Kažu da je važno sanjati velike snove ako želimo postići velike stvari u životu, piše Igor Čerenšek za Sensu. Međutim, to je daleko od dovoljnog. Snovi bez napornog rada na kraju ipak ostaju samo snovi.
Kao dijete sam sanjao o odlasku na olimpijske igre, ali se to nije dogodilo samo od sebe. Trebalo je puno vremena prožetog trudom, odricanjima, usponima i padovima dok nisam došao do ostvarenja tog cilja.
Bio sam džudaš, vaterpolist i trkač prije nego što sam postao plivač na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine. Kako to biva kod ljudi koji biraju visoke vrhove i teške uspone, nakon osvajanja jednog vrha odmah gledaš koji je idući. Sanjao sam da ću, nakon studija u SAD-u, u Hrvatskoj pokrenuti nešto novo, inovativno, što će jednog dana mijenjati živote drugih nabolje.
Zapisao sam si misiju: „Pomažući druge da žive vlastitu izvrsnost, vjerujemo da svijet činimo boljim mjestom“. I tako sam pokrenuo Mentalni trening čija se misija danas ostvaruje, nakon desetak godina napornog rada.
Dakle, sanjati nije dovoljno, ono što je doista bitno je svaki dan raditi male korake, hodati u pravom smjeru, ne gubiti cilj iz vidika i smanjiti broj pogrešaka. Ovo je sedam glavnih pogrešaka, odnosno lekcija koje sam naučio putem, možda ih vi izbjegnete uspješnije od mene.
Pogreška 1.: Više je uvijek više.
Više nije uvijek više, ponekad je manje više i ponekad s manje uloženog napora ostvarujemo rezultat jer se to u tom trenutku traži od nas. Ako pri ulasku u zavoj dodajem gas, postoji velika šansa da ću izletjeti s ceste.
Pogreška 2.: Tehnike čine razliku.
Pravu razliku čine odnosi s ljudima, a ne tehnika koju koristim u radu. Takav odnos krasi dosljednost, autentičnost, iskrenost, uvažavanje i prihvaćanje različitosti. Odnos je taj koji je glavni i odgovorni za uspjeh jer ne postoji jedan način, jedan put i jedan smjer do uspjeha. Mnogi ljudi na razne načine postižu uspjeh, ali bez pravog odnosa rijetki to uspijevaju.
Pogreška 3.: Opuštenost je ključna za uspjeh.
Opuštenost je precijenjena gotovo u svakom poslu. Mir je svakako važan, ali nije presudan u svakom trenutku. Doza napetosti ili izostanak opuštenosti također daju rezultat jer nas motiviraju i guraju naprijed da ostvarimo svoje snove i postignemo što želimo. Ne treba težiti opuštenosti jer to drugi kažu, nego onome što nama i kada nama odgovara.
Pogreška 4.: Ja mijenjam druge.
Ja ne mijenjam nikoga. Ako sam dovoljno sretan, onda imam čast sudjelovati u promjeni koju pojedinac sam izabere i poticati ga da se mijenja ili dalje unapređuje. Plamen ne možemo zapaliti bez iskre, ali ako imamo i najmanju iskru, od nje može nastati i najveći požar.
Pogreška 5.: Trud garantira uspjeh.
Za uspjeh nema garancije, kao što je nema ni za život. Trud je naš izbor, ali očekivanje da ćemo na račun njega sigurno nešto ostvariti je zabluda koja lako može završiti razočaranjem. Jedino što ćemo iznimnim trudom s vremenom ostvariti je zadovoljstvo i napredak. Približit ćemo se svojim punim potencijalima.
Pogreška 6.: Ne „talasam“ jer to donosi opasnost.
Oduvijek sam slušao da ne treba dirati ono što već dugo funkcionira, bez obzira na to je li dobro ili nije. Već dulje vrijeme „talasam“ koliko mogu i koliko mi situacije to dopuštaju, koliko zbog sebe, toliko zbog društvene promjene. Promjena se možda neće dogoditi u meni očekivanom i željenom smjeru, ali sam siguran da će, ustrajem li dovoljno dugo, biti pokrenuta u nekom smjeru, a prava promjena donosi napredak.
Pogreška 7.: Većina daje sigurnost.
Pratim li većinu, siguran sam da ću ostvariti prosjek i nezapažen trag.
Kao što možete primijetiti, najozbiljnije i najčešće pogreške su one mentalne. Njih je najteže mijenjati jer ih ne primjećujemo, a ujedno su te pogreške zapravo naša davno naučena i potvrđena iracionalna uvjerenja i uvježbane automatske misli koje valja osvijestiti ako ih želimo mijenjati. A kako ćemo ih mijenjati? Malo-pomalo, korak po korak, dan po dan, uz dozu kritičnosti prema sebi, dozu otvorenosti za nove poglede te uz mnogo truda i odricanja.
Pripremila: Magda Dežđek
