Poštovana,

imam odličnu vezu i divnog muža no posljednjih mjeseci se ne uspijevamo složiti oko jedne stvari - bebe. Dogovorili smo se da ćemo nakon vjenčanja početi raditi na djetetu, ali dobila sam priliku za odlično plaćen posao i trenutačno se zbog toga ne osjećam spremnom za bebu. Njega to jako ljuti, kaže da sam izigrala dogovor i da novac nije bitan i ne znam kako mu objasniti da mi je ovo jako važno. Pokušala sam razgovorom, ali on ne shvaća. Oboje smo u ranim tridesetima i mislim da imamo još puno vremena za potomstvo, ne znam zašto to mora biti baš sada? Što napraviti?

Teško je dati savjet što napraviti ako ste, kako kažete, već s njime razgovarali i on ne shvaća. Što to on ne razumije u vašoj želji da se zaposlite i da dijete imate kasnije? Kako je moguće da on ne razumije vaše motive, koje god da ste naveli u razgovoru? Pa ako ne želite sada dijete to bi trebao biti zajednički dogovor - u razgovoru pojasniti svoja načela, stavove i nađite zajednički jezik. I onako bi trebali sve zajedno dogovarati. Pa ako to inače radite, dogovarate sve oko zajedničkog života, zašto se ne možete dogovoriti oko ovako važne stvari kao što je potomstvo? I koje vam razloge suprug  navodi (osim ove smiješne da vam novac nije bitan?!)  da oponira vašoj želji da radite, a ne rađate u ovom trenutku vašeg života? U vašoj želji da radite nema ničeg spornog, ne radi se ovdje o nikakvoj vašoj zavjeri protiv zajedničkog dogovora o djetetu na početku braka, već o vašoj legitimnoj i prirodnoj potrebi da se ostvarite i poslovno i radno i uz to ostvarite i dobru zaradu. Posao je važan segment našeg života, zašto biste se vi lišili nečega što je danas postala, srećom, najnormalnija stvar u braku – da rade oba supružnika? Sumnjam da bi ovakvu dilemu imao vaš suprug- da li prihvatiti primamljiv posao ili se trenutno baš sada ostvariti kao otac? A kažete na početku vašeg pisma da imate 'odličnu vezu' i 'divnog muža'. Kad pogledamo naše partnerske, poglavito bračne odnose, nekad zaista možemo zastati i pitati se što se to događa u našem braku da se više ne možemo dogovoriti oko najvažnijih njegovih segmenata – potrebi za osobnim zadovoljenjem svojih životnih, poslovnih i inih potreba. Zašto nam se u  zajedničkom življenju događaju nesporazumi takve vrste da se ponekad pitamo što se događa, je li to ljubav umrla, jeli to zajedništvo nestalo? Sve ono zbog čega smo odabrali svog partnera jučer, danas dolazi u veliku kušnju.  

Kvalitetan odnos uključuje zajedništvo
Profimedia 

 Danas je posve normalno da rade oba supružnika i to je ženama poglavito poslije  Drugog svjetskog rata dalo dodatan zamah u ostvarenju svojih posve legitimnih prava – pravo na rad, posao i poslovno ostvarenje. Ne radi se tu uvijek i samo o dodatnom prihodu i novcu. Ovdje je više riječ o želji da se žena i poslovno, ne samo biološki, ostvari, da radi i ispuni svoje životne snove, svoje ambicije, svoja ostvarenja, da se osjeća potpuno i ostvareno kroz neki konkretan posao za koji se usrdno trudila i marljivo radila. Jednom riječju, da bude zadovoljna sa sobom i svojim životnim  izborima. Zašto je to još uvijek problem u nekim sredinama?

Kvalitetan odnos uključuje zajedništvo
Profimedia 

Zašto je 'normalno', primjerice, da žena radi ako treba poduprijeti financijski, obiteljski, mjesečni budžet, ali ne i da sebe ostvari u poslu?

 Evo malo statistike - samo 12 posto muškaraca i danas sudjeluje u kućanskim poslovima, a tek 22 posto žena je na rukovodećim pozicijama u privatnom sektoru, dok je u državnim tvrtkama rezultat još gori - samo 5 posto. Balans između privatnog i poslovnog života, arhetipski stereotipi, tvrdnje da su žene manje sposobne i talentirane, nejednake plaće i manja zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama problemi su s kojima se žene suočavaju i danas. I zašto  je 'normalno', primjerice, da žena radi ako treba poduprijeti financijski, obiteljski, mjesečni budžet, ali ne i da sebe ostvari u poslu? S partnerom s kojim živimo i kojeg smo odabrali da nam sutra bude otac djece moramo moći razgovarati i o ovom problemu – hoću li trenutno ipak ostvariti svoje dobre poslovne prilike, a ne odmah krenuti u rađaonu? Jesmo li onda iskreni u odnosu ili ipak ne? Jesmo li i ravnopravni? Neiskrenost ili potiskivanje određenih 'tema' razgovora uvijek vode u tugu, žalost, ljutnju vrlo često i u depresiju. U biti, ono što nam globalno nedostaje, a što se najčešće manifestira u vezama je – veliki nedostatak samopoštovanja, nedostatak istinske ljubavi prema sebi, želja i htijenje da ostvarim svoje životne potrebe, a ne da ovisim o partneru. Jer ono što nam samima nedostaje ne možemo dati nikome, a niti tražiti od drugih. Voljeti i  poštivati sebe jednostavno znači vjerovati u vlastite temeljne vrijednosti. Voljeti sebe također je temelj za dobar ljubavni odnos sa drugima jer onda i bolje razumijem svog partnera. Ako nemamo zajedničke interese, ciljeve, ostvarenja, ideale, želje u braku, onda čemu sve to?

Kvalitetan odnos uključuje zajedništvo
Lidia Černi, Story press