NITKO NIJE ZNAO NJENU TAJNU: Princeza se udala u vjenčanici koju je dizajnirao njen neprežaljeni ljubavnik

Princeza Marina od Grčke i Danske udala se za daljeg rođaka, a njihova sreća je bila kratkog trajanja.

Marinino bezbrižno djetinjstvo je prekinuto kada je imala devet godina. U ožujku 1917. je počela Ruska revolucija, a u Rusiji i Grčkoj je došlo do velikog siromaštva. Marinina obitelj je prvo odselila u Švicarsku i potom u Francusku.

Njezin otac Nikola prvi put se našao u situaciji da se sam morao posvetiti zarađivanju i prehranjivanju obitelji. Prvo je počeo prodavati svoje slike, a onda se odlučio na davanje privatnih satova slikarstva.

Pomogle su mu i kćeri te su obavljale sve one poslove koje im je njihova titula dozvoljavala. Obitelj je uskoro dobila mogućnost da se vrati u rodnu Atenu, no Marina je odlučila ostati u Francuskoj. Sviđalo joj se što je imala svu slobodu koja je bila primjerena za mladu djevojku iz aristokratske obitelji.

Uskoro su se Francuskom počele širiti glasine da se Marina zaljubila u pariškog dizajnera Edwarda Molyneuxa kojeg je upoznala na jednoj reviji. Brak s njim nije dolazio u obzir jer nije bilo mudro i dobro da se princeza uda za krojača.

Marinu je obitelj požurivala da se uda što prije, a 1932. je tijekom boravka u Londonu upoznala svog budućeg supruga. Bila je riječ o princu Georgeu koji je bio njezin daljnji rođak, a dvije godine nakon susreta postao je njezin suprug.

Uoči vjenčanja mladoženja je dobio titulu vojvode od Kenta. Vjenčali su se 29. studenoga 1934. u Westminsterskoj opatiji nakon čega je vjenčanje nastavljeno i u grčkoj crkvi po pravoslavnim običajima.

Marina je nosila haljinu pariškog krojača Edwarda, a rijetko tko je znao da je upravo on bio njena zabranjena i bivša ljubav. George je bio oduševljen supruginom vjenčanicom, no nije znao tko ju je dizajnirao.

Unatoč prijašnim glasinama Marina i George su bili gotovo savršen par. Vjenčali su se iz ljubavi, a ona je time dobila novu titulu vojvotkinje od Kenta. Ipak, njihova sreća nije dugo trajala.

Dobili su troje djece, a nakon rođenja najmlađeg sina George je tragično poginuo 25. kolovoza 1942. u avionskoj nesreći na sjeveru Škotske. Marina se s tugom borila tako što je počela pomagati ljudima i radila je kao medicinska sestra u vojnim bolnicama u Londonu.

Također, posvetila se odgoju djece. Imala je mala primanja, a dio suprugove imovine je prodala kako bi se izborila s financijskim problemima. Skoro do smrti je obavljala dužnosti koje je imala kao članica kraljevske obitelji.

Umrla je 27. kolovoza 1968. godine u Londonu, a uzrok je bio tumor na mozgu. Sahranili su je pored supruga.