priča?

Nalazimo se u Dalmaciji, uz more i prekrasan stari grad koji odiše ljepotom na svakom kantunu. Nudimo moderan pristup lokalnim namirnicama kroz razna riblja i mesna jela. Autohtone namirnice upotpunili smo uz korištenje modernih tehnika, ali sve po pristupačnim cijenama, prilagođenima domaćem gostu.

Je li trebalo hrabrosti u ovim vremenima pokrenuti vlastiti biznis?

Svakako je trebalo hrabrosti, ali kako volim riskirati i upustiti se u nove avanture - nisam se dugo premišljao. Držim da Il Ponte ima veliki potencijal, a samim time mislim da ćemo privući širu publiku.

Koliki ste tim okupili?
Trenutačno imam šest ljudi u kuhinji i čestiri konobara. Za početak dovoljno, daj Bože da nam bude potreba za još osoblja. Nadam se da hoće.

'MasterChef' se sve više zahuktava, sve je više iščekivanja i neizvjesnosti, a vi u pojedinim kadrovima izgledate i strogo i i autoritativno. Koliko je tu glume, a koliko stvarnih emocija?

U nijednom dijelu nema glume. Naravno da neki scenarij postoji, ali to su samo pravila i redoslijed kojim emisija mora ići. Emocije su te za koje smatram da se ne mogu odglumiti i nema potrebe za tim. Onako kako je, pa kako ispadne.

Gledate li redovito s obitelji show? Je li vam neobično vidjeti sebe pred ekranima?

Pogledam tu i tamo kad stignem. Kada gledam doma bude tu ispitivanja šta će sad biti, tko će pobijediti u izazovu..., a toliko toga smo snimili da se nečeg ni ne sjećam. Ali ne dam se, kažem: samo gledajte. Isprva mi je bilo malo čudno vidjeti sebe na ekranu, alisad više i ne.

Što vam kažu ukućani?
Oduševljeni samim angažmanom u 'MasterChefu', i time kako sam se snašao, međutim, ispao sam malo ozbiljniji nego što sam inače. Tako kažu.

A Splićani?
Drago im je, barem koliko vidim po komentarima i uživo interakciji. Trenutno živim u Splitu, ali mislim da ću u skorije vrijeme prema Trogiru, zbog obveza vezanih uz restoran.

Jeste li se otprije poznavali s Melkiorom i Damirom?

Znali smo se iz viđenja jer smo se kretali u istim krugovima, ali nešto više od toga - ne. Međutim, tijekom snimanja i druženja dogodilo se jedno prekrasno prijateljstvo koje će zasigurno jako dugo potrajati jer smo se stvarno našli.

Po čemu ćete najviše pamiti ovo snimanje? Čemu ste se najviše smijali?

Svakako po ekipi koja je radila na setu. Bilo je svakakvih situacija, od smijeha do emotivnih trenutaka, kad s nekim svaki dan provodite 10 do12 sati postanete kao obitelj, postanete dobar tim. Smijeha i pozitivne vibre svakako nije nedostajalo.

Ima li među kandidatima potencijala za kreativne, originalne i uspješne chefove?

Kandidati su naši učenici. Svatko među njima ima potencijala i želje. Dosta im je stalo do samog natjecanja, a samim time i da postanu što bolji kuhari. Sve je na njima, koliko žele učiti i napredovati.

Od koga ste vi naslijedili ljubav prema kuhanju?

Krenula je od malih nogu. Uz pokojnu baku, mamu i strica. Uvijek sam se motao tu negdje dok se kužinavalo. Sve me zanimalo.

Kojim chefovima posebno zahvaljujete i na koji su vas način oblikovali?

Svakako mom prvom mentoru chefu Dejanu i pokojnom direktoru Juri Muli. Upravo one osnove koje sam spominjao - naučio sam od njih. Hvala im na tome.

U kojem ste se restoranu najduže zadržali, i postoji li neko vaše autorsko jelo na koje ste jako ponosni?

U splitskom restoanu Zrno soli bio sam šef kuhinje četiri i pol godine. Upravo sam ondje napravio najviše svojih autorskih jela. Hladno predjelo s desetak zalogaja bilo je nekako prepoznatljivo, i buzara s Jakovljevim kapicama i prženim njokima od sipe.

Što je chefovima najveći izazov i poteškoća? Nerijetko se romantizira vaša profesija?

Najveći izazov je svakako zadovoljiti svakog gosta. Dosta je različitih ukusa kod pojedinaca. Nekome jelo može biti super, a drugom opet nije po njegovom guštu. Treba naći neki balans, i to je najveći izazov. Posao kuhara nije lagan, tko god misli da je … nije! Dosta je tu odricanja i davanja.

U kojoj hrani najviše guštate?

U domaćoj spizi. Gradela ili neki dobar toć, mladi fažoleti, dobra pašteta ili terina - jela su u kojima guštam.

Kuhate li doma, ili doma kuha vaša supruga Katarina?

Tu i tamo kuham doma. Kada draga naredi, inače njoj prepuštam kuharsku palicu jer nama kuharima je drago kad netko drugi kuha za nas. Nismo zahtjevni i šta god da se nađe na pijatu dobro je. A supruga stvarno dobro kuha. I zna što volim.