Iskrenost je temelj dobrih odnosa - jesmo li iskreni sa sobom?

Poštovana Lidia,

 Zagrepčanka

Draga 'Zagrepčanka',

mislim da ponašanje vašeg partnera nije baš u redu iz mnogo razloga. U kolumni ću navesti neke od njih. Zašto koketiranja s bivšom ako je zadovoljan u vezi s vama? Možda baš nije zadovoljan, ali se ne usudi reći jer se boji da vas ne izgubi, ovako mu je lakše. Malo s bivšom makar i preko interneta, a malo više s vama. Imate li problema u odnosu? Jeste li iskreno razgovarali s njime o vašoj vezi? Imate li kakvih problema u vezi koje, možda zbog straha od prekida, oboje prešućujete? Postoji li još koje nezadovoljstvo kod vas, ali o tome ne pričate otvoreno? Možda nešto što čak ni sebi ne biste rado priznali jer želite ostati u vezi. Ima tu puno segmenata koje bi se moglo istražiti. Ima tu mnogo pitanja. Ako ste mu iskreno rekli da izbriše Instagram račun svoje bivše jer vas to smeta, zašto to nije učinio? Je li vam rekao razlog? Ovo što navodite kao njegov odgovor nije odgovor. Inače ste u dobrim odnosima? Imate li iskrenu komunikaciju? Sve su to pitanja koja bi mene okupirala kada bih bila u vašoj situaciji.

  Uglavnom, kada razmišljamo o svojim odnosima, komunikaciji s drugima i poglavito svojim intimnim vezama trebamo razumjeti da je iskrenost ključ, temelj dobrog odnosa!Uvijek i u svakom odnosu. U odnosima imamo svakakvih situacija koje nam dolaze 'na menu', u svakodnevnom životu. No neke stvari nipošto ne bismo trebali prešutjeti iako to često radimo iz nekog straha, unatoč tome što već dobro znamo kako je iskrena komunikacija temelj zdrave veze. Kojeg to straha? Da prekinemo i ostanemo opet 'sami'? To definitivno više ne bi trebalo raditi. Lagati sebi, ostajati u odnosu u kojem nisam zadovoljna. Tipa bolje išta nego ništa. Zašto nismo iskreni? Znamo li uopće što je iskrenost? Jedan od najčešćih klišeiziranih obrazaca iskrenosti je onaj da moramo sve drugome 'iskreno' sasuti u lice, pa kako bude. Pomanjkanje otvorene komunikacije i nespremnost na nju jedan je od najvećih problema međuljudskih odnosa. Najčešće izbjegavamo otvoreno i iskreno razgovarati o bitnim pitanjima u našem odnosu. Držimo se nekog takta i diplomacije, izbjegavamo sučeljavanje koje katkad može zahtijevati i bolno otvaranje problema, možda baš onih sa samim sobom, što i jest najčešći problem u otvaranju. Zbog svih ovih razloga zanemarujemo ono najvažnije u međusobnom odnosu – otvorenost i iskrenost.

 Često naša komunikacija ne izgleda iskreno zato što ne razumijemo jedni druge. Velika je vjerojatnost da partneri nisu svjesni što rade, odnosno jedan nije svjestan osjećaja onog drugog. Najbolji pristup ovom problemu svakako je mirni razgovor u kojem ćemo mu objasniti kako se osjećamo kad radi to što ne volimo, a ako mu je istinski stalo do veze i odnosa više se neće ponoviti. Ako se, pak, u vezi već dugo osjećam loše, definitivno je prekid rješenje. No vrlo često zbog vlastite nesigurnosti, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja krivnje koju vučemo često mahom iz djetinjstva nemamo jasne stavove kao ni osjećaje što učiniti kada nastane problem. I zbog potrebe da 'nas netko voli', jer sami sa sobom ne možemo, ostajemo u vezi koja nije zdrava. Postajemo ovisni o partnerskom odnosu. Ne možemo sami sa sobom pa je lakše patiti udvoje. Što kad nastane prevara u vezi? Reagiramo li ljutnjom, vrijeđanjem ili drugom vrstom nasilja ili mu možda smireno kažemo da skupi svoje stvari i ode jer prevaru, primjerice, ne mogu oprostiti. Neki mogu. I to je isto u redu. Važno je biti zadovoljan svojim odlukama.

 A što ako nam je partner još uvijek 'blizak' s bivšom? To je početak naše priče, očito je posrijedi neka vrsta nezadovoljstva u vezi. Obično mislimo da je onaj drugi kriv za naše nezadovoljstvo ili nije dovoljno lijep, ne privlači nas više onako kao u početku, nije više toliko zanimljiv i tako dalje. Koji god razlog da postoji kao opravdanje da na takav način 'skriveno varamo svog partnera' pravi razlog nezadovoljstva uvijek leži u nama. S čime nisam kod sebe zadovoljan? Koju mi 'skrivenu želju' ispunjava koketiranje putem chata, Facea ili Instagrama? Je li pošteno reći s čime nismo zadovoljni ili je bolje prešućivati, odnosno potiskivati svoje nezadovoljstvo? Što kažu vaša iskustva?

Ja bih se ipak uvijek okrenula iskrenosti jer tu nikad nema alternative i sve za sobom ostavljamo 'čistim' - ne možemo graditi stabilnu, zadovoljavajuću vezu bez iskrenog odnosa, bez čestitosti u odnosu. Zastupnik sam teze, a iskustvo mi tu također pomaže, da se svaki problem može riješiti promjenom prethodnog stava, odnosno uvidom u spektar mogućnosti koju nam životne situacije uvijek ponude. Neka su rješenja doduše skrivena na prvi pogled, iako su nam tu negdje na dohvat ruke, ali ih ne vidimo jer smo previše fokusirani na 'poznate obrasce rješenja' iz kojih ne vidimo i izlaz. To je obično jako krivo. No ako se uistinu upustimo u tu čudesnu priču naših skrivenih unutarnjih potencijala, uz odmak od očiglednog i naviknutog, rješenje će zasigurno doći vrlo brzo.

Evo i jedne ankete, što ljudi smatraju najvažnijim u odnosu (izvor USA Today):

-      iskrenost 96%,

-      razgovor o osjećajima 95%,

-      prijateljstvo 92%,

-      vjernost 91 %,

-      podrška i ohrabrivanje 88%,

-      održavanje romantike 78%,

-      dobar spolni život 68%,

-      zajednički financijski ciljevi 65

-       zajedničke religijske vrijednosti 52%,

-      zajednički poslovni ciljevi 42%.

Na kraju postavite sebi neizbježno pitanje - jesam li uistinu iskrena sa sobom kad se nečeg trebam odreći kako bi rješenje moglo isplivati na površinu? Ili se tvrdoglavo držim svojih poznatih šablona, dogmi, uvjerenja. Zbog ega naravno…