Jeste li u lošoj vezi? Znate li ju prepoznati?

Nedavno mi je došla klijentica kako bi se emocionalno izvukla iz problematične, teške veze u kojoj je izgubila sve što se može izgubiti - dostojanstvo, samopouzdanje, zadovoljstvo i mir. U njezinoj priči vidjela sam sve ono što zrcali takav odnos – strah, osjećaj krivnje, manje vrijednosti, manjak samopoštovanja, emocionalnu nesigurnost i mnoge druge stresne emocije. Znamo li prepoznati svoje osjećaje i shvatiti da smo u toksičnoj vezi? U svakoj zdravoj emocionalnoj vezi partneri će osjećati uzajamnu bliskost, suosjećanje, sigurnost, slobodu mišljenja, uzajamnog dijeljenja, aktivnog slušanja, brižnost, slobodu da mogu misliti drugačije od partnera i da svoje stavove, iako se ne slažu s nekim stavom partnera, mogu jasno i nedvosmisleno izraziti bez osjećaja krivnje ili nesigurnosti, bez grižnje savjesti ili nelagode. Sve su to faktori dobre partnerske veze - svaki od partnera jasno osjeća da može biti ono što jest i da se u vezi razvija, mijenja i napreduje kao pojedinac, ali jednako tako i u odnosu.

Osobni problemi, osjećaj manje vrijednosti, nesigurnosti najvažniji su faktor problema u vezi, a oni se manifestiraju uglavnom na potrebi manipulacije s partnerom. I to zbog osjećaja (lažne) samo-vrijednosti koja se izgubila u obliku impulzivnosti, ljutnje, vrijeđanja, nesposobnosti razumijevanja tuđih osjećanja i potreba. Potom se javljaju sebičnost, stalno traženje pažnje, kritiziranje, izbjegavanje osobne odgovornosti. Sve to, međutim, može biti i posljedica određenih psihičkih bolesti, uključujući i poremećaje osobnosti. S obzirom da je svijest o osobnom utjecaju na druge veoma ograničena kod takvog toksičnog odnosa osobe koje unose problem u emocionalnu vezu zapravo nisu svjesne osobne emocionalne nestabilnosti na razini 'teške naravi'. I to upravo zbog preokupiranosti sobom, svojim potrebama, ciljevima, željama, jer je naša potreba za zadovoljenjem prirodna i ogromna. To ne znači da i oni koji su problem u vezi ne zaslužuju partnerski odnos, ljubav, podršku razumijevanje, a uz stručnu pomoć mogu se poboljšati mnogi aspekti emocionalnog života i  partnerskog odnosa.

Pitanje koje se nameće je zašto ostajemo u lošim i teškim vezama?  Razlozi mogu biti brojni, od osjećaja obaveze, osobnih emocionalnih problema, posljedica koje su možda već nastupile (tjeskoba, depresija nasilje), straha, nedostatka podrške od partnera koji je izvor toksičnosti u odnosu i nesigurnosti, poglavito ako smo se vezali za takvog partnera usprkos lošoj vezi. Kako ostajanje u lošem odnosu nosi i zdravstvene rizike, a odnos sam po sebi bez određene stručne pomoći ne može biti sigurna baza niti za partnere niti za djecu, trebalo bi si postaviti neka pitanja. Zašto sam u odnosu koji me čini nesretnim? Što me drži u takvom odnosu, jesu li to djeca (najčešći izgovor), materijalna situacija (krediti, rate, materijalna postignuća), šira obitelj (konzervativni odnos u kojem smo dobili paradigmu da je život težak i da se brak mora sačuvati pod svaku cijenu) ili nešto drugo?

Kako su naši partnerski odnosi mahom dobrovoljni, barem u 'slobodnom svijetu', naš je izbor da u odnos ulažemo sve što želimo kako bismo se osjećali dobro, vrijedno, zadovoljno i zadovoljeno. Zato i tražimo ljubav u partnerskom odnosu, osnivamo obitelj i živimo nekad do kraja života s jednim partnerom. Polazeći od ove premise, ukoliko vidimo da nam odnos postaje tako loš i težak da se ne osjećamo voljenim, poštovanim i sretnim, bilo bi dobro da se odmaknemo i nađemo svoj put. Za sve uvijek postoji rješenje.