Iako će karizmatični redatelj i povremeni glumac Woody Allen za manje od mjesec dana navršiti 77 godina, o odlasku u mirovinu ne razmišlja. Štoviše, ima detaljno razrađen plan što još želi postići u karijeri. Za početak, želja mu je snimiti barem još jednu satiričnu komediju, a potom se okušati i u trileru. Koliko god uživa snimati filmove, toliko mu je  inspirativno i glumiti u njima. U romantičnoj komediji ‘Rimu, s ljubavlju’ glumi u društvu zanosne Penélope Cruz i  legendarne Judy Davis, a na setu se tijekom snimanja odlično zabavljao i s velikim prijateljem Alecom Baldwinom. Gdje se vidi za pet godina sa suprugom Soon-Yi Previn, na koji način odgajaju 12-godišnju kćer Bechet i 13-godišnju Manzie, ispričao je u intervjuu. Story: Je li bilo trenutaka u karijeri kada ste željeli odustati? Ne odustajem olako od ljudi ili stvari koje želim ili volim. Surađivao sam s genijalnim ljudima, ali katkad u nepodnošljivim uvjetima. Jednom sam radio s tri kineska snimatelja koji nisu znali ni riječ engleskog jezika. Kakav bih to bio profesionalac kada bih odustao čim se pojavi prvi problem?! Story: Kako ste se snašli u konkretnoj situaciji? Objašnjavao sam rukama i nogama. Crtao sam im na papir. Uz sve to, naučio sam nekoliko kineskih riječi, tako da je to bilo zanimljivo iskustvo. Istina je da je sve trajalo mnogo dulje nego što sam planirao, ali naposljetku se isplatilo. U ovom su poslu najvažnije kreativnost i snalažljivost. Bojim se da su ljudi koji to ne posjeduju osuđeni na propast. Story: Nedavno ste izjavili da teško izlazite na kraj sa 12-godišnjom kćeri Bechet i 13-godišnjom Manzie. Što vam  predstavlja najveći problem u njihovu odgoju? Nerijetko se ponašaju kao da im je dopušteno grozno se ponašati samo zato što su u osjetljivim godinama. Njihovo me ponašanje katkad izluđuje. Često se pitam gdje su nestala sretna vremena, kada su te djevojčice ovisile o meni, kada smo se zabavljali po cijele dane i noći. Sada su to nemoguće primadone koje mi piju krv na slamku. Prijatelji me uvjeravaju kako je to samo jedna faza u njihovu životu i kako će to brzo proći, ali ako se to nastavi još nekoliko godina, mislim da ću završiti u ludnici. Za njih sam luzer koji ih gnjavi, što su mi u nekoliko navrata otvoreno i rekle. Story: Jednom ste prilikom rekli kako ste fascinirani svojim novim domom. Po čemu je poseban? Uvijek sam živio u velikim i hladnim kućama, u kojima bih se nerijetko i izgubio. Uvijek sam se volio družiti s prijateljima, često bismo se okupljali kod nas samo kako bih popunio kuću i u nju unio dašak topline. Kada sam se preselio na Manhattan s obitelji, preporodili smo se. Živimo u predivnom stanu koji je uređen prema engleskom i američkom seoskom stilu i u njemu se osjeti pozitivna i topla energija. Predsoblje mi je omiljeno mjesto u stanu jer je ispunjeno umjetninama i knjigama pa ondje često zastanem i pročitam ulomak dobroga štiva. Story: U filmu ‘Ponoć u Parizu’ surađivali ste sa suprugom bivšeg francuskog predsjednika Carlom Bruni Sarkozy. Mnogi su to kritizirali... Volim karizmatične žene. Često sam bio okružen ženama za koje su svi mislili da su genijalke, muze, dive, a zapravo je to bila samo njihova maska. U dubini duše bile su izrazito nesretne, a takve osobe ne može zračiti pozitivno. Naučio sam razlikovati takve žene i sada ih, na moju veliku žalost, znam detektirati. Carla ima genijalnu energiju, ali nedovoljno  iskorištenu. To je njezin najveći problem. Story: Slovite za velikog šarmera i zavodnika. Koji je najveći kompliment koji vam je udijelila neka dama? Kad je o tome riječ, nikad nisam bio zakinut. Moja predivna Diane Keaton jednom je prilikom svim medijima ispričala  kako sam dok smo ljubovali imao savršeno tijelo i bio iznimno zgodan.Kada pogledam naše fotografije, počnem se smijati jer mogu biti apsolutno sve, ali nikako zgodan muškarac. Mogu biti karizmatičan, šarmantan, talentiran i duhovit, ali nikako stasit i zgodan. To ostavljam visokim, markantnim tipovima. Story: Ostajete li u dobrim odnosima sa svojim bivšim ljubavima? Trudim se. Nisam isključiv kad je o tome riječ. Ne radim nagle rezove, ne volim se svađati, a u dubini duše mislim da i ne znam mrziti. To nemam u sebi i sretan sam zbog toga. Prijatelji mi često kažu kako sam previše lijen da bih nekoga mrzio. To je zapravo jedna od mojih najboljih kvaliteta. Story: Je li vas dugogodišnji rad s ljudima naučio da znate razlikovati dobre od loših? Živimo u nenormalnim vremenima. Cijene se potpuno pogrešne stvari. Da samo na jedan dan postanem predsjednik neke države, prvo bih zapovjedio da se otkriju zločesti ljudi i da ih se smjesti na jedan poseban otok. Žaloste me nepošteni ljudi i oni koji život protrate u smicalicama, i kalkulacijama, najčešće onim lošim, i uopće mi se o takvim ljudima ne da  razmišljati. Koliko god se pokušavam izolirati od negativne energije i loših ljudi, uvijek mi se uvuku u život kao neki mali paraziti. No srećom, imam nos za njih tako da ih brzo torpediram gdje im je mjesto. Story: Gdje se vidite za pet godina? U društvu sa suprugom Soon-Yi, sjedimo u samome centru Rima, promatramo ljude i uživamo. Jednostavan sam čovjek, nikada me nisu fascinirali novac, kuće, automobili. Za sreću su mi potrebni dobra kava, lijepa žena i mir. Pripremila: Jadranka Tomić foto: X17/JLP