Natali Dizdar: 'Za ničim ne žalim'

Ušli smo u još jedan listopad, međunarodni mjesec borbe protiv raka dojke. Iako je riječ o bolesti koja je cijele godine svakodnevica velikom broju žena, osobito glasno na nju se upozorava upravo ovih tjedana, kada se organiziraju preventivne kampanje podizanja svijesti šire javnosti o raku dojke. Cilj je takvih kampanja, u koje se i ove godine uključio časopis Story svojim pink izdanjem, upozoriti žene, osobito one mlađe, na redovnu kontrolu samopregledom, ultrazvukom i mamografijom. Glavni dio naše kampanje održava se 13. listopada kada ćemo u parku Zrinjevac u sklopu Story Pink dana, zajedno s udrugom P.I.N.K. Life, upriličiti simboličnu povorku podrške oboljelima do Trga Petra Preradovića, gdje će se održati humanitarna revija domaćih dizajnera koju će nositi oboljele, ali i osobe iz javnog života. Ondje će se ujedno kupnjom dizajnerskih i prigodnih artikala moći pomoći rad spomenute udruge. Na činjenicu da je na svakoj od nas odgovornost za vlastito zdravlje i da redovnim pregledom možemo otkriti rak na vrijeme, što se pokazalo presudnim u izliječenju bolesti, ukazala je i pjevačica Natali Dizdar, ovogodišnje lice Storyjeve pink naslovnice.

Story: Kako je to djelovalo na vas?
žao mi je, naravno, a na neki način me i ljuti što ta borba traje tako dugo i što medicina još nije pronašla neko trajno rješenje i lijek, osim već dobro poznatih agresivnih i skupih terapija. S druge strane, upoznata sam sa situacijama kada su ljudi uzimali ulje kanabisa i bilo im je znatno bolje, a to je, primjerice, u nas donedavno bilo zabranjeno zakonom.

Story: Je li vas to još više osvijestilo o važnosti redovite kontrole i činjenici da se ta bolest može dogoditi svakome od nas?
Na redovite preglede grudi počela sam odlaziti prije nekoliko godina i svjesna sam koliko je važno živjeti u skladu sa svojim potrebama, osjećajima i tijelom. Ima jedna zanimljiva knjiga koju bih preporučila svim ženama, nedavno sam je pronašla u knjižnici, a zove se ‘žensko tijelo, ženska mudrost’. Kaže se da je u zdravom tijelu zdrav duh, ali to ide i u obrnutom smjeru, što mi se zapravo čini i mnogo važnijim.

Story: Obavljate li redovito samopreglede ili odlazite liječniku?
Na ultrazvuk grudi počela sam ići još prije desetak godina i poprilično sam redovita, a tako je i s ostalim godišnjim kontrolama.

Story: Znači li to da ste s godinama sve više osviješteni o važnosti brige o zdravlju?
U kontaktu sam sa svojim tijelom i mislim da sam s godinama sve osvještenija. Naposljetku, što je čovjek stariji, prirodno je da se zdravlje na neki način narušava. Volim biti informirana, ali ne toliko da me to opterećuje ili da si stvaram dodatni stres.

Story: Jeste li skloni panici kada je riječ o bolestima?
Dosad, nasreću, nisam bila ozbiljno bolesna, ali inače nisam paničar pa mislim da ni u tom slučaju ne bih bila drukčija. Općenito sam ležerna i opuštena u novim životnim situacijama jer donekle živim nepredvidljivo pa se nadam da će tako i ostati. Biti bolestan i osjećati nemoć svakako je stresno, počevši od obične prehlade, ali zato trebamo paziti kako živimo jer tijelo sve pamti.

Story: Poznato je da na zdravlje mnogo utječe i prehrana. Pazite li s godinama sve više na to što unosite u organizam?
Hrana mi je oduvijek bila važna i kada je o tome riječ, poprilično sam razmažena. Osim ako sam na putovanju, najčešće jedem hranu iz domaćeg uzgoja koja dolazi sa sela gdje živi moja baka, a o svemu se brine moj tata. Većina onoga što se prodaje u trgovinama vrlo je upitne kvalitete. Ako se samo malo pogleda i usporedi stopa oboljelih od raka s promjenama u načinu života u posljednjih dvadeset, trideset godina, mislim da su prehrana i stres na visokim korelacijskim mjestima.

Story: Spomenuli ste da je za zdravlje odgovoran i stres. Koliko ga je bilo u vašem životu, jeste li skloni stresu?
U današnje vrijeme tehnologije i konstantne ‘prisutnosti’, odnosno pametnih telefona i društvenih mreža, gdje smo izloženi svim mogućim informacijama, gotovo je nemoguće živjeti bez stresa. No, s druge strane, važno mi je osvijestiti svoje unutarnje procese, pratiti sebe i priznati važnost svojih drugih potreba i želja. Treba naći neku ravnotežu, a meni su to, primjerice, odlasci u prirodu, samoća, trening, slušanje glazbe, čitanje knjiga i općenito uzimanje vremena za sebe, usporavanje. Ponekad se sa stresom nosim jednostavno tako da otvoreno razgovaram s bliskom osobom koja me razumije.

Story: Tko je uz vas kada vam je teško? S kim najčešće dijelite probleme?
Razgovaram s prijateljima, dečkom, a obitelj je uvijek tu za mene. Dovoljna mi je sama činjenica da se na njih uvijek mogu osloniti.

Story: S obzirom na to da ste upisali gestalt psihoterapiju i da ste uključeni u rad s klijentima, je li vam ikada došla na razgovor osoba oboljela od raka? Zbog čega se ljudi najčešće javljaju, kako im pomoći?
Tek sam od ove godine počela raditi s klijentima pa se u ulozi terapeuta još nisam imala priliku susresti s nekim tko je u takvoj situaciji, ali radi se na podršci, prihvaćanju, iskrenom ljudskom kontaktu koji nam je svima potreban.

Story: Kako takvi susreti s klijentima djeluju na vas, ostavlja li svaki pojedinac neki trag na vama?
Nemoguće je izići ravnodušan i nepromijenjen iz susreta s ljudima s kojima ste ušli u nekakav odnos. Svatko ponese nešto sa sobom iz susreta i to je ono što nas čini boljima.

Story: Može li ljubav utjecati na zdravlje, kao što se kaže? Jeste li primijetili da je sve lakše kada ste zaljubljeni?
Sve je lakše kada ste sretno zaljubljeni, ali ne bih miješala zaljubljenost i ljubav, iako je zapravo najljepše kada se pomiješaju. Zaljubljenost je za mene neko stanje iluzija, zabavno, nepredvidivo razdoblje kada smo puni energije i inspiracije, spremni na sve i svašta. Ljubav je nešto puno dublje i trajnije jer kreće od odnosa prema nama samima, od poštovanja prema sebi i drugima, otvorenosti, predanosti, odanosti i slobode. Sigurno je da može utjecati na zdravlje. To su sve naši kapaciteti, netko će ih iskoristiti, netko neće.

Story: Budući da ste neko vrijeme u vezi sa strancem Williamom Pergeom, komplicira li odnos činjenica da ne živite u istoj zemlji? Nikada niste otkrili odakle je on.

Nije jednostavno biti razdvojen, pogotovo na dva različita kontinenta, ali na sve to gledam kao na izazov. Da je trebalo biti drukčije, sigurna sam da bi bilo.

Story: Mogu li veze na daljinu doista uspjeti? Kako ste se vas dvoje organizirali, koliko se često vidite, čujete?

Vidjet ćemo... Nasreću, imam takav posao da mogu često otputovati u New York, gdje on živi, a čujemo se svaki dan. Svakako je ljepše i stvarnije kada smo fizički zajedno, ali neće zauvijek biti ni ovako.

Story: Kako se odnos razvija, tako se postavlja i pitanje zajedničkog života. Biste li bili spremni napustiti Hrvatsku?
Ah, vječno pitanje. Mislim da je bogatstvo i privilegij imati priliku živjeti na različitim mjestima na Zemlji, upoznati različite kulture i ljude. No sigurna sam da bih se, ako bih i otišla živjeti u inozemstvo na neko vrijeme, svakako na kraju vratila doma jer sam vezana uz prijatelje, obitelj i naše more. Također, ljeta su mi najdraža u Dal-ma-ciji pa bi mi idealna bila neka kombinacija, a trenutačno je i vrlo realna.

Story: Što bi, odlučite li otići, bilo s vašom glazbenom karijerom?
Našla bih rješenje. Obično se, kad je čovjek zadovoljan i radi ono što želi, sve ostalo samo posloži.

Story: Prošle godine predstavili ste album ‘Iluzije’ koji ima odlične kritike. Radite li već na novom materijalu?
Radi se cijelo vrijeme i nadam se da ćemo uskoro objaviti novi singl.

Story: Iza vas je uspješan samostalni koncert u KD Vatroslav Lisinski, a 13. listopada očekuje vas i nastup u Saxu. Ima li značajnijih promjena u repertoaru?
Jako me veseli što 13. listopada otvaramo sezonu koncerata u klubu Sax koji slavi 20 godina postojanja. Tamo smo održali mnogo lijepih svirki i jedva čekam ponovno okupljanje. Sviramo standardni koncertni repertoar, ali uvijek ga malo promijenimo jer se dogode neke nove pjesme, no mislim da publika koja će doći zna što može očekivati.

Story: Što vas još ispunjava osim glazbe?
Volim biti na jedrilici, i to jako. Volim sve vezano uz more.

Story: Tek kada se dogodi neka teška situacija počinjemo razmišljati o svom životu. Za čim vi žalite?
No regrets!